Nezavisna

Nakon akta državnog terorizma tadašnje SFRJ nad Republikom Hrvatskom (raketiranje Banskih dvora s ciljem likvidacije dr Franje Tuđmana) demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda na izvanrednoj plenarnoj sjednici u najvišem, zakonodavnom tijelu - Hrvatskom državnom saboru - jednoglasno su donijeli povijesnu Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ. Blagdan je to kojim se obilježava formalno uskrsnuće moderne nezavisne hrvatske države. U stvarnosti ova odluka ima važnost provedbe Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti koja je, po isteku tromjesečnog moratorija, 8. listopada 1991. g. ovom povijesnom odlukom zaživjela. Tada je, a i zbog opće geopolitićke situacije ali i zbog "događanja naroda" i u Hrvatskoj što je, opet, prethodilo "balvan revoluciji" svima bilo jasno da će se za za svako slovo, za svaki zarez ove odluke morati krvavo boriti. Slijedila je otvorena agresija na RH, slijedio je dug i bespoštedan rat za slobodu koja je temeljni preduvjet suverenosti. "Imamo Hrvatsku!" - usklik je Oca moderne hrvatske Domovine dr Franje Tuđmana koji su popratilla zvona sa svih zvonika u Domovini. Njegov poljubac hrvatskom stijegu što se tek nakon olujnog ljeta 1995. g.zavijorio nad tvrđavom hrvatskih kraljeva u tada netom oslobođenom Kninu označio je zaokruženje povijesnog sna hrvatskog naroda. Sna koji je je surovom javom kroz dugu povijest višekratno prekidan i na dulja razdoblja zapretan samo tinjao.
Nitko nije otok - reče pametan čovjek. Ni država, pa ni ova Hrvatska ne može biti izoliran i sam sebi dovoljan otok. Živimo u razdoblju snažnih integracijskih silnica poticanih kapitalom multinacionalnih kompanija i upravljanih od birokrata iz svjetskih i europskih centara moći ali, kako na početku napisah suverenosti nema bez slobode, a slobodu smo poprilično rasprodali "za Judine škude" pa se, slijedom toga, razložno bojim i za hrvatsku samostalnost i suverenost. Ovom prigodom neću elaborirati te ne samo moje osobne strahove i ne zato što bi ih netko galantno i s visoka mogao proglasiti paranojama, euroskepticizmom,bezrazložnim strahom od povratka u "bratski zagrljaj" susjednih nam balkanskih država, već zatošto ne želim radost ovog svečanog dana mutiti ičim pa ni tim.