"UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU!"

Dobrodošlica Thompsonu i Bušiću

Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?

Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.

Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?

Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.

Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".

Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.

Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".

E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.

Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!


U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.

Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.

Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________

Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.

Što i koji put nadalje slijediti?

Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.

Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.

Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.

Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???