Cijela priča se odnosi na pedesetak obitelji koje, kako sada stvari stoje, nemaju alternativu zamjeni stana ulicom ili podstanarstvom.
(Preneseno s: sbplus.hr )
VIŠE od sedam godina razvlači se priča oko otkupa stanova u Zgradi broj 8 u Naselju Andrija Hebrang u Slavonskom Brodu koje je za stradalnike Domovinskog rata osiguralo bivše Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti a gradnja kojih je počela u vrijeme kada je na čelu Ministarstva graditeljstva bio Radimir Čačić a gradilo poduzeće Interijer iz Našica. Ministarstvo je svoje odradilo. Bar tako kažu. Naime, kada su stanovi bili zgotovljeni podijeljeni su ključevi i ugovori o najmu uz zaštićenu najamninu od dvije kune po kvadratnom metru u trajanju od godinu dana i klauzulu da konkretni ugovor se može produžiti za najduže još jedno razdoblje od godinu dana. Odmah su slijedila i rješenja o stambenim kreditima za otkup tih stanova po cijeni etalonske vrijednosti četvornog metra (700 EUR) minus osobni odbitak ekvivalentan postotku tjelesnog oštećenja korisnika stana.
Odmah nakon toga su krenuli sastanci nezadovoljnika uz prigovore loše izvedbe i cijene kvadrata. Prijavljeno je šezdesetak reklamacija od kojih one na projektni dio izvođač radova nije, a ostale jest prihvatio i praktično otklonio dio nedostataka. Dodatnim radovima koje je financiralo ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje, a koji su se odvijali u više navrata, najčešće tj. u pravilu pred neke od izbora bili oni lokalni, parlamentarni ili predsjednički, otklonjena je većina objektivnih prigovora na izvedbu zgrade.
Ono što korisnici stanova u „Osmici" nisu uspjeli jest snižavanja cijene za iznos uređenog građevinskog zemljišta i infrastrukturnih priključaka uz stav da to „država" ne smije naplatiti jer su gradovi i općine dužne zemljište, infrastruktru i priključke besplatno osigurati za stradalnike Domovinskog rata što je i u ovom slučaju Grad Slavonski Brod i učinio. Ovdje valja napomenuti da bi snižavanje cijene kvadrata stana iz ovih razloga bio presedan od kada se prodaju državni stanovi.
Nakon niza opomena za neplaćanje iznosa zaštićene najamnine, naravno neki su taj dio obveza manje-više cijelo vrijeme uredno podmirivali, također nakon niza podsjetnika i opomena da su korisnici rješenjima koja su dobili dužni ući u otkup stana koji im je dodijeljen, krajem prošle godine Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je izgubilo strpljenje i stvar dovela do zahtjeva za povratom ključeva i stanova „oslobođenih od osoba i stvari" pod prijetnjom deložacije. Da bi sve to izgledalo ozbiljnije, „posao" je preuzelo Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Tada, jer je bila u jeku predizborna kampanja za Hrvatski sabor, na intervenciju brodskog HDZ-a, ovrhovoditelj tj. navedeno ministarstvo od ŽDO traži odgodu izvršenja rješenja od šest mjeseci što ovo i čini. Cijela priča se odnosi na pedesetak obitelji koje, kako sada stvari stoje, nemaju alternativu zamjeni stana ulicom ili podstanarstvom.
Jedini koji si je osigurao bolju alternativu je „glavni pregovarač" donedavno također korisnik jednog od stanova, Borislav Boro Jerković a koji je još s nekolicinom cijelo razdoblje zakuhavao priču i, očito, prodavao maglu ostalima. Na koncu se sam iselio ali se uspio izboriti za prvo i jedino mjesto na najnovijoj, prije koji dan objavljenoj listi za stambeno zbrinjavanje putem kredita za kupnju (nekog drugog) stana ili kuće uz popust od 60 % u skupini 60 postotnih HRVI.
Ostaje upitno hoće li Ministarstvo branitelja i ostalima kad napuste stanove, ili ih ŽDO uz pomoć policije izbaci, osigurati stambeno zbrinjavanje kreditima za kupnju nekog drugog stana ili kuće. U tom slučaju postavlja se i pitanje što će biti s ovim stanovima i trebaju li oni koji su godinama čekali stambeno zbrinjavanje sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja useliti u rabljene i dijelom amortizirane stanove nezadovoljnika.
Autor: Borislav Stipić
Autor fotografije: Brvnara
14 ožujak 2012
22 siječanj 2012
Osnovana Udruga 108.brigada ZNG
Jučer je u Domu HVIDRAe u Slavonskom Brodu održana Osnivačka skupština Udruge 108. brigada ZNG koja okuplja bivše pripadnike ove slavne postrojbe iz Domovinskog rata. Nakon usvojenog Statuta, izabrana su tijela udruge - predsjedništvo, nadzorni odbor i sud časti. Predsjedništvo je izabralo, a skupština potvrdila izbor predsjednika i dva dopredsjednika udruge. Tako je prvi predsjednik s četverogodišnjim mandatom Pavo Naletilić. Sjedište udruge je u Domu HVIDRAe, Stjepana Marjanovića 2 Slavonski Brod.
19 siječanj 2012
Pusićku treba opaliit po džepu ili zatvoriti!
![]() |
Potpora EU slabi, večeras je objavio RTL i pri tom je prenio izjave najsnažnijih zagovornika ponovnog ulaska Hrvatske u sastav multinacionalne države. Među ostalima i Vesne Pusić koja kaže kako će biti sretna ako potpora u preostalih par dana ostane na sadašnjoj razini. Jasno je zašto to kaže. Samo nije jasno zašto DORH, za očito počinjenje kaznenog djela, opisanog u KZRH čl. 116., nije otvorio kriminalistički dosje ovoj bakhantici.
Naime, ona - „oličenje demokracije" - jučer je izravno, odgovarajući na pitanja gledatelja na Radio Anteni, na nedopustiv način, naštetila demokratskom sustavu i zaprijetila: ''Ne bih htjela biti preokrutna, ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovinu! Mogu vam ja biti antipatična, ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život. O tome se radi! O glavu nam je, ljudi! Glasajte za budućnost ove zemlje!''
Ovakav ispad pod sankcijama zabranjuje Kazneni zakon RH izričito propisujući: ''Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.''
Možemo shvatiti što se u njenoj glavi događa i zašto, no ne možemo prihvatiti njene istupe jer ona nije 'no name'. Cijelo vrijeme od početka 'pregovora', zapravo usvajanja i provođenja direktiva EU, Vesna Pusić bila je predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, a s pobjedom 'Kukuriku' koalicije na proteklim izborima za Hrvatski Sabor, preuzela je jedno od ključnih ministarstava – Ministarstvo vanjskih poslova.
Manjak potpore ulasku u EU na referendumu, unatoč tome što su srušili „Tuđmanovu tvrđavu" kako Benjamin Tolić naziva čl. 141. koji je u Ustav RH bio ugradio Otac moderne Hrvatske dr. Franjo Tuđman, bio bi katastrofalan poraz ponajprije za Vesnu Pusić osobno. Nakon toga i za sve tobožnje političke elite hrvatskog društva. Ne bi se odradile obveze prema inozemnim interesnim skupinama koje, u najgoroj neokolonijalističkoj maniri, upravljaju i žele u potpunosti upravljati, Hrvatskoj Bogom danim, životnim prostorom i gospodarstvenim temeljima.
Zašto opada potpora? Predmnijevam zato što nikada i nije bila u opsegu kako se u medijskom prostoru upravljanom upravo od spomenutih interesnih skupina već mjesecima nabildava. I zato što Hrvati postaju svjesni da Europa ne može nama donijeti spas u situaciji kada se sama grčevito bori za vlastiti opstanak. Unijom dominiraju stanje straha koji je zamijenio nadu i procesi razgradnje koji su zamijenili futurističku arhitekturu novog Babilona.
Euro, najvažniji njen projekt, doživio je krah. Šengen, od kada je Sarkozi protjerao rumunjske državljane, mrtvo je slovo na papiru. Demokraciju i volju građana, evo i u najavi slovenskog predsjednika Danila Türka o imenovanju mandatara slovenske Vlade iz bankarskog sektora - kao u Grčkoj) - mijenja autokracija.
Prisjećam se slavnog Francuza Honoréa de Balzaca čije prvo vrijedno djelu izašlo je 1830. godine, kada s građaninom – kraljem Louisom - Philippeom i njegovom parolom „Obogatite se!" počinje "vladavina bankara”, da bi praktički prestao pisati 1848., nakon što je u srpnju buknula prva radnička revolucija u Parizu. Povijest se ponavlja jer, iako i dalje ostaje učiteljica života, jasno je kako ju malo tko uvažava.
Pusićku treba opaliti po džepu ili zatvoriti, a svakako na referendumu iskazati pravu volju, kako poručuju hrvatski biskupi, "svatko prema osobnoj savjesti".
Borislav Stipić
Preuzeto s: sbPLUS
02 siječanj 2012
Polovica hrvatskih branitelja, samo sudionici
Fred Matić ima šansu napraviti dobre stvari za hrvatske branitelje.
(Preuzeto s http://www.sbplus.hr/kolumne/panoptikum/default.aspx )
Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015. objavljen u prosincu 2011. uključujući početno definirane temeljne ciljeve i programski okvir u 21 točci kukuriče o onome što bi kad bi.
Nije nebitno ne smetnuti s uma kako je to predizborni koalicijski program stranaka lijevog centra i da je legitimitet za njegovu provedbu podcrtan više nego dovoljnom potporom i povjerenjem hrvatskih birača na minulim parlamentarnim izborima. Zbog toga više nema onog kondicionalnog „kad bi" - jer su. Ni „što bi" - već što će.
Pročitah program. Vidjeh i čuh novu poziciju na njenim prvim javnim istupima nakon konstituiranja Sabora i Vlade. I reakcija nekih od onih što su, u smislu parlamentarne demokracije, sada u drugačijoj ulozi. Posebno me zaintrigirala točka 13. – Hrvatski branitelji Domovinskog rata. I negodovanje te druge reakcije na vjerojatnu objavu Registra hrvatskih branitelja koje su najsnažniji izričaj imale u jučer objavljenim prijetnjama Tomislava Ivića, bivšeg ministra u čijoj nadležnosti su bili i hrvatski branitelji, tužbom ako se objave osobni podaci iz Registra.
Fred Matić, ministar hrvatskih branitelja, osoba čiji kredibilitet osporavaju i neki njegovi kolege suborci iz vremena obrane Vukovara, ima šansu napraviti dobre stvari za hrvatske branitelje. Šansa je upravo u 13. točci Plana 21 koja praktično uobličuje najveći dio razmišljanja i stavova istinskih i ničim ne kompromitiranih hrvatskih branitelja.
Zahtjeve brodske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz 2009., odnosno, dio koji se veže uz pravni položaj i zaštitu hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, kao polazne teze za sustavno uređivanje položaja hrvatskih branitelja iščitavam i u navedenom programu. Pa tako:
1. Hrvatski branitelji su samo pripadnici oružanih postrojba angažiranih u borbenim djelovanjima u zonama izravnih ratnih djelovanja.
2. Sudionici Domovinskog rata su svi ostali koji su, temeljem dosadašnjih zakona, stekli status hrvatskog branitelja. U praksi se ne bi diralo stečeno pravo na status, ali bi, izmjenom zakona, taj status bio reguliran kroz institut „sudionik Domovinskog rata".
3. Registar hrvatskih branitelja, kao cjelina, hrvatskim braniteljima i ostalim javnim korisnicima ne može biti zanimljiv jer je preopsežan. Zanimljivo i korisno bi bilo objaviti podatke iz Registra o onima koji su temeljem statusa ostvarili materijalna prava te navesti ta prava. Iz Registra se ne smiju objavljivati podaci kojima bi gotovo pa svatko mogao u bilo kojoj mjeri „rekonstruirati" ratni put pojedinog hrvatskog branitelja.
4. Iz Registra hrvatskih branitelja izlučiti sve one koji nikada tijekom Domovinskog rata nisu ni jednu plaću ili naknadu plaće primili iz MORH-a ili MUP-a putem poslovnih banaka te provjeriti način stjecanja statusa.
5. Ratno profiterstvo kao kazneno djelo koje ne zastarijeva proširiti i na one koji su ostvarili materijalna prava na temelju ne pripadajućeg statusa.
6. Savez hrvatskih branitelja regulirati zakonom, a djelovanje organizirati na komorski ili sindikalan način. Proglasiti Savez hrvatskih branitelja organizacijom od posebne važnosti te propisati način financiranja temeljnih djelatnosti kroz razmjerno participiranje u proračunskim sredstvima Države i decentraliziranim sredstvima regionalne uprave i lokalne samouprave (Slično kao Crveni križ). Članstvo u Savezu je dragovoljno, a može biti kombinacija kolektivnog (udruge hrvatskih branitelja) i pojedinačnog (individualni članovi) ili samo jedno ili samo drugo. Hrvatski branitelji koji nisu članovi Saveza imali bi sva prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja osim posebnih prava koja bi mogli ostvarivati da su članovi Saveza. Preferirati teritorijalni oblik organiziranja.
7. Reorganizirati braniteljsko zadrugarstvo na način da se potiče osnivanje dohodovnih zadruga i kroz ograničeno vrijeme pomaže njihovo djelovanje, a nakon toga, zbog ravnopravnog položaja svih subjekata na tržištu, braniteljske zadruge trebaju biti izložene svim zakonitostima tržišnog djelovanja kao i ostali oblici zadrugarskog organiziranja.
8. Fond hrvatskih branitelja osnažiti unosom, zakonom propisanih, udjela državnih poduzeća koja su privatizirana ili iz kojih su udjeli preneseni drugim vlasnicima (primjer „Croatia osiguranje" – HZMO). Poslovanje Fonda učiniti transparentnijim, a isto učiniti i sa Zakladom hrvatskih branitelja. Nastaviti s pozitivnim iskustvima i praksom Zaklade.
Sve ovo, kao i ostalo iz Programa Vlade, tj. dijela koji se odnosi na hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, valja precizno osmisliti, uspostaviti zakonodavne okvire i tako u praksi provesti objektivno moguće.
I, na koncu, kako ne bi bilo zabune, iz ideoloških razloga nisam i nikada neću glasovati za lijeve, a u „Planu 21", i praktično, ima više onoga čemu se protivim nego s čim se slažem.
Borislav Stipić
25 prosinac 2011
24 rujan 2011
Što veća bura to manji valovi
Preneseno s SBplus.hr
U Brodsko-posavskoj županiji pedesetak je udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Gdje su, što rade, je li opravdano njihovo postojanje i trošenje proračunskog novca?SVI braniteljski i stradalnički problemi su riješeni, maksimum zakonskih prava osiguran. Nema nepravedno uhićenih hrvatskih branitelja. Poništene su nepravedne presude protiv hrvatskih branitelja. Prognanici se vratili i sada su „svoji na svome". Domovinski rat, kao primjer i uzor pravedne i uspješne borbe za slobodu svojeg naroda i neovisnost svoje zemlje postao je opće mjesto u svijesti svih građana EU, a osobito „Regiona." Političari, kao da nije predizborno vrijeme, ni u snu da se sjete branitelja, a kamo li da im se po tko zna koji puta klanjaju za upitnu potporu na dan izbora… Sve je bajno, sve je krasno. Ne, ne sanjam.
Za sve to su zaslužnici:
Andrija Vukšić, Ante Stopić, Ante Vukšić, Antun Grgurević, Antun Staklarević, Antun Vlašić, Bartol Jerković, Borislav Stipić, Damir Tadić, Dražen Kasprek, Dražen Marjanović, Ilija Majić, Ilija Žanko, Ivan Cindrić, Ivan Janošević, Ivan Obrovac, Ivan Živković, Ivica Gavran, Ivica Kolakovski, Ivica Levačić, Ivica Prskalo, Ivica Udovičić, Josip Grubišić, Jozo Bungić, Julijana Rosandić, Lidija Kulaš, Ljubica Berić, Marijan Milinković, Marin Pišonić, Mato Modrić, Mijo Škledar, Milan Stanković, Milka Novak, Milorad Oršulić, Mladen Mikolčević, Nijaz Čaušević, Pavle Filipović, Pavo Valić, Pejo Marić, Pero Jerković, Petar Katalinić, Slavko Vukoje, Šerif Isaković, Tomislav Raić, Tomislav Štiner, Tomo Smolčić, Viktor Alekšević, Vjekoslava Karešin, Vlatko Maršić, Zoran Duspara, Zvonimir Čulina…
Pitate li se tko su, pak, ovi, primijetit ću i reći kako je i moja malenkost među ovih pedesetak imena, a predstavljamo pedesetak udruga proisteklih iz Domovinskog rata koje djeluju na području Brodsko-posavske županije. Više od toga skoro pa ne mogu napisati. Mučno mi je.
Što smo, zapravo, učinili za svoje članstvo?
Pa ipak – ukotvljeni u svojim žabokrečinama kao da smo sami sebi dovoljni. Kao da nam sama činjenica što, eto, i mi nekome ili nečemu predsjedamo opravdava kupnju novog, šireg ogledala jer u ono, dok nismo bili što sada (neki, bome, i godinama!) jesmo, od silne naše veličine ujutro stati ne možemo. Upitamo li se, pred tim istim ogledalom, što smo, zapravo, učinili za svoje članstvo, što za branitelje koji, s razlogom, u te i takve udruge ne žele i neće. Ili su bili članovi pa više neće ni čuti za udruge?
Što smo za širu zajednicu? Jesmo li pravi partner i korektiv upravnom sektoru ili smo najobičniji poltroni koji za par tisuća kuna iz gradskog ili županijskog proračuna godišnje, za koje nitko ne traži da ih osobito pravdamo, ni u što se ne miješamo?
Država je na prekretnici, društvo u svakojakoj krizi, branitelji su jedna od najugroženijih skupina u Hrvatskoj. Ovo znam jer sam kao član jednog od povjerenstava Zaklade hrvatskih branitelja prolistao dokumentaciju tisuća branitelja koji žive na rubu.
U Savez hrvatskih branitelja
Udruge daju privid jedinstva na državnoj razini. Jedinstva koje je čelništva udaljilo od njihova članstva. A udruge kao „novovjeračke" sekte množe se i, zapravo, guše braniteljsko tijelo.
Bez političke volje, kojoj mora prethoditi snažno lobiranje, nažalost ništa se ne može promijeniti. Iluzorno je očekivati da ćemo se „odozdol" ujediniti i djelovati zajedno u duhu naših programa. Ideja saveza hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nije prihvatljiva onima koji braniteljima manipuliraju. A savez, koji bi djelovao na komorskom ili sindikalnom principu braniteljima jedini otvara perspektivu značajnijeg društvenog utjecaja i uvažavanja, perspektivu rješavanja braniteljskih pitanja. To se može samo ako se u Zakon o pravima hrvatskih branitelja, nakon članaka koji definiraju tko jest hrvatski branitelj, unese nova odredba koja bi definirala da je „hrvatski branitelj iz Domovinskog rata organiziran u Savez hrvatskih branitelja."
Ovo ne bi narušilo osobne slobode i slobodu udruživanja jer bi članstvo bilo regulirano posebnim zakonom (podzakonskim aktom), a svi oni koji eventualno ne bi htjeli u Savez bili bi (analogno športskoj terminologiji) rekreativci.
Borislav Stipić
18 rujan 2011
epizoda ( tko je ? ) ing. Josip Kokić
Drugoga lipnja, oko 9:30 sati, na ulaznim vratima zagrebačke katedrale, uhićen je od strane hrvatske policije dipl. ing. Josip Kokić, poznati aktivist i borac za čast i dostojanstvo, te ljudska i narodna prava hrvatskoga naroda.
On je 1. lipnja pred zagrebačkom katedralom započeo štrajk glađu i žeđu. Planirao je sjediti na jednoj od klupa u blizini katedrale. Ispred je imao drveni stalak sa dvije male hrvatske zastave i natpisima: "Cilj i svrha moga štrajka glađu i žeđu jest ostvarenje emisije na javnoj televiziji HTV, informacije o bitnim negativnostima EU, jasne i argumentirane, iz usta poštenih intelektualaca i znalaca o svemu što stoji u Lisabonskom sporazumu! O mojoj namjeri, nakon svih ignoriranja javnosti izvijestio sam odavno sve odgovorne u Crkvi i državi, kao i Sv. Oca Benedikta XVI, a do danas odjeka nema! Moj zahtjev je glas naroda, a to je ujedno temeljno ljudsko i narodno pravo, dobiti informacije o tako sudbonosnom pitanju za opstanak i budućnost naroda i države, njegove slobode i suverenosti!!! Zagreb, 1. lipnja 2011. Josip Kokić"
Također je bio drugi natpis, pod naslovom "Važne izjave dvojice kardinala, Stepinca i Kuharića": "Kardinal Stepinac: 'Ako mi, u koje gleda narod, ostanemo uspravni u svojem dostojanstvu, teško ćemo stradati, ali ćemo sačuvati narod. Ako li pak popustimo, spasit ćemo sebe, ali ćemo izgubiti narod!!! Bio bih ništarija kad ne bih osjećao bilo svoga naroda!!!' Kardinal Kuharić: 'Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!!!'"
Zatim, natpis kao javno pitanje Josipa Kokića: "Tko još od najodgovornijih u Crkvi osjeća bilo svoga naroda, koji iz dna srca i duše želi sačuvati svoju slobodu i svoju državnu suverenost, izborenu u krvi i suzama, koje ne prestaju teći za one koji su položili svoje živote na oltar domovine?"
Istoga dana navečer došli su mu policajci Prve policijske postaje, Strossmayerov trg 3, i zabilježili sve njegove osobne podatke.
Rekao im je da će i 2. lipnja biti na istome mjestu.
Međutim, ujutro 2. lipnja, dvojica policajaca su došla s nakanom da ga uhite i povedu u policijsku postaju. On im je uspio izmaknuti i ući u katedralu. Policajci za njim nisu ulazili.
Josip je bio na svetoj misi u 9 sati, na blagdan Uzvišenja Gospodinova. Primio je i sv. pričest i na kraju blagoslov, kao i svi ostali vjernici. Na sv. misi bila je i Josipova supruga. On je izišao nešto iza ostalih vjernika. Još smo tu bili samo nas nekoliko, koji se nismo udaljili. Josipa je na izlazu čekala mlada policajka i tražila od njega osobnu iskaznicu. On joj odmah nije htio dati, s obrazloženjem da su njezini kolege već zabilježili tko je on. Mi smo ga nagovorili da ipak pokaže osobnu iskaznicu, što je on i učinio. U međuvremenu je zapazio kako sa drugoga kraja trga ispred katedrale žurno dolaze dvojica policajaca, koji su ga htjeli uhititi prije sv. mise, te je Josip opet naglo krenuo prema ulazu u crkvu. Policajka je potrčala za njim i pred vratima katedrale se počela boriti sa Josipom dok nisu trkom pristigli i ostali policajci koji su ga savladali. Josip je vikao "Zašto me uhićujete?", "Ja nisam ništa kriv!", "Ja nisam kriminalac, a vi niste hrvatski policajci, nego ste komunistička milicija!"
Josipova supruga, majka njihove četvero djece, je plakala i nastojala obraniti svoga muža, dok i nju nisu savladali. Zatim su Josipa strpali u policijska kola.
Osobno sam tom prizoru i ja nazočila, uz još neke vjernike. Mi smo, potreseni, ukočeno promatrali taj nevjerojatni i grubi događaj. Nakon svega, pitam sebe, sve vas, cijelu hrvatsku javnost i posebno sve odgovorne političke, duhovne, medijske, intelektualne i kulturne institucije Republike Hrvatske, zašto su nam takvi prizori potrebni? Zašto je bilo potrebno da jedan toliko osjetljiv čovjek, za moralne vrijednosti i za istinsku demokraciju, u slobodnoj državi Republici Hrvatskoj mora štrajkati glađu i žeđu samo zato što želi ostvariti osnovno pravo za svakoga razumnog i moralnog čovjeka, pravo na objektivne informacije naroda o, kako je rekao, sudbinskim pitanjima koja se tiču opstanka i budućnosti toga naroda?
Zar moramo trpjeti da nas se neprekidno zavarava, od strane medija u stranim rukama i od strane glavnih političkih stranaka, vladajućeg HDZ-a sa svojim koalicijskim partnerima, pa i takvima koji samo ucjenjuju i izvlače novac, čak i za četničke spomenike, kao i moćnog oporbenog SDP-a, sa sebi sličnim partnerima, koji mrze sve što je hrvatsko? Zar moramo, glede ponižavajućeg , plaćenog sa svim moralnim i materijalnim vrijednostima i mukotrpnog ulaska Hrvatske u EU, čak slušati najveći cinizam i uvredu od strane predsjednice Vlade Republike Hrvatske, Jadranke Kosor, da će za Dan državnosti, koji je uveo SDP, da bi zbunjivao hrvatski narod, a ipak sadašnji Dan državnosti, 25. lipnja, kada je Republika Hrvatska donijela Deklaraciju o nezavisnosti i suverenosti, 1991. godine, za koju su hrvatski branitelji najviše žrtvovali, upravo njima pokloniti datum završetka pregovora ulaska Hrvatske u Europsku uniju, dakle negaciju neovisnosti i suverenosti koju smo čekali i za koju se hrvatski narod borio i žrtvovao 889 godina i za koju su se borili hrvatski branitelji u pobjedonosnom Domovinskom ratu, pa i Josip Kokić, svojim stradanjima u komunističkom sustavu, sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kao i sada štrajkom glađu i žeđu, pa i uhićenjem?
Zaista, o tempora, o mores!
Dr. Ružica Ćavar
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
Pretplati se na:
Postovi (Atom)





