Posebno blagoslovljen Božić želim jednoj dragoj učiteljici i svima njoj najdražima. Za rođendan pusa!
Ponizno molim kontakt za elektroničku poštu jer mi ju je virus popapao.
Pozdrav svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima ("ma gdje bili...!")
25 prosinca 2008
Dragoj učiteljici
Posebno blagoslovljen Božić želim jednoj dragoj učiteljici i svima njoj najdražima. Za rođendan pusa!
Ponizno molim kontakt za elektroničku poštu jer mi ju je virus popapao.
23 prosinca 2008
13 prosinca 2008
Administriranje
Sve po zakonu...
Zakon o općem upravnom postupku (Sl.l.SFRJ br.4/77) Zakon o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91) te njegove izmjene (NN br. 9/92 i 77/92) (ZUP) jasno propisuju rokove za donošenje pojedinih upravnih akata odnosno zaključaka, odluka, rješenja i sl.
Ne samo temeljem osobnog iskustva, nego i kontaktirajući s mnoštvom dragovoljaca, branitelja i stradalnika Domovinskog rata, i pomažući im sasjeći makar koju od, čini mi se, nebrojenih glava administracijske aždaje, apsolutno sam se uvjerio da najveći kršitelj vlastitih zakona i propisa jest mila i draga nam Domovina odnosno njen administrativni aparat.
Uvodno navedeni zakoni, kad je riječ (recimo) o donošenjima rješenja na zahtjev propisuju rok od mjesec dana od datuma pokretanja postupka kada u donošenju istoga (rješenja) sudjeluje jedno tijelo te dva mjeseca ako u postupku donošenja rješenja sudjeluju dva ili više tijela. Ako drugo tijelo ili tijela koja sudjeluju u donošenju rješenja u roku 30 dana ne donesu svoje mišljenje ili drugi akt (suglasnost, ocjenu…) tada tijelo koje je na zahtjev stranke pokrenulo upravni postupak može (i trebalo bi!) donijeti rješenje kao u slučaju da isključivo samo vodi postupak.
Teško je naći primjer kada i gdje se postupilo na način kako je opisano u prethodnoj gotovo citiranoj izreci zakonskih odredbi. A nemoguće je nabrojati sve moguće različite primjere kršenja istih. Stoga ću navesti dva eklatantna slučaja kada državna upravna tijela krše zakon a u svezi ostvarivanja prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (ZPHBDR).
Postupak rješavanja zahtjeva za ocjenu tjelesne oštećenosti (RVI) jedan je od njih. Zahtjev za ocjenu podnosi se nadležnim uredima državne uprave odnosno njihovim Odjelima za hrvatske branitelje pri županijama (Odjeli). Odjeli, nakon dobivanja mišljenja i ocjene ovlaštenog liječničkog povjerenstva donose rješenje koje je po ZPHBDR obvezno podložno reviziji i potvrdi (moguće i izmjeni ili ukidanju ili poništavanju) odnosno da bi bilo konačno, pravomoćno i izvršno u redovitom upravnom postupku mora se donijeti drugostupanjsko rješenje. Po zdravoj logici od datuma podnošenja zahtjeva pa do ovoga posljednjeg ne bi smjelo proći više od četiri do pet mjeseci. Je li ijedno rješenje o statusu HRVI na ovaj način doneseno? I tko su ti sretnici ili povlašteni, ako ih ima, koji su do svojega statusa tako jednostavno došli?
Postupak za ocjenu radne sposobnosti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne predviđa rješavanja na dvije upravne razine osim ako podnositelj zahtjeva na rješenje nadležne područne službe uloži žalbu. Međutim, u istom postupku, jer je predviđena obvezna revizija Državnog povjerenstva za ocjenu invalidnosti koje djeluje pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. I tu je zakonski rok, jer se radi o dva tijela koja sudjeluju u postupku donošenja rješenja, 60 dana.
U praksi je to sasvim drugačije. Zahtjevi za ocjenu radne sposobnosti šeću od službe do službe, od službenika do službenika i nerijetko se pojedini dokumenti iz spisa zagube, izgube… a događa se da cijeli spis netragom nestane. Pa kada ovlašteni vještak Mirovinskog zavoda i donese svoju ocjenu i mišljenje i kada spis ode Državnom povjerenstvu na reviziju prođe ne trideset ZUPom maksimalno mogućih, već neusporedivo veći broj dana (i mjeseci) do donošenja rješenja koje, u pravilu, ocjenom državnog povjerenstva ne odgovara ocjeni ovlaštenog vještaka Mirovinskog zavoda. Vrijeme i rokovi jesu velik problem hrvatskim braniteljima. No, postoji još niz problema koji većini branitelja čak nisu ni poznati, bar ne u punoj mjeri a suštinske su prirode. Naime, gotovo da i ne postoji, a spreman sam se i kladiti, slučaj da je Državno povjerenstvo izmijenilo ocjenu ovlaštenog vještaka (pazi – vještaka koji ima stručnost, iskustvo, ovlaštenje, odgovornost….) dakle izmijenilo ocjenu u smislu da je u pozitivnom smislu mijenjalo njegovu ocjenu. Besmisleno je navoditi primjere, jer radi se o pravilu - Državno povjerenstvo uvijek "ruši" ocjenu i mišljenje ovlaštenog vještaka.
Što to govori?
Također ne postoji slučaj da je Mirovinski zavod, uporištem u ZUP, po isteku trideset dana od kada je Državnom povjerenstvu na reviziju uputio nečiju ocjenu i mišljenje, a da u međuvremenu Državno povjerenstvo nije odradilo svoj dio posla, samostalno donio rješenje o radnoj sposobnosti.
Već zbog ovoga postupci traju godinama. No, „to nije sve!“ – budući su rješenja najčešće manjkava, a još češće nepovoljna po podnositelja, obnavljanje postupaka, nove ocjene, poništavanja, ukidanja, izmjene rješenja… slijede žalbe, pa novi postupak, pa rješenja, pa upravni sudovi… pa opet sve iz početka.
A na upit Ministrici hrvatskih branitelja i Predsjedniku Vlade o sustavu vrednovanja rada državnih službenika i namještenika a posebno da li isti (službenici) bivaju nagrađeni i promaknuti u službi ovisno o tome koliko dugo razvlače postupke, a u međuvremenu neki podnositelji zahtjeva (hrvatski branitelji) umru, ubiju se, djeca im odrastu pa izgube prava na njih…. navodeći im primjere, naravno - nikada nisam dobio odgovor.
Zakon o općem upravnom postupku (Sl.l.SFRJ br.4/77) Zakon o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91) te njegove izmjene (NN br. 9/92 i 77/92) (ZUP) jasno propisuju rokove za donošenje pojedinih upravnih akata odnosno zaključaka, odluka, rješenja i sl.
Ne samo temeljem osobnog iskustva, nego i kontaktirajući s mnoštvom dragovoljaca, branitelja i stradalnika Domovinskog rata, i pomažući im sasjeći makar koju od, čini mi se, nebrojenih glava administracijske aždaje, apsolutno sam se uvjerio da najveći kršitelj vlastitih zakona i propisa jest mila i draga nam Domovina odnosno njen administrativni aparat.
Uvodno navedeni zakoni, kad je riječ (recimo) o donošenjima rješenja na zahtjev propisuju rok od mjesec dana od datuma pokretanja postupka kada u donošenju istoga (rješenja) sudjeluje jedno tijelo te dva mjeseca ako u postupku donošenja rješenja sudjeluju dva ili više tijela. Ako drugo tijelo ili tijela koja sudjeluju u donošenju rješenja u roku 30 dana ne donesu svoje mišljenje ili drugi akt (suglasnost, ocjenu…) tada tijelo koje je na zahtjev stranke pokrenulo upravni postupak može (i trebalo bi!) donijeti rješenje kao u slučaju da isključivo samo vodi postupak.
Teško je naći primjer kada i gdje se postupilo na način kako je opisano u prethodnoj gotovo citiranoj izreci zakonskih odredbi. A nemoguće je nabrojati sve moguće različite primjere kršenja istih. Stoga ću navesti dva eklatantna slučaja kada državna upravna tijela krše zakon a u svezi ostvarivanja prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (ZPHBDR).
Postupak rješavanja zahtjeva za ocjenu tjelesne oštećenosti (RVI) jedan je od njih. Zahtjev za ocjenu podnosi se nadležnim uredima državne uprave odnosno njihovim Odjelima za hrvatske branitelje pri županijama (Odjeli). Odjeli, nakon dobivanja mišljenja i ocjene ovlaštenog liječničkog povjerenstva donose rješenje koje je po ZPHBDR obvezno podložno reviziji i potvrdi (moguće i izmjeni ili ukidanju ili poništavanju) odnosno da bi bilo konačno, pravomoćno i izvršno u redovitom upravnom postupku mora se donijeti drugostupanjsko rješenje. Po zdravoj logici od datuma podnošenja zahtjeva pa do ovoga posljednjeg ne bi smjelo proći više od četiri do pet mjeseci. Je li ijedno rješenje o statusu HRVI na ovaj način doneseno? I tko su ti sretnici ili povlašteni, ako ih ima, koji su do svojega statusa tako jednostavno došli?
Postupak za ocjenu radne sposobnosti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne predviđa rješavanja na dvije upravne razine osim ako podnositelj zahtjeva na rješenje nadležne područne službe uloži žalbu. Međutim, u istom postupku, jer je predviđena obvezna revizija Državnog povjerenstva za ocjenu invalidnosti koje djeluje pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. I tu je zakonski rok, jer se radi o dva tijela koja sudjeluju u postupku donošenja rješenja, 60 dana.
U praksi je to sasvim drugačije. Zahtjevi za ocjenu radne sposobnosti šeću od službe do službe, od službenika do službenika i nerijetko se pojedini dokumenti iz spisa zagube, izgube… a događa se da cijeli spis netragom nestane. Pa kada ovlašteni vještak Mirovinskog zavoda i donese svoju ocjenu i mišljenje i kada spis ode Državnom povjerenstvu na reviziju prođe ne trideset ZUPom maksimalno mogućih, već neusporedivo veći broj dana (i mjeseci) do donošenja rješenja koje, u pravilu, ocjenom državnog povjerenstva ne odgovara ocjeni ovlaštenog vještaka Mirovinskog zavoda. Vrijeme i rokovi jesu velik problem hrvatskim braniteljima. No, postoji još niz problema koji većini branitelja čak nisu ni poznati, bar ne u punoj mjeri a suštinske su prirode. Naime, gotovo da i ne postoji, a spreman sam se i kladiti, slučaj da je Državno povjerenstvo izmijenilo ocjenu ovlaštenog vještaka (pazi – vještaka koji ima stručnost, iskustvo, ovlaštenje, odgovornost….) dakle izmijenilo ocjenu u smislu da je u pozitivnom smislu mijenjalo njegovu ocjenu. Besmisleno je navoditi primjere, jer radi se o pravilu - Državno povjerenstvo uvijek "ruši" ocjenu i mišljenje ovlaštenog vještaka.
Što to govori?
Također ne postoji slučaj da je Mirovinski zavod, uporištem u ZUP, po isteku trideset dana od kada je Državnom povjerenstvu na reviziju uputio nečiju ocjenu i mišljenje, a da u međuvremenu Državno povjerenstvo nije odradilo svoj dio posla, samostalno donio rješenje o radnoj sposobnosti.
Već zbog ovoga postupci traju godinama. No, „to nije sve!“ – budući su rješenja najčešće manjkava, a još češće nepovoljna po podnositelja, obnavljanje postupaka, nove ocjene, poništavanja, ukidanja, izmjene rješenja… slijede žalbe, pa novi postupak, pa rješenja, pa upravni sudovi… pa opet sve iz početka.
A na upit Ministrici hrvatskih branitelja i Predsjedniku Vlade o sustavu vrednovanja rada državnih službenika i namještenika a posebno da li isti (službenici) bivaju nagrađeni i promaknuti u službi ovisno o tome koliko dugo razvlače postupke, a u međuvremenu neki podnositelji zahtjeva (hrvatski branitelji) umru, ubiju se, djeca im odrastu pa izgube prava na njih…. navodeći im primjere, naravno - nikada nisam dobio odgovor.
25 studenoga 2008
UMJESTO KOMENTARA
Što reći na posljednji Mesićev "biser"? I je li njegova izjava o "štednji" na pokojnim braniteljima samo jedan od nepreglednog niza njegovih gafova?
Ova animacija moj je autorski rad i ima i ovdje posvjedočiti što mislim o majmunima i njihovoj mogućoj evoluciji.
Ova animacija moj je autorski rad i ima i ovdje posvjedočiti što mislim o majmunima i njihovoj mogućoj evoluciji.
O Mesiću ne mislim ništa. Nije on toga vrijedan.
16 studenoga 2008
Sjećanja
VUKOVAR
Izroni li iz blijede slike sjećanja samo u vrijeme predizborno i u vrijeme obljetnica najvećeg barbarstva na koncu već ionako krvavog stoljeća? Je li to jedina upitnost, danas, vezana uz ovaj grad?
U utorak, 18. studenoga, na samu obljetnicu, kao i svih prethodnih godina, Nezavisni dragovoljci hrvatski, sa svima ostalim dragovoljcima, braniteljima i pukom te (neizbježnim) političarima u Vukovaru će se prisjećati, moliti i ponovo prisegnuti - Prijatelji, vaša žrtva nije i neće biti uzaludna. Vječna vam slava i hvala a hrvatska gruda neka vam je laka!
28 listopada 2008
18 listopada 2008
Martina
Martini Pirić (16) tijelo ubrzano stvara tumore. U četiri mjeseca dvaput su je operirali. Školski prijatelji pokrenuli su humanitarnu akciju.
Liječnici zagrebačke bolnice Rebro izvadili su Martini Pirić (16) iz Čepina kraj Osijeka čak dva tumora teška više od kilograma. Martini, učenici drugog razreda Srednje trgovačke škole “Davor Milas”, zloćudni tumor u prsištu dijagnosticiran je početkom godine. Odmah su je poslali u Zagreb, gdje joj je prije četiri mjeseca tumor uklonjen, a potom su je uputili na kemoterapiju.
„Nakon kemoterapija pregledima je utvrđen još jedan tumor koji je težio čak kilogram i narastao u samo četiri mjeseca. Prije tri dana opet je operirana. Njeno tijelo ubrzano stvara tumore.
„Nakon kemoterapija pregledima je utvrđen još jedan tumor koji je težio čak kilogram i narastao u samo četiri mjeseca. Prije tri dana opet je operirana. Njeno tijelo ubrzano stvara tumore.
Strahujemo za njen život, no Martina je iznimno optimistična - rekli su roditelji Marija i Marko koji žive od svega 1.500 kn pomoći, pa bolesnoj kćeri ne mogu osigurati liječenje kakvo bi joj trebalo, u inozemstvu.
U pomoć obitelji priskočili su Martinini prijatelji iz škole koji su pokrenuli humanitarnu akciju “Srcem za Martinu” u kojoj prodaju proizvode koje sami naprave, a za pomoć mole sve koji mogu donirati novac za njeno liječenje. Novac se može uplatiti na žiroračun u PBZ-u 2340009-3102724123 s naznakom “za Martinu”.
Pomozimo Martini molitvom i koliko možemo konkretnom pomoći...
Mir i dobro!
Fra Petar Filić
08 listopada 2008
Nezavisna
Nakon akta državnog terorizma tadašnje SFRJ nad Republikom Hrvatskom (raketiranje Banskih dvora s ciljem likvidacije dr Franje Tuđmana) demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda na izvanrednoj plenarnoj sjednici u najvišem, zakonodavnom tijelu - Hrvatskom državnom saboru - jednoglasno su donijeli povijesnu Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ. Blagdan je to kojim se obilježava formalno uskrsnuće moderne nezavisne hrvatske države. U stvarnosti ova odluka ima važnost provedbe Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti koja je, po isteku tromjesečnog moratorija, 8. listopada 1991. g. ovom povijesnom odlukom zaživjela. Tada je, a i zbog opće geopolitićke situacije ali i zbog "događanja naroda" i u Hrvatskoj što je, opet, prethodilo "balvan revoluciji" svima bilo jasno da će se za za svako slovo, za svaki zarez ove odluke morati krvavo boriti. Slijedila je otvorena agresija na RH, slijedio je dug i bespoštedan rat za slobodu koja je temeljni preduvjet suverenosti. "Imamo Hrvatsku!" - usklik je Oca moderne hrvatske Domovine dr Franje Tuđmana koji su popratilla zvona sa svih zvonika u Domovini. Njegov poljubac hrvatskom stijegu što se tek nakon olujnog ljeta 1995. g.zavijorio nad tvrđavom hrvatskih kraljeva u tada netom oslobođenom Kninu označio je zaokruženje povijesnog sna hrvatskog naroda. Sna koji je je surovom javom kroz dugu povijest višekratno prekidan i na dulja razdoblja zapretan samo tinjao.
Nitko nije otok - reče pametan čovjek. Ni država, pa ni ova Hrvatska ne može biti izoliran i sam sebi dovoljan otok. Živimo u razdoblju snažnih integracijskih silnica poticanih kapitalom multinacionalnih kompanija i upravljanih od birokrata iz svjetskih i europskih centara moći ali, kako na početku napisah suverenosti nema bez slobode, a slobodu smo poprilično rasprodali "za Judine škude" pa se, slijedom toga, razložno bojim i za hrvatsku samostalnost i suverenost. Ovom prigodom neću elaborirati te ne samo moje osobne strahove i ne zato što bi ih netko galantno i s visoka mogao proglasiti paranojama, euroskepticizmom,bezrazložnim strahom od povratka u "bratski zagrljaj" susjednih nam balkanskih država, već zatošto ne želim radost ovog svečanog dana mutiti ičim pa ni tim.
Nitko nije otok - reče pametan čovjek. Ni država, pa ni ova Hrvatska ne može biti izoliran i sam sebi dovoljan otok. Živimo u razdoblju snažnih integracijskih silnica poticanih kapitalom multinacionalnih kompanija i upravljanih od birokrata iz svjetskih i europskih centara moći ali, kako na početku napisah suverenosti nema bez slobode, a slobodu smo poprilično rasprodali "za Judine škude" pa se, slijedom toga, razložno bojim i za hrvatsku samostalnost i suverenost. Ovom prigodom neću elaborirati te ne samo moje osobne strahove i ne zato što bi ih netko galantno i s visoka mogao proglasiti paranojama, euroskepticizmom,bezrazložnim strahom od povratka u "bratski zagrljaj" susjednih nam balkanskih država, već zatošto ne želim radost ovog svečanog dana mutiti ičim pa ni tim.
15 rujna 2008
Dr Juraj Njavro 2.7.1938. - 15.9.2008.
Kirurg Vukovarske ratne bolnice i Načelnik ratnog saniteta u vrijeme epopejske obrane Grada Heroja dr Juraj Njavro pridružio se svojim nama znanim i neznanim suborcima . Umro je u 71. godini svojega karizmatičnog i sadržajnog života. Nakon pada Vukovara odveden je u srpsko zatočeništvo te je nakon kalvarije njihovih logora i kazamata preuzeo odgovornost djelatnog političkog i javnog života. Bio je ministar hrvatskih branitelja, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik udruge liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-91. Za svoj rad i nesebičnu žrtvu višestruko je odlikovan najvišim ratnim i državnim odličjima a priznanja je dobio i od strukovnih liječničkih udruga.
Neka mu je laka hrvatska gruda.
Neka mu je laka hrvatska gruda.
31 kolovoza 2008
M. P. Thompson - Prijatelji
Prijatelji često mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji kako ste mi danas
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli
Prijatelji kako ste mi danas
Kažite mi
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je'l nas vrijeme pregazilo
Kažite mi
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kako nekada
Prijatelji, često mislim na vas
Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k´o na prvoj crti
Zapjevamo protiv smrti
Prijatelji kako ste mi danas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji kako ste mi danas
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli
Prijatelji kako ste mi danas
Kažite mi
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je'l nas vrijeme pregazilo
Kažite mi
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kako nekada
Prijatelji, često mislim na vas
Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k´o na prvoj crti
Zapjevamo protiv smrti
Prijatelji kako ste mi danas
15 kolovoza 2008
Kraljica Hrvata
Širom Hrvatske i ma gdje se našla i najmanja skupina Hrvata danas odjekuje pjesma "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata..."
Svetkovina Uznesenja BDM na Nebo, u većini hrvatskih krajeva uobičajeno zvana "Velika Gospa" (u Podravini /Molve i okolica/ npr. kažu Velika Meša državni je blagdan u gotovo svim većinom katolicima nastanjenim državama u svijetu. Jasno, i u Republici Hrvatskoj.
Posebno štovanje Bogomajka, Marija, Majka našega Spasitelja, od Hrvata zaslužila je svojim zagovorom u najtežim trenucima za opstojnost naroda i kršćanske vjere. Tako je bilo u davnoj ali i u najnovijoj prošlosti. Krunice oko vrata i na naramenicama hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu nisu bile ni pomodni ukrasi ni fetišističke amajlije. Bile su jasan znak i podsjetnik na taj povijesni savez Hrvata i njihove Nebeske majke - Kraljice Hrvata. Bile su simbol jedinstvene međusobne povezanosti hrvatskih dragovoljaca i branitelja i njihove povezanosti u molitvi i pravednoj borbi s njihovim obiteljima i cijelim hrvatskim narodom.
U znak zahvalnosti svojoj Kraljici hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji svake godine u jesen hodočaste u neko od poznatih hrvatskih marijanskih svetišta.
Gospina krunica - simbol hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.03 kolovoza 2008
Oluja nad olujama
DAN POBJEDE!
Ususret 5. kolovozu i obljetnici vjerojatno najveličanstvenije no zacijelo najznačajnije pobjede hrvatskog naroda u cijeloj njegovoj novijoj povijesti neizbježno je pitanje kako taj dan obilježiti trajno i kako ga se svake, pa i ove godine, prisjećati. Službena proslava s državnim protokolom ne samo da je neizbježna, već je poželjna i ona se događa svake godine u kraljevskom Kninu. S Predsjednikom, Premijerom, cijelom svitom...
Pitanje je što je s najzaslužnijima za pobjedu - našim generalima koji su nas u ratu vodili i do pobjede doveli, što je s onima koji su svojh život ugradili u temelje Oltara Domovine, što je s dragovoljcima i braniteljima... Slavi li se i u njihovo ime i gdje su oni u toj veličanstvenoj priči.
Nikome u Hrvatskoj ne treba poseban odgovor - zna se gdje su. Od Haaga do nedraga. Od tisuća humaka razočaranih i iznevjerenih na našim grobljima do birtija u kojima se udvojenim maliganima ispire gorčina sa srca i ponosnih Thompsonovih i naših Ćavoglava.
Mir pokojnima i laka im hrvatska gruda. Slava njihovim imenima i čast obiteljima iz kojih su iznjedreni.
Čestitka vitezu Anti Gotovini jer, bez obzira na sudove i sudišta, bez obzira na Jude i njihove škude, general Gotovina, kao simbol svih časnih sinova Domovine, osobito onih koje je Mesićevo političko poltronstvo, Sanaderova pragmatičnost i samo ljudima svojstven jal maknuo s njihovih uzvišenih dužnosti ratnih zapovjednika i mirnodopskih najviših vojnih dužnosnika, dakle čestitaka vitezu Anti Gotovini, nasilno umirovljenim generalima i drugim visokim časnicima HVa, svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima te, posebna čestitka i zahvalnost obiteljima koje su u ovom ratu izgubile svoje najmilije.
P.S. Nakon dulje pauze i sam se na ovom (vidi vidi - svojem) blogu javljam. Usput zahvaljujem Graceni što ga u međuvremenu održavala aktualnim te ponovo postavljam anketno pitanje i molim odgovor na nj. Hvala.
"UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU!"
Dobrodošlica Thompsonu i Bušiću
Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?
Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.
Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?
Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.
Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.
Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".
E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.
Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!
U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.
Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.
Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________
Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.
Što i koji put nadalje slijediti?
Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.
Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.
Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.
Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???
Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?
Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.
Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?
Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.
Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.
Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".
E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.
Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!
U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.
Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.
Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________
Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.
Što i koji put nadalje slijediti?
Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.
Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.
Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.
Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???
26 srpnja 2008
DOMOLJUB ILI TERORIST ???
Bušić stigao, dočekali ga Thompson, Budiša...
Zagreb, - Hrvatski emigrant Zvonko Bušić koji je početkom srpnja pomilovan nakon 32 godine provedene u američkim zatvorima, stigao je u četvrtak navečer u Hrvatsku.
U zračnoj luci Zagreb dočekala ga je supruga Julienne i još 500-tinjak osoba, među kojima i neke dobro poznate javne osobe, poput Marka Perkovića Thompsona, bivšeg predsjednika HSLS-a Dražena Budiše, bio je tu i Anto Kovačević...
Bušić je od dolaska umirivao okupljenu masu, stalno ponavljavši da galama nije dobra. Tražio je od okupljenih da šute ukoliko žele da on nešto kaže. Kada su ga poslušali, okupljenima se zahvalio na dočeku i rekao kako mu je ovo najsretniji dan u životu.
24.07.2008., Dnevnik. hr
_________________________________________
Mesić o Bušiću: Ako ginu nevini to je terorizam
Komentirajući slučaj Zvonka Bušića, Mesić je rekao da su njegovi motivi mogli biti domoljubni, ali da je primijenio pogrešnu metodu.
- Ako u borbi za samostalnost i slobodu svog naroda gine netko tko s tim nema nikakve veze, onda je to terorizam, ustvrdio je Mesić.
Na kraju se pokazalo, dodao je, da je to samo štetilo Hrvatskoj. Kad smo mi nakon 1971. odlazili u zatvore, nama su takve akcije štetile jer smo svi proglašavani teroristima, ustvrdio je.
Zagreb, 25.07.2008., Hina
______________________________________________
Priče o Taiku
Američke će vlasti Zvonka Bušića 20. srpnja 2008. pustiti na uvjetnu slobodu i deportirati u Hrvatsku, izjavio je prije desetak dana glasnogovornik saveznoga Povjerenstva za pomilovanja Thomas Hutchinson. Nešto slično najavljivao je god. 2006. američki veleposlanik u Zagrebu. Bušić je tada bio premješten iz zatvora u deportacijski pritvor Ministarstva domovinske sigurnosti, ali nije deportiran u Hrvatsku. Naprotiv, vraćen je u stroži zatvor. Njegovu suprugu, rodbinu i prijatelje bolno je pogodio taj obrat. Oni zbog toga danas susprežu svoju radost. I nerado govore. Priče o Bušiću pričaju drugi ljudi.
Ne bih ni ja o njemu. Samo bih se osvrnuo na rečene priče. Ali pri tomu, uz najbolju volju, ne mogu mimo činjenica.
Zvonko Bušić rođen je god. 1946. u hercegovačkom selu Gorici. U ranom djetinjstvu dobio je nadimak Taik jer je tako izgovarao riječ "čovik". Osnovnu školu završio je u Gorici, gimnaziju u Imotskomu. Studirao je slavistiku u Zagrebu. Potkraj 60-ih godina našao se kao politički emigrant u Beču. Tamo je upoznao američku studenticu Julienne Eden Schultz. God. 1976. s njom i trojicom prijatelja - Petrom Matanićem, Slobodanom Vlašićem i Franom Pešutom - oteo je, bez oružja, putnički zrakoplov na liniji New York - Chicago. Nakon otmice zatražio je da američki tisak objavi njegov proglas koji prikazuje stanje hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na uspostavu samostalne hrvatske države. Zahtjev je podupro upozorenjem na bombu ostavljenu (s uputama o deaktiviranju) u pretincu željezničke postaje Grand Central u New Yorku. Zatim je zrakoplov okrenuo prema Europi. Kanio je iz njega baciti rečeni proglas nad Londonom, Parizom, Zagrebom i Splitom. Američki je tisak pod pritiskom vlasti objavio proglas. No dogodila se nesreća. Pri demontiranju bombe poginuo je policajac. Otmičari su se u pariškoj zračnoj luci Charles de Gaulle nakon pregovora predali policiji. U Americi su god. 1977. osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne. Taik i Julie osuđeni su na doživotni zatvor, s pravom na pomilovanje, a Matanić, Vlašić i Pešut na 30 godina zatvora. Svi osim Taika odavno su na slobodi.
To je građa koja u sebi nosi golem mitopoetski potencijal. Smisao te građe književno je iz prisne blizine organizirala Julienne Eden Bušić u romanu "Ljubavnici i luđaci". Drugi su pripovjedači nesustavni, ostaju u prostoru usmene predaje, na razini publicističke bilješke ili političke ocjene u medijima. Pri tomu, govoreći o Taiku, govore o sebi. Oni, reklo bi se, osobnim primjerom potvrđuju Marxovu postavku da čovjekovo društveno biće određuje njegovo mišljenje. Tako apolitična mladež vidi u Taiku i Julie osebujnu realizaciju glasovite američke filmske paradigme. Posve krivo. Film Arthura Penna "Bonnie i Clyde" (1967.) slavi razbojnike koji pljačkaju banke i ubijaju ljude. Taik i Julie (1976.) slijede visoke ideale slobode i pravde. Sudac koji ih je zbog urote, otmice zrakoplova i posredne odgovornosti za smrt policajca osudio na doživotnu zatvorsku kaznu priznao im je plemenite motive. Oni, po njegovu mišljenju, nisu namjeravali nikomu škoditi, zauzimali su se za neovisnost Hrvatske, ali su pri tomu posegnuli za krivim sredstvima. Zato im je dosudio pravo na pomilovanje, Taiku nakon 10, a Julie nakon 8 godina.
Što su danas Hrvatima Taik i Julie? Teroristi ili borci za slobodu? Teško je reći. Otkad je FBI popisao više od milijun "terorista", pojam je terorizma postao prilično neodređen. A Hrvati su od god. 2000. opet "razdrta nacija", raspolućeni na suvereniste i integracioniste.
Nema dakle uvjeta za jedinstven odgovor.
Suverenisti se sjećaju integracionističkoga terorizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. do 1990. Brošura Hansa Petera Rullmana "Mordauftrag aus Belgrad" (Nalog za ubojstvo iz Beograda), koja dokumentira politička ubojstva nekoliko desetaka Hrvata u inozemstvu, pokazuje da je taj terorizam 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća bio vrlo živahan i u tzv. slobodnom svijetu. Na to nas ovih dana podsjeća njemačko pravosuđe. Ono je napokon izreklo prvu presudu u tim stvarima. Osudilo je Krunoslava Pratesa zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Zbog toga hrvatski suverenisti, kao ni američki sudac, ne smatraju Taika i Julie teroristima. Oni u njima vide borce za hrvatsku slobodu.
Zato duboko štuju njihovu hrabrost i žrtvu.
Integracionistima, naravno, malo znače suverenističke vrjednote. Samostalnost, neovisnost, suverenost, sloboda i pravda njima su prazne riječi. Nakon smrti Franje Tuđmana oni su se okrenuli Bruxellesu. Kako su slavili Jugoslaviju, tako slave Europsku uniju. Uspostavu samostalne i suverene hrvatske države smatraju povijesnom stranputicom. Ne treba, vele, "bježati iz regije", a za članstvo u Europskoj uniji "u okviru regije" spremni su "platiti svaku cijenu". Terorizam komunističke partije i njezine političke policije oni očito vide kao zakonitu obranu države. Ne bi inače, po uzoru na Vijeće Europe, u Saboru osudili komunističke zločine, a zločince - od Josipa Broza Tita do Ozninih, Knojevih, Udbinih, SDB-ovih egzekutora - i dalje držali u visokim častima. Tomu svijetu Taik i Julie ne mogu biti ništa drugo nego "ustaški teroristi".
Ali tako to formuliraju samo iščašeni diskutanti na internetskim forumima. Vlastodršci i njihovi dizajneri javnoga mnijenja mnogo su lukaviji. Oni se, premda misle isto, oportuno prenemažu. U ozračju nekakva općeg i nepristranog "ljudskopravizma" oni pomno grade lažni dojam da su se načelno pretrgli "lobirajući" za Taikovo pomilovanje. Tko se tu sve nije ogledao?! Od diplomatskih divova Mate Granića, Tonina Picule i Miomira Žužula do moralnih giganata hrvatskoga javnog života Žarka Puhovskoga, Zorana Pusića i Mirjane Krizman.
No, koliko god se oni prenemagali, nešto ih uvijek raskrinka. Tako Puhovski, Pusić i Krizman posve ozbiljno misle da bi Taikov javni angažman nakon njegova izlaska iz zatvora škodio Hrvatskoj. Oni bi dakle američkoga uznika po povratku u Hrvatsku - zbog državnoga razloga - zatočili u kućnom pritvoru! A Mate Granić zamjerio je Tuđmanu što je u Daytonu nakon završetka mirovnih sporazuma, kada mu je za mirotvorno držanje ponuđena nagrada, od Clintona tražio slobodu za Taika. Današnji predsjednik Društva hrvatskih lobista očito je iz toga zaključio da Tuđman nije imao državničkog formata.
Te su stvari, premda ih integracionisti ne mogu razumjeti, veličanstveno bjelodane. Taiku se ni u zatvoru, a kamoli izvan zatvora, ne može oduzeti bitna sloboda. A daytonska se zgoda prejasno ogleda u anegdoti o Diogenu i Aleksandru Velikomu. Diogen, utjelovljeno siromaštvo, veli anegdota, sunčao se pred bačvom u kojoj je stanovao. Naišao Aleksandar, osvajač svijeta. Ganula ga Diogenova bijeda, pa mu obećao učiniti što god zatraži.
Na to Diogen Aleksandru: "Skloni mi se sa sunca!" Tako i Tuđman Clintonu.
I što sada? Hrvatska, ona koja hoće biti svoja, moli Boga da se obistini najava Thomasa Hutchinsona. U toj Hrvatskoj Taika čeka njegova Penelopa. A nema dvojbe da će Čovik, bez obzira na priče svjetske služinčadi, sam odlučivati što će kada, gdje i kako činiti.
Benjamin Tolić, benjamin.tolić.javno.info
____________________________________________
Mnogi će i nakon povratka gosp. Zvonka Bušića u domovinu, i nadalje dvojiti oko karakterizacije ocjene akcije koju su izvršili gosp. Bušić i suradnici.
Je li u pitanju čin domoljublja ili svjesna odluka da se primjenom metoda terorizma postigne politički cilj, bez obzira na moguće posljedice .
Osobno mislim, da bez obzira na splet nepredviđenih okolnosti u vrijeme izvršenja akcije , gosp. Bušić je dobrovoljno i nadasve svjesno podnio ogromnu žrtvu u ime i za većinu Hrvata.
Dobrodošli , gosp. Bušiću u Domovinu, i neka Vam dragi Bog pruži utjehu i mir u duši!
Mislim da će Vam itekako biti potrebna. Jer od kada ste napustili domovinu, stanje se nije bitno
promijenilo na bolje , na žalost Vašu i osobno moju.
"Kuhari " se i nadalje svojski trude očuvati naslijeđeno u status quo stanju.
19 srpnja 2008
'Nemojmo dopustiti zabranu pjesme!'
Zagreb, -Skupina od osamdeset akademika, biskupa, sveučilišnih profesora, književnika, odvjetnika, umirovljenih generala, novinara, skladatelja, redatelja i glumaca uputilo je pismo hrvatskoj javnosti u povodu zabrane koncerta Marka Perkovića Thompsona.
'U Hrvatskoj je počelo zabranjivanje koncerata Marka Perkovića Thompsona. Prihvaćanje zabrane tih nastupa značilo bi dopustiti Hrvatsku u kojoj se ne smije pjevati', stoji na početku pisma, koje su dostavili prof. dr. Slobodan Lang i akademik Josip Pečarić s abecednim popisom potpisnika.
Podsjeća se kako hrvatski narod stoljećima iskazuje svoju radost, bol, vjeru i nadu pjesmom, a hrvatska glazba daje ljepotu našem životu i dostojanstvo našem narodu.
'Žele zabraniti naše snove i naše pjesme! Prošli smo bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi. Hrvatsko sjećanje je puno ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja. Nemojmo dopustiti zabranu pjesme!', navodi se u pismu i dodaje kako su već upozorili hrvatsku javnost da 'nastupi Marka Perkovića Thompsona pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi'.
Na kraju pisma navode kako s prijezirom gledaju na zabrane njegovih koncerata te pozivaju i cijelu Hrvatsku da ne prihvati i ne dopusti zabranu hrvatske pjesme - zabranom koncerata Marka Perkovića Thompsona.
1. Akademik Ivan Aralica
2. Dipl. Ing. Nenad N. Bach, skladatelj
3. Akademik Slaven Barišić
4. Prof. dr. sc. Borna Bebek
5. Prof. dr. sc. Ivan Biondić
6. Mons. dr. Mile Bogović, biskup
7. Josip Botteri Dini, akademski slikar, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Splitu
8. General Miljenko Crnjac
9. Joško Čelan, novinar i publicist
10. Mirko Čondić, pukovnik HV u m.
11. Prof. dr. sc. don Josip Čorić
12. Branko Čulo - dragovoljac i hodočasnik
13. General Ljubo Ćesić Rojs
14. Prof. dr. sc. fra Šimun Šito Ćorić, nacionalni koordinator Hrvatskih kat. misija u Švicarsloj
15. Akademik Žarko Dadić
16. Zlata Derossi, prof.
17. Julije Derossi, književnik
18. Admiral Davor Domazet Lošo
19. Prof. dr. sc. Andrej Dujella
20. Marko Dumančić, odvjetnik
21. Marko Duvnjak, profesor
22. Dr. Ivo Dužević, psihijatar-psihoterapeut
23. Zoran Galić, odvjetnik
24. Tomislav Grahovac, odvjetnik
25. Prof. dr. sc. Vinko Grubišić
26. Hrvoje Hitrec, književnik i predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća
27. Mons. Ante Ivas, biskup
28. Ilija Ivezić, glumac
29. Dr.sc. Borka Jadrijević, docentica
30. Akademik Dubravko Jelčić
31. Josip Jović, kolumnist i publicist
32. Ante Jurić, predsjednik Australian Croatian Association Melbourne
33. Prof. dr. sc. Ivan Karlić
34. Akademik Andrija Kaštelan
35. Prof. dr. sc. Vladimir Katović
36. Mate Knezović, odvjetnik
37. Prof. dr. sc. Ivan Kordić
38. Fra Ljubo Krasić, ravnatelj Hrvatskog Instituta, Chicago
39. General Marinko Krešić, predsjednik udruge Hrvatski generalski zbor
40. Vjekoslav Krsnik, novinar
41. Prof. dr. sc. Slobodan Lang
42. Prof. dr. sc. Branimir Lukšić
43. Prof. dr. sc. Mate Ljubičić
44. Ante Madunić, odvjetnik
45. Dr. sc. Ljubo Marangunić, sveučilišni profesor u m.
46. Ivica Marijačić, novinar, glavni urednik «Hrvatskog lista»
47. Prof. dr. sc. Matko Marušić
48. Prof. dr. Marko Matić
49. Mate Matić, odvjetnik
50. Akademik Slavko Matić
51. Mr. sc. Dražen Matijević, odvjetnik
52. Miroslav Međimorec, redatelj, publicist i umirovljeni diplomat
53. Miroslav Mikuljan, filmski redatelj
54. Tvrtko-Andrija Mursalo, diplomat u m.
55. Prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar
56. Željko Olujić, odvjetnik
57. Ivan Pandža - Hvidra Zagreb
58. prof. dr. sc. Mladen Parlov
59. Josip Pavičić, književnik i nakladnik
60. Prof. dr. sc. Davor Pavuna
61. Marija Peakić-Mikuljan, književnica
62. Akademik Josip Pečarić
63. Prof. dr. sc. Nedjeljko Perić
64. Mr. sc. Damir Pešorda, kolumnist i profesor
65. Nenad Piskač, književnik
66. Mr. sc. don Bernardo Pleše
67. Akademik Stanko Popović
68. Mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački
69. Ivica Relković, publicist
70. Domagoj Rešetar, odvjetnik
71. Fra Nikola Mate Roščić
72. Božidar Ručević, dipl. inž.
73. Jakov Sedlar, redatelj
74. Draško Semren, odvjetnik
75. Prof. em. dr. sc. Ivo Soljačić
76. Petar Šale, odvjetnik
77. Branko Šerić, odvjetnik
78. Benjamin Tolić, filozof i publicist
79. Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
80. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
81. Prof. Vera Valčić Belić
82. Boris Vinčić, odvjetnik
83. Zlatko Vitez, glumac
84. Prof. dr. sc. Darko Žubrinić
18.07.2008., Hina
______________________________________________
E , moj narode !!!
Dokle će te biti slijepi pored zdravih očiju?
Hrvatski narod ima jedino uporište i jedinu snagu u moralnim načelima. Sve drugo je protiv nas.
(Ante Bruno Bušić)
18 srpnja 2008
LIJEPA NAŠA DOMOVINO !
Jedinstveni spomenik himni, postavljen je 24.11.1935.g. Okružen ruševinama Cesargrada i kapelom Majke Božje Risvičke, na ulasku u Općinu Kumrovec, na cesti Klanjec-Kumrovec, nalazi se spomenik hrvatskoj himni "Lijepa naša" u zaštićenom, značajnom krajoliku Zelenjaku, okruženom šumovitim padinama klanca rijeke Sutle. Spomenik su podigli povodom 100. obljetnice himne Braća Hrvatskog zmaja i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću.
Kameni obelisk visok je 13,2 metra izrađen prema nacrtu kipara Rudolfa Ivankovića.
U njega je uzidana spomen-ploča s prvim stihovima himne i reljefni lik samog Mihanovića .
Himna (grč. pjesma, hvalospjev ) je pjesma koja izražava odanost, lojalnost, kao i privrženost i štovanje. Riječ je obično o domoljubnoj pjesmi koja veliča povijest, tradicije i napore dotičnoga naroda. Može biti službeno priznata kao državna himna ili općeprihvaćena u narodu kao svečana pjesma. Pjeva se ili svira u svečanim ili zvaničnim prilikama.
Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796. - Novi dvori kraj Klanjca, 14. studenog 1861.) hrvatski književnik , neprolaznu slavu stekao je pjesmom "Horvatska domovina" koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena 1835. u desetom broju Gajeve "Danice". "Horvatsku domovinu" ili prema prvom stihu "Lijepu našu" uglazbio je Vinkovčanin Josip Runjanin, a prvi put javno je izvedena 1861. Prvi put je pjevana kao hrvatska himna pod naslovom "Lijepa naša" prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. godine. "Lijepu našu " pjevao je hrvatski Sabor 29. listopada 1918. kada je Hrvatska stekla (kratkotrajnu) neovisnost. Bila je i himna Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Republike Hrvatske. Pjevala se i za vrijeme 2. svjetskog rata. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne.
Izvorni tekst pjesme "Horvatska domovina" glasi :
Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; -
To je naša domovina!
Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:
Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; -
Evo t' naške domovine!
Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:
Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; -
Mi smo, pobre, v domovini!
Magla, što li, Unu skriva?
Ni l' to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il' slobodni, il' su robni?
»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«
Buči bura, magla projde, -
Puca zora, tmina běži, -
Tuga mine, radost dojde, -
Zdravo slobost, - dušman leži!
Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!
Teci, Sava hitra, teci
Nit' ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog' doma Horvat ljubi,
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!
Za himnu su uzeta prva i druga, te posljednja i pretposljednja kitica. Postoji i prijevod na ruski, koji je napravio Maksim Gorki. Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (a a1 b a1). Običaj je da se pjevaju samo četiri kitice: prva i druga, te pretposljednja i posljednja od orginala.
Današnji tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev original . Današnji tekst glasi:
Lijepa naša domovino
"Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"
Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29. veljače 1972. godine. U točki je pisalo da je "Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) Lijepa naša domovino", što je uneseno u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da "Lijepa naša domovino" ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obavezni.
_______________________________________
Prenosim prilog od gosp. Mile Prpa objavljen 28.05.2007. god. na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, u kojem nam je opisao svu draž i čarobnu ljepotu Lijepe naše Domovine.
_______________________________________
Ljepota HRVATSKE
SNAGA I LJEPOTA PJESME LIJEPA NAŠA DOMOVINO
____
U čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne - pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?!
Da bismo to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:
***
Lijepa naša domovino!
- Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna. Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja. Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete - jer naša si draga domovina!
Oj junačka zemljo mila!
- Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika...! Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije četiri pogubljena brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!
Stare slave djedovino!
- Tisuću godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle, i brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova.
Da bi vazda sretna bila!
- Da bi vazda, što znači zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek' te prati duga sreća, duga sreća - mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.
Mila kano si nam slavna!
- Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.
Mila si nam ti jedina!
- Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako te izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša - "lijepa, draga i slatka sloboda," dali bismo - "sva srebra, sva zlata, sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata tvoje čiste ljepote." (I.G.)
Mila kuda si nam ravna,
- Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.
Mila kuda si planina.
- Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!
Teci Savo, Dravo teci,
- Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.
Nit' ti Dunav silu gubi!
- Dunave, rijeko, zadrži silu svojih vôda i nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete - zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika! Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snažne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!
Sinje more svijetu reci
- Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete kontinente i narode, kažite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!
Da svoj narod Hrvat ljubi.
- Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta međunarodno priznata naša domovina, i država Hrvata. Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … - od stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?
Dok mu njive sunce grije,
- Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.
Dok mu hrašće bura vije.
- Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli - za vječnost! Doista!
Dok mu mrtve grobak krije,
- Voljeti ćemo svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.
Dok mu živo srce bije.
- Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama - živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život! Priznajemo život i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor - i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje duše - dok u nama živo srce bije! A biti će u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!
***
Da li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu - naše drage domovine Hrvatske?! Doista!
Zagreb, 31. prosinca 2005.
Autor Mile Prpa
05 srpnja 2008
DA SE NE ZABORAVI !
IN MEMORIAM -1965 . - 2007.
pukovnik Marko Babić
ŽIVIO , RATOVAO I UMRO ZA HRVATSKU !
"Dovedite mi te ustaše i crnokošuljaše da vidim tko su ti ljudi koji su držali Vukovar mjesecima i sprečavali naše prodore, gdje je njihovo naoružanje i kakvo je? " bjesnio je sredinom studenog 1991. g. jedan pukovnik iz sastava Novosadskog korpusa koji je među prvima okupirao Vukovar. Kad je vidio branitelje Vukovara s Trpinjske ceste i Mitnice više obučene više u civilnu nego vojnu odjeću , s puškama M-48 , tzv. tandžarama , okrenuo se svojim vojnicima i među ostalim im rekao : " I vi ste mi neka vojska. vi ste p...., pogledajte ove jadnike kako izgledaju, ali sam siguran da imam takve vojnike kao što su oni, do Zagreba bih došao za tri dana. "
Priča je posve istinita , ali dosad nepoznata u hrvatskoj javnosti . Nakon pogibije general-bojnika Blage Zadre, Marko Babić preuzeo je zapovijedanje obrane Borova naselja. Marko Babić je poznat i po tome što je u toku obrane na Trpinjskoj cesti uništio najviše neprijateljskih tenkova - 14. Babić je inače rođen u Vukovaru 1965. godine. Nakon nekoliko godina provedenih na privremenom radu u Švicarskoj u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar i priključuje vukovarskim braniteljima.
Njegovi suradnici tvrde da je Marko bio neustrašivi ratnik i jedan od najvećih ratnika i domoljuba u stoljetnoj hrvatskoj povijesti te da hrabrijeg i ponosnijeg čovjeka nisu vidjeli.
Pukovnik Marko Babić odbio je predsjedničku mirovinu jer je želio živjeti i raditi kao i svi ostali. Uvijek je isticao da je ponosan što je njegova generacija i on sudjelovala u ostvarenju vječitog sna, stvaranju demokratske Hrvatske države. Posljednje vrijeme radio je kao producent na snimanju dokumentarne serije Heroji Vukovara koja sada ostaje kao spomenik njemu i ljudima koji su s njime ratovali te Hrvatima kao izvor o istine o herojstvu i veličini vukovarske bitke.
Pukovnik Babić aktivno je skrbio za hrvatske branitelje i njihove obitelji kao član Savjeta za branitelje iz Domovinskog rata osnovanog pri Ministarstvu.
___________________________________
Počivaj u miru Božjem!
Rika topova i zvijeri , umuknula je NEPOVRATNO.
VJEČNA TI HVALA I SLAVA !
01 srpnja 2008
30 lipnja 2008
DAN DRŽAVNOSTI
"Klikni" na sliku radi uvećanja
Povijest hrvatskoga naroda vrlo je bogata i zanimljiva. U njenom bogatstvu i zanimljivosti nazočne su svojom djelatnom opstojnošću i mnoge ustanove, među kojima je Hrvatski državni sabor jedna od najstarijih i najznačajnijih.U dugoj povijesti Hrvatskoga državnoga sabora najdulje je bilo razdoblje njegova staleškog ustroja. To je razdoblje trajalo od druge polovice 13. stoljeća do 1847. Do zaključno s tom godinom (1847.) svi su saborski zapisnici rađeni na latinskom jeziku. 23. listopada 1847. Hrvatski državni sabor donio je povijesne odluke o ponovnom uvođenju hrvatskog jezika umjesto latinskog u politički i javni život Hrvatske i, praktično od tada (iako neki od značajnijih povjesničara i politologa smatraju sljedeću, 1848. Godinu prekretnom) Hrvatski državni sabor postao je predstavničko tijelo, moderni hrvatski parlament, s hrvatskim kao službenim jezikom.
Sabor prestaje postojati nakon 1. prosinca 1918, stvaranjem unitaristički uređene Prva Jugoslavije. Hrvatski predstavnici u Narodnoj Skupštini tadašnje Jugoslavije okupljali su se kao Hrvatsko narodno zastupstvo.
Nakon Sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, bilo je predviđeno da se raspišu izbori i ponovo konstituira Sabor, ali zbog izvanrednih okolnosti i političkih natezanja 1939-1941. to nije provedeno do travanjskog rata.
Za neke je dvojbeno čak i postojanje, a za neke samo djelovanje Sabora u razdoblju II. Svjetskog rata. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zabranjene su sve stranke, nisu postojali izbori ni birano zakonodavno tijelo. Sve zakonske odredbe donosio je i vladu postavljao poglavnik Ante Pavelić. Godine 1942. sazvano je reprezentativno savjetodavno tijelo nazvano Hrvatski državni sabor.
Nasuprot postojanju NDH, pod okriljem Komunističke partije tkzv. „Narodnooslobodilački pokret“ 1943. godine osniva ZAVNOH, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. Teza da ZAVNOH obnavlja državnost Hrvatske prihvatljiva je samo onima koji ne odvajaju režim od države te, zbog protimbe Pavelićevom ustaškom režimu, Nezavisnoj državi Hrvatskoj negiraju i elemente državnosti i državnost u cjelini. Bilo bi to jednako kao da mnogi, među njima i ja, negiram postojanje Hrvatske u vrijeme koalicijske Račanove vlasti. Što se ZAVNOHa tiče, nedvojbeno je da ovo partizansko tijelo nije proglasilo samostalnu, već da je „Hrvatska federalna država u sastavu Demokratske federativne Jugoslavije.“
Početkom 1990, nakon odluke Kongresa Saveza komunista Hrvatske, donesene su promjene zakona o izborima i zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, te još neke zakonske promjene i uredbe, kojima su omogućeni slobodni izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja 1990, većinu mandata osvaja HDZ. Novi sabor konstituira se 1990. U prosincu 1990. donosi novi Ustav, mijenja ime države odbacivanjem pridjeva "socijalistička", te 25. lipnja 1991. donosi odluku o osamostaljenju, koja nakon međunarodnih pritisaka biva "zamrznuta" i konačno stupa na snagu 8. listopada. Tako postoji pravni i politički kontinuitet Sabora, pa i hrvatske države (koja nije "stvorena" 1991, nego se te godine osamostalila). Preambula Ustava RH iz 1990. (koja je, zbog još uvijek snažnog utjecaja komunističko – židovsko – masonskih krugova i danas na snazi), definira da se državnost Republike Hrvatske izvodi iz ZAVNOH-a.
Premda je, kako se vidi, Sabor u različitim vremenima imao raznolike nazive (do 1847. na latinskom, a od 1848. na hrvatskom jeziku), on je uvijek bio izraz, reprezentant i čuvar hrvatske državnosti.
U novijoj, demokratskoj povijesti, Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor, a 2000. (upravo zbog utjecaja navedenih krugova) Hrvatski sabor. Izbacivanjem atributa Državni, pravdali su tada, čine jasnu distinkciju od NDH i čvršće vežu nastanak moderne Hrvatske uz ZAVNOH. Politička je to odluka koja nema uporišta u povijesti. Ali je i odluka koja ovu instituciju pokušava svesti na razinu npr. „Čakavskog sabora“ ili „Sabora kajkavske popevke“. Iako je Škrabalo i bratija izmijenio kalendar državnih blagdana (nekako u isto vrijeme, a svakako u svezi izbacivanja atributa Državni iz Ustava RH) nama kojima je hrvatska državnost, za čiji legitimitet i slobodu smo se borili i ginuli, kao najveći državni blagdan ostaje 30. Svibnja – nekadašnji i uvijek Dan Državnosti!
27 lipnja 2008
P R O M O C I J A
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod 2. srpnja (srijeda) 2008. g. u 13,00 sati u Hrvatskom državnom arhivu (Velika čitaonica) Marulićev trg 21, Zagreb priređuju promociju izdavačke djelatnosti Centra.
Konkretno, predviđena je promocija izdanja Hrvalskog mcmorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata 2007./2008.:
- Ante Nazor, Oluja pobjede
- Davor Marijan, Oluja
- Željko Gašparović, Svjetlost slobode
- Damir Fabijanić, Plodovi zla
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.- memoarsko gradivo (knjiga 2)
- Novinari - svjedoci vremena (Zapisi Trajka Grkovskog: Karlovac - Plitvice 1991.-1995.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. - dokumenti (knjiga 3):
- Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija Oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (siječanj-lipanj 1992.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.- dokumenti (knjiga 4)
- Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (sijčaanj-lipanj 1992.)
Knjige i rad Centra predstavit će recenzenti i suizdavači
- dr. sc. Stjcpan Ćosić - ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva
- Mate Rupić - pročelnik Odjela za arhivsko gradivo HMDCDR-a
- prof. dr. sc. Miroslav Akmadža - Hrvatski institut za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- prof. dr. sc. Ozren Žunec - Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
- dr. sc. Mato Artuković - ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- Đuro Biki - autor knjige Mikluševci u Domovinskom ratu 1991. (Savez Rusina i Ukrajinaca RH)
- dr. sc. Ante Nazor - ravnatclj Hrvatskog memorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata
"klikni" na sliku radi uvećanja!
Konkretno, predviđena je promocija izdanja Hrvalskog mcmorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata 2007./2008.:
- Ante Nazor, Oluja pobjede
- Davor Marijan, Oluja
- Željko Gašparović, Svjetlost slobode
- Damir Fabijanić, Plodovi zla
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.- memoarsko gradivo (knjiga 2)
- Novinari - svjedoci vremena (Zapisi Trajka Grkovskog: Karlovac - Plitvice 1991.-1995.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. - dokumenti (knjiga 3):
- Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija Oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (siječanj-lipanj 1992.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.- dokumenti (knjiga 4)
- Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (sijčaanj-lipanj 1992.)
Knjige i rad Centra predstavit će recenzenti i suizdavači
- dr. sc. Stjcpan Ćosić - ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva
- Mate Rupić - pročelnik Odjela za arhivsko gradivo HMDCDR-a
- prof. dr. sc. Miroslav Akmadža - Hrvatski institut za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- prof. dr. sc. Ozren Žunec - Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
- dr. sc. Mato Artuković - ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- Đuro Biki - autor knjige Mikluševci u Domovinskom ratu 1991. (Savez Rusina i Ukrajinaca RH)
- dr. sc. Ante Nazor - ravnatclj Hrvatskog memorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata
"klikni" na sliku radi uvećanja!
23 lipnja 2008
21 lipnja 2008
Jazovka - Ovčara...
O masovnim smaknućima zarobljenih hrvatskih vojnika i civila poslije Drugoga svjetskog rata potresno govori dokumentarni film Miroslava Mikuljana i Obrada Kosovca "Jazovka" koji je snimljen je prikazan na Hrvatskoj televiziji 1990. godine.
U filmu kao svjedoci, uz preživjele žrtve svjedoče i neki pripadnici partizanskih odreda za egzekucije kao Branko Mulić, koji je ranjenike iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, u kamionu vozio u Sošice, gdje su nakon likvidacije bacani u jamu Jazovku.
Na tribini održanoj u povodu tadašnjeg emitiranja toga filma, među ostalima govorili su speleolog Pavle Vranjican, povjesničar Josip Jurčević i autor filma Miroslav Mikuljan.
Vranjican je podsjetio kako na području Republike Hrvatske postoji oko 200 jama sličnih Jazovki, od kojih su samo neke djelomično istražene.
Bilo je to "otkrivanje i predstavljanje javnosti prvog od 1300 masovnih grobišta u kojima leže žrtve komunističkoga represivnog aparata", rekao je Jurčević ocijenivši kako Jazovka i masovna stratišta Hrvata tijekom Domovinskoga rata danas imaju negativan status u hrvatskom društvu.
Što se promijenilo od tada? Gotovo pa i ništa. Ili, u najmanju ruku – nedovoljno. Negativan status, o kojem je govorio dr Jurčević, samo je djelomično popravljen jer su, ipak, neka od masovnih grobišta, u prvom redu zahvaljujući naporima pojedinaca, a ne sustavnom provođenju Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina, otkrivena su, istražena, dostojanstveno obilježena…
Nije se promijenila, odnosno, nije postala opća svijest da se ono što se dogodilo ranjenicima vukovarske bolnice na Ovčari oko godinu dana nakon otkrića Jazovke, u bitnome identično Jazovci tj. da je Jazovka anticipacija Ovčare, da su isti zločinački umovi i ideologija uzrok i Jazovci i Ovčari, Bleiburgu i Srebrnici.
U filmu kao svjedoci, uz preživjele žrtve svjedoče i neki pripadnici partizanskih odreda za egzekucije kao Branko Mulić, koji je ranjenike iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, u kamionu vozio u Sošice, gdje su nakon likvidacije bacani u jamu Jazovku.
Na tribini održanoj u povodu tadašnjeg emitiranja toga filma, među ostalima govorili su speleolog Pavle Vranjican, povjesničar Josip Jurčević i autor filma Miroslav Mikuljan.
Vranjican je podsjetio kako na području Republike Hrvatske postoji oko 200 jama sličnih Jazovki, od kojih su samo neke djelomično istražene.
Bilo je to "otkrivanje i predstavljanje javnosti prvog od 1300 masovnih grobišta u kojima leže žrtve komunističkoga represivnog aparata", rekao je Jurčević ocijenivši kako Jazovka i masovna stratišta Hrvata tijekom Domovinskoga rata danas imaju negativan status u hrvatskom društvu.
Što se promijenilo od tada? Gotovo pa i ništa. Ili, u najmanju ruku – nedovoljno. Negativan status, o kojem je govorio dr Jurčević, samo je djelomično popravljen jer su, ipak, neka od masovnih grobišta, u prvom redu zahvaljujući naporima pojedinaca, a ne sustavnom provođenju Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina, otkrivena su, istražena, dostojanstveno obilježena…
Nije se promijenila, odnosno, nije postala opća svijest da se ono što se dogodilo ranjenicima vukovarske bolnice na Ovčari oko godinu dana nakon otkrića Jazovke, u bitnome identično Jazovci tj. da je Jazovka anticipacija Ovčare, da su isti zločinački umovi i ideologija uzrok i Jazovci i Ovčari, Bleiburgu i Srebrnici.
19 lipnja 2008
17 lipnja 2008
In memoriam: Zlatko Tomičić (1930-2008.)
U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti umro pjesnik i esejist Zlatko Tomičić (1930.-2008.), priopćeno je iz Društva hrvatskih književnika. Tomičić je gimnaziju pohađao u Vinkovcima, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Neko je vrijeme radio kao profesionalni novinar, a od 1954. profesionalni je književnik. Sa Dragutinom Tadijanovićem priredio je Antologiju hrvatskih pjesama u prozi (1958.). Uređivao je časopis "Međutim" a od 1968. do 1969. uređivao je "Hrvatski književni list" u Zagrebu.
Nakon višegodišnje zabrane, ponovo ga pokreće 1990-ih. Surađivao i s časopisom za kulturu "Hrvatsko slovo". Pisao je prozu, putopise, drame, eseje i likovne prikaze, na hrvatski jezik prevodi i pjesme s makedonskog jezika. Za svoj rad je dobivao i nagrade (Nagrada "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu...).
Tomičić je u svojim pjesmama želio posvjedočiti širokim motivskim repertoarom ekstenzivnost doživljaja i širinu teme pa zato pjesme sadržajno puni od starozavjetnoga bibliojskoga do suvremenog i tehnicističkog, od prirodnog i dionizijskog do moralnoga i etičkoga, od slavonskog do južnohrvatskog krajolika, od hladnog pejsaža do onog ladanjskog. U svojoj zrelijoj fazi Tomičić tematizira dualitet duše i tijela, mehanizam društvenoga funkcioniranja, naročito temom Hrvatske kao krajolika, kao tradicijske i povijesne, kao osmišljenja i kao simbola. On je pisac putopisa s povijesnim reminiscencijama te novela s jakom digresijom.
Djela su mu "Susret osmorice" (1950.), "Četvrtog ne razumijem" (1955.), "Nestrpljivi život" (1956.), "Balada uspavanog čovjeka" (1964.), "Put k Meštroviću" (1965.), "Hrvatsko more" (1969.), "Vražje oko" (1986.), "Gluha nedjelja" (1988.), "Krilati magarac" (1990.), "Djela" (1990.), "Ples ždralova" (1997.), "Zemlja obećana" (1998.) i brojna druga.
Pjesma Zlatka Tomičića "Hrvatska, ljubavi moja" - jedna od najpopularnijih hrvatskih rodoljubnih pjesma svih vremena - nastala je 1966. u mjestu Ohridu na obali Ohridskog jezera. Od 1966. pa na dalje, osobito prva dva desetljeća nakon nastanka pjesme, ta je pjesma postala kultna pjesma Hrvata po cijelom svijetu - stalno se je recitirala u europskim zemljama, Americi, Australiji i Africi, na svim priredbama i pretiskavala se ne samo u novinama, knjigama i časopisima nego i na poleđini raznih klupskih iskaznica, majicama, rezervnim kotačima automobila. Recitirala se i na hrvatskom i na engleskom. Od iseljenih Hrvata nazvana je drugom hrvatskom himnom.
Prevedena je na veći broj europskih jezika, ali i na vaneuropske jezike, među ostalim i na turski, azerbejdžanski i hindi jezik. Prevedena je i na sve hrvatske govore kao i na hrvatske mikro-jezike, tako i na vejski s otoka Krka i bednjounski iz Hrvatskog Zagorja. I jedan i drugi taj jezik su ustvari naši pragovori, stari tisuće ljeta, otud njihov čudni arhajski lik.
Hrvatska, ljubavi moja
Hrvatska, ljubavi moja,
i ovdje sam tvoj sin,
i ovdje sam tvoje ime
i tvoj sjaj.
Hrvatska, djevojko moja,
svuda mislim na tebe,
u svakoj zemlji te sanjam,
u svaki te nosim kraj,
Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.
Hrvatska, zvijezdo na nebu,
tvojom pomoću stekoh sile svijeta,
svjetlost jesi što pada na ruke
iz tijela i krvi raspetoga Boga.
Prenešeno sa http://www.seebiz.eu/.
Neka mu je laka hrvatska gruda
koju je toliko volio...
(Borislav Stipić)
16 lipnja 2008
Croatio, iz duše te ljubim
Ljepota i vrijednost klapske pjesme, kako je to poetično i filozofski na spektakularnom koncertu dalmatinskih klapa održanom na splitkom Poljudu 2006. rekao Ljubo Stipišić (navodim po sjećanju) "ono je posebno u općem, ono posebno što nas usvijetu čini jedinstvenim, ono što kao vrhunsko blago treba čuvati i sačuvati čisto od zvukova tuđih svadbi, tuđih tuga i tuđih radosti jer jednomu narodu ne može se dogoditi gore nego da mu prostorom njegova duha ovlada drugi i drugačiji"
Poslušajte dio onoga što ovih dana slušam. Posebno preporučam naslovnu pjesmu. Njome slavimo i pobjede hrvatske reprezentacije.
Razumljivo - molim, vodite računa o autorskim pravima te nemojte pohranjivati ove pjesme na medijima ili na tvrdom disku svojeg računala duže od 24 sata.
KLAPA INTRADE - Da Mi Se Vratit.mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Croatio iz duše te ljubim.mp3
KLAPA INTRADE - Dida moj (live).mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Konoba (live).mp3
KLAPA TROGIR - Da bi udrile sve fortune.mp3
KLAPA TROGIR - Bila golubice.mp3
KLAPA TROGIR - Oj, Ivane, rode moj.mp3
KLAPA TROGIR - Dalmacijo, od kamena mati.mp3
KLAPA FILIP DEVIĆ - Jubav.mp3
KLAPA ADRION - Zemljo moja kruhu blagoslovljen.mp3
Poslušajte dio onoga što ovih dana slušam. Posebno preporučam naslovnu pjesmu. Njome slavimo i pobjede hrvatske reprezentacije.
Razumljivo - molim, vodite računa o autorskim pravima te nemojte pohranjivati ove pjesme na medijima ili na tvrdom disku svojeg računala duže od 24 sata.
KLAPA INTRADE - Da Mi Se Vratit.mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Croatio iz duše te ljubim.mp3
KLAPA INTRADE - Dida moj (live).mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Konoba (live).mp3
KLAPA TROGIR - Da bi udrile sve fortune.mp3
KLAPA TROGIR - Bila golubice.mp3
KLAPA TROGIR - Oj, Ivane, rode moj.mp3
KLAPA TROGIR - Dalmacijo, od kamena mati.mp3
KLAPA FILIP DEVIĆ - Jubav.mp3
KLAPA ADRION - Zemljo moja kruhu blagoslovljen.mp3
11 lipnja 2008
Sve sto ste zeljeli znati o Sloveniji
a niste znali ni da postoji...
MORE
Prema nekim novijim istrazivanjima, Slovenija navodno ima more. Ocevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedocanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova duzih od 5 metara, jer zalaze u medjunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je takodjer i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, cime ce povrsina slovenskog teritorijalnog mora biti povecana za 42%. Slanost mu je nesto manje od 38 promila, cime slovensko more spada u neslanije sale ovog dijela Sredozemlja.
NAVODNO OSLOBODILACKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najduzih i najiscprljujucih ratova u povijesti covjecanstva. Od rata - u kojemu je ovu drzavu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kracim prekidima, trajao punih 7 dana - razrusena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivsi se u vodecu gospodarsku i vojnu silu Piranskog zaljeva.PRIRODNE OSOBINERepublika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnozju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana podrucja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Madjarske i Hrvatske, ali se ne moze vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se moze vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najvisi planinski vrh je Triglav, visok 2863m,dok je najtuplji vrh drzavni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska. Takva klima pogoduje uzgoju voca u Makedoniji.
STRUKTURA STANOVNISTVA
U Sloveniji zivi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebacki hipodrom), od cega ih je 16% skrtih i sebicnih, 14% uobrazenih i umisljenih, 13% alternativnih, 6% debelih, 51% zenskih i 0.002% nevinih. Iako sluzbeni slovenski izvori tvrde da van maticne zemlje zivi oko 150 tisuca Slovenaca koji su otisli u emigraciju za vrijeme komunistickog rezima, pravi je razlog taj sto u ovu zapadnobalkansku drzavicu nisu svi mogli stati.
DRZAVNO UREDJENJE
Slovenska drzava uredjena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilicno skucen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerknisko polje i neobicno namjestena Postojnska jama. Kroz sredinu drzave vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najveceg slovenskog naselja Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko simpaticnih jezercica u podnozju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brezuljci i decentno uredjene poljoprivredne povrsine. Drzava ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i prozor s kojega za lijepa vremena puca ceznutljiv pogled na more.
PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu govori i nedavno istrazivanje provedeno medju stedisama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako sto je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon cega je jedan dio Hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalistickog samoupravljanja prema zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalisticku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovnistvo koje je, kako kaze predaja, bilo toliko skrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".
SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, medjutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru, nego na snijegu. Posto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na cinjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu krecu na narocitim drvenim letvama. Kako je, medjutim, na timletvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spustaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove jos i smucanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkaci na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.
(po slovenskom primjeru preoteto od: http://modailjepota.com/forum/index.php?action=profile;u=62;sa=showPosts )
MORE
Prema nekim novijim istrazivanjima, Slovenija navodno ima more. Ocevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedocanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova duzih od 5 metara, jer zalaze u medjunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je takodjer i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, cime ce povrsina slovenskog teritorijalnog mora biti povecana za 42%. Slanost mu je nesto manje od 38 promila, cime slovensko more spada u neslanije sale ovog dijela Sredozemlja.
NAVODNO OSLOBODILACKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najduzih i najiscprljujucih ratova u povijesti covjecanstva. Od rata - u kojemu je ovu drzavu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kracim prekidima, trajao punih 7 dana - razrusena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivsi se u vodecu gospodarsku i vojnu silu Piranskog zaljeva.PRIRODNE OSOBINERepublika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnozju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana podrucja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Madjarske i Hrvatske, ali se ne moze vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se moze vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najvisi planinski vrh je Triglav, visok 2863m,dok je najtuplji vrh drzavni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska. Takva klima pogoduje uzgoju voca u Makedoniji.
STRUKTURA STANOVNISTVA
U Sloveniji zivi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebacki hipodrom), od cega ih je 16% skrtih i sebicnih, 14% uobrazenih i umisljenih, 13% alternativnih, 6% debelih, 51% zenskih i 0.002% nevinih. Iako sluzbeni slovenski izvori tvrde da van maticne zemlje zivi oko 150 tisuca Slovenaca koji su otisli u emigraciju za vrijeme komunistickog rezima, pravi je razlog taj sto u ovu zapadnobalkansku drzavicu nisu svi mogli stati.
DRZAVNO UREDJENJE
Slovenska drzava uredjena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilicno skucen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerknisko polje i neobicno namjestena Postojnska jama. Kroz sredinu drzave vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najveceg slovenskog naselja Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko simpaticnih jezercica u podnozju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brezuljci i decentno uredjene poljoprivredne povrsine. Drzava ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i prozor s kojega za lijepa vremena puca ceznutljiv pogled na more.
PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu govori i nedavno istrazivanje provedeno medju stedisama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako sto je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon cega je jedan dio Hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalistickog samoupravljanja prema zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalisticku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovnistvo koje je, kako kaze predaja, bilo toliko skrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".
SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, medjutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru, nego na snijegu. Posto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na cinjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu krecu na narocitim drvenim letvama. Kako je, medjutim, na timletvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spustaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove jos i smucanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkaci na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.
(po slovenskom primjeru preoteto od: http://modailjepota.com/forum/index.php?action=profile;u=62;sa=showPosts )
Vrhunsko pjevanje
S nakanom omogućiti poredbu ugođaja slušanja onoga što nam već duže nametljivo probija bubnjiće, a atak kreće od bezobzirnih ljubitelja cajki i turbofolka koji lagano se vozeći u svojim "makinama" decibalima pokušavaju skrenuti pozornost na sebe te od susjednih ili kafića pored kojih prolazimo, i ugođaj slušanja vrhunske glazbe utemeljene na etno tradiciji hrvatskih krajeva i naroda, upućujem posjetitelje bloga na poveznice preko kojih mogu skinuti dio našega glazbenoga blaga te ga poslušati. Zbog zaštite autorskih prava molim da pjesme ne umnožavate na nosačima zvuka te da ih u tijeku 24 sata od skidanja trajno uklonite s tvrdog diska svojega računala. Hvala.
Krunoslav Kićo Slabinac 1
Krunoslav Kićo Slabinac 2
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 2 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 1 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Polke I Drmesi (2007) (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Božić u svijetu (zaporka: forum.yump3.org)
Vera Svoboda
Krunoslav Kićo Slabinac 1
Krunoslav Kićo Slabinac 2
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 2 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 1 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Polke I Drmesi (2007) (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Božić u svijetu (zaporka: forum.yump3.org)
Vera Svoboda
09 lipnja 2008
08 lipnja 2008
Vatreni
Danas smo navijali i strepili.
Za Švabe smo se spremili.
Austrijancima nije pomog` o
na njihovoj strani sudac
- Švabama neće
ni najveći mudrac.
Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski.
Poljaci tek će doći
ni oni nam ništa neće moći.
Do samog vrha idemo
stijeg hrvatski vijemo.
Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski
HRVATSKE NAVIJAČKE PJESME
01 - Hrvatska Himna - Lijepa Naša...
02 - STOKA Ft. Zapresic Boyss - Za lijepu nasu
03 - CHANTE - Hrvatice dizu glas
04 - CONNECT & Zapresic Boys - Euro 2008 Navijacka Himna
05 - Jole - ja te volim Hrvatska
06 - Sedmi val - Ajmo Hrvatska
07 - Rawbau - Vatreno ludilo
08 - Gala prijatelji - Igraj igra Hrvatska
09 - Baruni - Neka pati koga smeta
10 - Morski Vukovi - Ja Te Volim Hrvatska
11 - Slaven BiliĆ i Rawbau - Vatreno ludilo
12 - Samuraj - Ajmo Hrvatska
13 - U Boj, u Boj za Narod svoj
14 - Daleka Obala - Mojoj lijepoj Zemlji Hrvatskoj
15 - Nered ft. Zapresic Boys - Srce Vatreno
16 - Derbi Zvijezde - Ajde Ajde Igraj igraj
17 - Boris Novković - Malo nas je al nas ima
18- Klapa Sv. Juraj - Kome bi šumilo, more moje sinje
19 - Croatia Band Aid Live - Moja domovina
20 - FUNKY BIZNISS - Tako je najbolje
Poveznica za skidanje pjesama
Za Švabe smo se spremili.
Austrijancima nije pomog` o
na njihovoj strani sudac
- Švabama neće
ni najveći mudrac.
Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski.
Poljaci tek će doći
ni oni nam ništa neće moći.
Do samog vrha idemo
stijeg hrvatski vijemo.
Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski
HRVATSKE NAVIJAČKE PJESME
01 - Hrvatska Himna - Lijepa Naša...
02 - STOKA Ft. Zapresic Boyss - Za lijepu nasu
03 - CHANTE - Hrvatice dizu glas
04 - CONNECT & Zapresic Boys - Euro 2008 Navijacka Himna
05 - Jole - ja te volim Hrvatska
06 - Sedmi val - Ajmo Hrvatska
07 - Rawbau - Vatreno ludilo
08 - Gala prijatelji - Igraj igra Hrvatska
09 - Baruni - Neka pati koga smeta
10 - Morski Vukovi - Ja Te Volim Hrvatska
11 - Slaven BiliĆ i Rawbau - Vatreno ludilo
12 - Samuraj - Ajmo Hrvatska
13 - U Boj, u Boj za Narod svoj
14 - Daleka Obala - Mojoj lijepoj Zemlji Hrvatskoj
15 - Nered ft. Zapresic Boys - Srce Vatreno
16 - Derbi Zvijezde - Ajde Ajde Igraj igraj
17 - Boris Novković - Malo nas je al nas ima
18- Klapa Sv. Juraj - Kome bi šumilo, more moje sinje
19 - Croatia Band Aid Live - Moja domovina
20 - FUNKY BIZNISS - Tako je najbolje
Poveznica za skidanje pjesama
05 lipnja 2008
02 lipnja 2008
HVIDRA ogorčena i nezadovoljna presudom generalu Norcu
Zagreb, 02.06.2008., 16:26 Hina/Dnevnik hr.
Udruga Hrvatskih ranih vojnih invalida Domovinskog rata izrazila je "svoje ogorčenje i nezadovoljstvo presudom Županijskog suda u Zagrebu kojom je hrvatski general Mirko Norac osuđen na jedinstvenu kaznu od sedam godina zbog zločina na civilima i ratnim zarobljenicima u akciji Medački džep i to na temelju zapovjedne odgovornosti".
HVIDRA se "nada da će Vrhovni sud u žalbenom postupku odbaciti takvu nepravednu sudsku odluku". Iako se radi o nepravomoćnoj presudi, teško je biti nepristran kada se donosi presuda protiv hrvatskog generala, koji je svoju mladost poklonio obrani hrvatske domovine, a sada, na žalost, provodi najbolje godine svoga života, služeći kaznu po hrvatskim zatvorima, stoji u priopćenju.
Nakon takvih sudskih odluka, kao i ostalih progona hrvatskih branitelja, došlo je do nečuvenih izjava Milorada Pupovca predsjednika Srpskog narodnog vijeća da "tužba Hrvatske protiv Srbije za genocide opterećuje odnose dviju država". Također i izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića da je Hrvatska tijekom akcije Oluja" etnički očistila više od 250 tisuća hrvatskih Srba" i premijera entiteta Republike srpske Milorada Dodika da je Hrvatska "nastala na najvećem etničkom čišćenju počinjenom nakon drugog svjetskog rata", navodi se u priopćenju.
U potpunosti smo zgroženi i najoštrije osuđujemo takve izjave kojima se usred glavnog grada Republike Hvatske nekažnjeno vrijeđaju hrvatska država i svi njezini građani, a posebice obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i hrvatski ratni vojni invalidi, bez ikakvih osuda od strane raznih udruga i tzv. zaštitnika ljudskih prava koji istovremeno osuđuju i žele umanjiti dostojanstvenu proslavu Dana branitelja Grada Zagreba koja je završila koncertom Marka Perkovića Thompsona, ističe HVIDRA.
Nakon takvih postupaka očekujemo primjerenu reakciju Vlade RH na izjavu koalicijskog partnera, predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, suspenziju diplomatskih odnosa sa Republikom Srbijom, te potpuni prekid odnosa sa entitetom Republike Srpske, stoji u priopćenju HVIDRA-e.
_________________________________________________
Uz ovaj prilog citiram dio iz priloga kojim se autor odvjetnik Vinko Burazer obraća javno ,
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, objavljenog na stranicama HIC, dana 25.04.2005. god.
"- vlast već nekoliko godina priprema Županijske sudove i suce već započetog suđenja Hrvatima za ratne i međunarodne zločine počinjene na tlu Hrvatske! Pomno se odabiru suci s nužnom dozom mržnje prema Hrvatima i njihovoj državi. Oni suci koji nisu osudili nekog Hrvata bivaju izloženi medijskom i političkom linču! Svaki optuženi hrvatski branitelj mora biti osuđen bez obzira za šta se optužuje.
Sada je već takova situacija da se procesuiraju svi branitelji gospodarstvenici ako su im tvrtke propale! Teško će biti osuđeni ali oni trpe pravosudno šikaniranje skoro desetak godina i kao građani protiv kojih se vodi kazneni postupak ne mogu nigdje napredovati niti osigurati egzistenciju svoje obitelji. Tolika je mržnja u hrvatskom pravosuđu na sve one koji se deklariraju kao hrvatski branitelj, da uporno obnavljaju kazneni postupak sve dok oslobođeni branitelj ipak ne bude osuđen po nekom novom sucu! Toliko su se u mržnji osilili da ne dozvoljavaju da se na branitelja primjeni Zakon o oprostu, kao da je taj zakon donesen samo za četnike i naše okupatore! Da bi proveli svoj naum, vlast postavlja te suce iz redova Državnog odvjetništva!!! Sramota za sve nas i osobito Vas! Jer, pravo je kao znanost i važna državna poluga i u vašoj ingerenciji! Po svemu sudeći, slijedi neustavna i nezakonita suđenja, suđenja van zdrave pameti, bar oko 500 tisuća građana koji su na bilo koji način aktivno pomagali u stvaranju i obrani Hrvatske države! Da li će se opet ponoviti sudbina onih Hrvata koji su šezdesetih godina kriomice bježali iz Zagreba i drugih naših mjesta i zbog straha od osude što su živjeli u NDH, ostavljali priko noći stanove i kuće te odlazili u bijeli Svijet! Dok oni danas mole vlast da im vrati imovinu, u njihovim kućama i stanovima šepure se nama poznati građani i njihovi djeca. Upravo oni, iz njihovih redova, većinom su regrutirani odvjetnici-branitelji naših generala Domovinskog rata!"
_________________________________________________
Osobno sam zgrožena pročitavši licemjerne izjave pojedinih obnašatelja funkcija političkih i vojnih , u kojima se veliča značaj branitelja u doprinosu pri oslobađajućim vojnim akcijama u nametnutom obrambenom ratu od strane agresora i istovremeno izražava suglasje s optužbom, i izrečenim presudama o krivnji hrvatskih generala po zapovjednoj odgovornosti za počinjene ratne zločine nad nedužnim civilnim žrtvama od strane njihovih suučesnika u obrambenim vojnim akcijama.
Zagreb, 02.06.2008., 16:26 Hina/Dnevnik hr.
Udruga Hrvatskih ranih vojnih invalida Domovinskog rata izrazila je "svoje ogorčenje i nezadovoljstvo presudom Županijskog suda u Zagrebu kojom je hrvatski general Mirko Norac osuđen na jedinstvenu kaznu od sedam godina zbog zločina na civilima i ratnim zarobljenicima u akciji Medački džep i to na temelju zapovjedne odgovornosti".
HVIDRA se "nada da će Vrhovni sud u žalbenom postupku odbaciti takvu nepravednu sudsku odluku". Iako se radi o nepravomoćnoj presudi, teško je biti nepristran kada se donosi presuda protiv hrvatskog generala, koji je svoju mladost poklonio obrani hrvatske domovine, a sada, na žalost, provodi najbolje godine svoga života, služeći kaznu po hrvatskim zatvorima, stoji u priopćenju.
Nakon takvih sudskih odluka, kao i ostalih progona hrvatskih branitelja, došlo je do nečuvenih izjava Milorada Pupovca predsjednika Srpskog narodnog vijeća da "tužba Hrvatske protiv Srbije za genocide opterećuje odnose dviju država". Također i izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića da je Hrvatska tijekom akcije Oluja" etnički očistila više od 250 tisuća hrvatskih Srba" i premijera entiteta Republike srpske Milorada Dodika da je Hrvatska "nastala na najvećem etničkom čišćenju počinjenom nakon drugog svjetskog rata", navodi se u priopćenju.
U potpunosti smo zgroženi i najoštrije osuđujemo takve izjave kojima se usred glavnog grada Republike Hvatske nekažnjeno vrijeđaju hrvatska država i svi njezini građani, a posebice obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i hrvatski ratni vojni invalidi, bez ikakvih osuda od strane raznih udruga i tzv. zaštitnika ljudskih prava koji istovremeno osuđuju i žele umanjiti dostojanstvenu proslavu Dana branitelja Grada Zagreba koja je završila koncertom Marka Perkovića Thompsona, ističe HVIDRA.
Nakon takvih postupaka očekujemo primjerenu reakciju Vlade RH na izjavu koalicijskog partnera, predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, suspenziju diplomatskih odnosa sa Republikom Srbijom, te potpuni prekid odnosa sa entitetom Republike Srpske, stoji u priopćenju HVIDRA-e.
_________________________________________________
Uz ovaj prilog citiram dio iz priloga kojim se autor odvjetnik Vinko Burazer obraća javno ,
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, objavljenog na stranicama HIC, dana 25.04.2005. god.
"- vlast već nekoliko godina priprema Županijske sudove i suce već započetog suđenja Hrvatima za ratne i međunarodne zločine počinjene na tlu Hrvatske! Pomno se odabiru suci s nužnom dozom mržnje prema Hrvatima i njihovoj državi. Oni suci koji nisu osudili nekog Hrvata bivaju izloženi medijskom i političkom linču! Svaki optuženi hrvatski branitelj mora biti osuđen bez obzira za šta se optužuje.
Sada je već takova situacija da se procesuiraju svi branitelji gospodarstvenici ako su im tvrtke propale! Teško će biti osuđeni ali oni trpe pravosudno šikaniranje skoro desetak godina i kao građani protiv kojih se vodi kazneni postupak ne mogu nigdje napredovati niti osigurati egzistenciju svoje obitelji. Tolika je mržnja u hrvatskom pravosuđu na sve one koji se deklariraju kao hrvatski branitelj, da uporno obnavljaju kazneni postupak sve dok oslobođeni branitelj ipak ne bude osuđen po nekom novom sucu! Toliko su se u mržnji osilili da ne dozvoljavaju da se na branitelja primjeni Zakon o oprostu, kao da je taj zakon donesen samo za četnike i naše okupatore! Da bi proveli svoj naum, vlast postavlja te suce iz redova Državnog odvjetništva!!! Sramota za sve nas i osobito Vas! Jer, pravo je kao znanost i važna državna poluga i u vašoj ingerenciji! Po svemu sudeći, slijedi neustavna i nezakonita suđenja, suđenja van zdrave pameti, bar oko 500 tisuća građana koji su na bilo koji način aktivno pomagali u stvaranju i obrani Hrvatske države! Da li će se opet ponoviti sudbina onih Hrvata koji su šezdesetih godina kriomice bježali iz Zagreba i drugih naših mjesta i zbog straha od osude što su živjeli u NDH, ostavljali priko noći stanove i kuće te odlazili u bijeli Svijet! Dok oni danas mole vlast da im vrati imovinu, u njihovim kućama i stanovima šepure se nama poznati građani i njihovi djeca. Upravo oni, iz njihovih redova, većinom su regrutirani odvjetnici-branitelji naših generala Domovinskog rata!"
_________________________________________________
Osobno sam zgrožena pročitavši licemjerne izjave pojedinih obnašatelja funkcija političkih i vojnih , u kojima se veliča značaj branitelja u doprinosu pri oslobađajućim vojnim akcijama u nametnutom obrambenom ratu od strane agresora i istovremeno izražava suglasje s optužbom, i izrečenim presudama o krivnji hrvatskih generala po zapovjednoj odgovornosti za počinjene ratne zločine nad nedužnim civilnim žrtvama od strane njihovih suučesnika u obrambenim vojnim akcijama.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)