O masovnim smaknućima zarobljenih hrvatskih vojnika i civila poslije Drugoga svjetskog rata potresno govori dokumentarni film Miroslava Mikuljana i Obrada Kosovca "Jazovka" koji je snimljen je prikazan na Hrvatskoj televiziji 1990. godine.
U filmu kao svjedoci, uz preživjele žrtve svjedoče i neki pripadnici partizanskih odreda za egzekucije kao Branko Mulić, koji je ranjenike iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, u kamionu vozio u Sošice, gdje su nakon likvidacije bacani u jamu Jazovku.
Na tribini održanoj u povodu tadašnjeg emitiranja toga filma, među ostalima govorili su speleolog Pavle Vranjican, povjesničar Josip Jurčević i autor filma Miroslav Mikuljan.
Vranjican je podsjetio kako na području Republike Hrvatske postoji oko 200 jama sličnih Jazovki, od kojih su samo neke djelomično istražene.
Bilo je to "otkrivanje i predstavljanje javnosti prvog od 1300 masovnih grobišta u kojima leže žrtve komunističkoga represivnog aparata", rekao je Jurčević ocijenivši kako Jazovka i masovna stratišta Hrvata tijekom Domovinskoga rata danas imaju negativan status u hrvatskom društvu.
Što se promijenilo od tada? Gotovo pa i ništa. Ili, u najmanju ruku – nedovoljno. Negativan status, o kojem je govorio dr Jurčević, samo je djelomično popravljen jer su, ipak, neka od masovnih grobišta, u prvom redu zahvaljujući naporima pojedinaca, a ne sustavnom provođenju Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina, otkrivena su, istražena, dostojanstveno obilježena…
Nije se promijenila, odnosno, nije postala opća svijest da se ono što se dogodilo ranjenicima vukovarske bolnice na Ovčari oko godinu dana nakon otkrića Jazovke, u bitnome identično Jazovci tj. da je Jazovka anticipacija Ovčare, da su isti zločinački umovi i ideologija uzrok i Jazovci i Ovčari, Bleiburgu i Srebrnici.
U filmu kao svjedoci, uz preživjele žrtve svjedoče i neki pripadnici partizanskih odreda za egzekucije kao Branko Mulić, koji je ranjenike iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, u kamionu vozio u Sošice, gdje su nakon likvidacije bacani u jamu Jazovku.
Na tribini održanoj u povodu tadašnjeg emitiranja toga filma, među ostalima govorili su speleolog Pavle Vranjican, povjesničar Josip Jurčević i autor filma Miroslav Mikuljan.
Vranjican je podsjetio kako na području Republike Hrvatske postoji oko 200 jama sličnih Jazovki, od kojih su samo neke djelomično istražene.
Bilo je to "otkrivanje i predstavljanje javnosti prvog od 1300 masovnih grobišta u kojima leže žrtve komunističkoga represivnog aparata", rekao je Jurčević ocijenivši kako Jazovka i masovna stratišta Hrvata tijekom Domovinskoga rata danas imaju negativan status u hrvatskom društvu.
Što se promijenilo od tada? Gotovo pa i ništa. Ili, u najmanju ruku – nedovoljno. Negativan status, o kojem je govorio dr Jurčević, samo je djelomično popravljen jer su, ipak, neka od masovnih grobišta, u prvom redu zahvaljujući naporima pojedinaca, a ne sustavnom provođenju Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina, otkrivena su, istražena, dostojanstveno obilježena…
Nije se promijenila, odnosno, nije postala opća svijest da se ono što se dogodilo ranjenicima vukovarske bolnice na Ovčari oko godinu dana nakon otkrića Jazovke, u bitnome identično Jazovci tj. da je Jazovka anticipacija Ovčare, da su isti zločinački umovi i ideologija uzrok i Jazovci i Ovčari, Bleiburgu i Srebrnici.
1 komentar:
"Zločini se ne mogu zataškati, jer kosti žrtava komunizma vire u Hrvatskoj iz svakog humka. "
citat iz
govora pomoćnog biskupa zagrebačkog Mrzljaka, održan na komemoraciji žrtvama komunizma u Bleiburgu
Nezamislivo je što sve ljudski um može slijedeći slijepo ideološko uvjerenje osmisliti, i koliko zlogdjela počiniti, kako bi privolio drugo ljudsko biće da
promišlja i podrži identičan stav
njegovom pro,išljanju.
Objavi komentar