DAN DRŽAVNOSTI

"Klikni" na sliku radi uvećanja

Povijest hrvatskoga naroda vrlo je bogata i zanimljiva. U njenom bogatstvu i zanimljivosti nazočne su svojom djelatnom opstojnošću i mnoge ustanove, među kojima je Hrvatski državni sabor jedna od najstarijih i najznačajnijih.U dugoj povijesti Hrvatskoga državnoga sabora najdulje je bilo razdoblje njegova staleškog ustroja. To je razdoblje trajalo od druge polovice 13. stoljeća do 1847. Do zaključno s tom godinom (1847.) svi su saborski zapisnici rađeni na latinskom jeziku. 23. listopada 1847. Hrvatski državni sabor donio je povijesne odluke o ponovnom uvođenju hrvatskog jezika umjesto latinskog u politički i javni život Hrvatske i, praktično od tada (iako neki od značajnijih povjesničara i politologa smatraju sljedeću, 1848. Godinu prekretnom) Hrvatski državni sabor postao je predstavničko tijelo, moderni hrvatski parlament, s hrvatskim kao službenim jezikom.
Sabor prestaje postojati nakon 1. prosinca 1918, stvaranjem unitaristički uređene Prva Jugoslavije. Hrvatski predstavnici u Narodnoj Skupštini tadašnje Jugoslavije okupljali su se kao Hrvatsko narodno zastupstvo.
Nakon Sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, bilo je predviđeno da se raspišu izbori i ponovo konstituira Sabor, ali zbog izvanrednih okolnosti i političkih natezanja 1939-1941. to nije provedeno do travanjskog rata.
Za neke je dvojbeno čak i postojanje, a za neke samo djelovanje Sabora u razdoblju II. Svjetskog rata. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zabranjene su sve stranke, nisu postojali izbori ni birano zakonodavno tijelo. Sve zakonske odredbe donosio je i vladu postavljao poglavnik Ante Pavelić. Godine 1942. sazvano je reprezentativno savjetodavno tijelo nazvano Hrvatski državni sabor.
Nasuprot postojanju NDH, pod okriljem Komunističke partije tkzv. „Narodnooslobodilački pokret“ 1943. godine osniva ZAVNOH, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. Teza da ZAVNOH obnavlja državnost Hrvatske prihvatljiva je samo onima koji ne odvajaju režim od države te, zbog protimbe Pavelićevom ustaškom režimu, Nezavisnoj državi Hrvatskoj negiraju i elemente državnosti i državnost u cjelini. Bilo bi to jednako kao da mnogi, među njima i ja, negiram postojanje Hrvatske u vrijeme koalicijske Račanove vlasti. Što se ZAVNOHa tiče, nedvojbeno je da ovo partizansko tijelo nije proglasilo samostalnu, već da je „Hrvatska federalna država u sastavu Demokratske federativne Jugoslavije.“

Početkom 1990, nakon odluke Kongresa Saveza komunista Hrvatske, donesene su promjene zakona o izborima i zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, te još neke zakonske promjene i uredbe, kojima su omogućeni slobodni izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja 1990, većinu mandata osvaja HDZ. Novi sabor konstituira se 1990. U prosincu 1990. donosi novi Ustav, mijenja ime države odbacivanjem pridjeva "socijalistička", te 25. lipnja 1991. donosi odluku o osamostaljenju, koja nakon međunarodnih pritisaka biva "zamrznuta" i konačno stupa na snagu 8. listopada. Tako postoji pravni i politički kontinuitet Sabora, pa i hrvatske države (koja nije "stvorena" 1991, nego se te godine osamostalila). Preambula Ustava RH iz 1990. (koja je, zbog još uvijek snažnog utjecaja komunističko – židovsko – masonskih krugova i danas na snazi), definira da se državnost Republike Hrvatske izvodi iz ZAVNOH-a.
Premda je, kako se vidi, Sabor u različitim vremenima imao raznolike nazive (do 1847. na latinskom, a od 1848. na hrvatskom jeziku), on je uvijek bio izraz, reprezentant i čuvar hrvatske državnosti.
U novijoj, demokratskoj povijesti, Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor, a 2000. (upravo zbog utjecaja navedenih krugova) Hrvatski sabor. Izbacivanjem atributa Državni, pravdali su tada, čine jasnu distinkciju od NDH i čvršće vežu nastanak moderne Hrvatske uz ZAVNOH. Politička je to odluka koja nema uporišta u povijesti. Ali je i odluka koja ovu instituciju pokušava svesti na razinu npr. „Čakavskog sabora“ ili „Sabora kajkavske popevke“. Iako je Škrabalo i bratija izmijenio kalendar državnih blagdana (nekako u isto vrijeme, a svakako u svezi izbacivanja atributa Državni iz Ustava RH) nama kojima je hrvatska državnost, za čiji legitimitet i slobodu smo se borili i ginuli, kao najveći državni blagdan ostaje 30. Svibnja – nekadašnji i uvijek Dan Državnosti!