Administriranje

Sve po zakonu...

Zakon o općem upravnom postupku (Sl.l.SFRJ br.4/77) Zakon o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91) te njegove izmjene (NN br. 9/92 i 77/92) (ZUP) jasno propisuju rokove za donošenje pojedinih upravnih akata odnosno zaključaka, odluka, rješenja i sl.
Ne samo temeljem osobnog iskustva, nego i kontaktirajući s mnoštvom dragovoljaca, branitelja i stradalnika Domovinskog rata, i pomažući im sasjeći makar koju od, čini mi se, nebrojenih glava administracijske aždaje, apsolutno sam se uvjerio da najveći kršitelj vlastitih zakona i propisa jest mila i draga nam Domovina odnosno njen administrativni aparat.

Uvodno navedeni zakoni, kad je riječ (recimo) o donošenjima rješenja na zahtjev propisuju rok od mjesec dana od datuma pokretanja postupka kada u donošenju istoga (rješenja) sudjeluje jedno tijelo te dva mjeseca ako u postupku donošenja rješenja sudjeluju dva ili više tijela. Ako drugo tijelo ili tijela koja sudjeluju u donošenju rješenja u roku 30 dana ne donesu svoje mišljenje ili drugi akt (suglasnost, ocjenu…) tada tijelo koje je na zahtjev stranke pokrenulo upravni postupak može (i trebalo bi!) donijeti rješenje kao u slučaju da isključivo samo vodi postupak.
Teško je naći primjer kada i gdje se postupilo na način kako je opisano u prethodnoj gotovo citiranoj izreci zakonskih odredbi. A nemoguće je nabrojati sve moguće različite primjere kršenja istih. Stoga ću navesti dva eklatantna slučaja kada državna upravna tijela krše zakon a u svezi ostvarivanja prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (ZPHBDR).

Postupak rješavanja zahtjeva za ocjenu tjelesne oštećenosti (RVI) jedan je od njih. Zahtjev za ocjenu podnosi se nadležnim uredima državne uprave odnosno njihovim Odjelima za hrvatske branitelje pri županijama (Odjeli). Odjeli, nakon dobivanja mišljenja i ocjene ovlaštenog liječničkog povjerenstva donose rješenje koje je po ZPHBDR obvezno podložno reviziji i potvrdi (moguće i izmjeni ili ukidanju ili poništavanju) odnosno da bi bilo konačno, pravomoćno i izvršno u redovitom upravnom postupku mora se donijeti drugostupanjsko rješenje. Po zdravoj logici od datuma podnošenja zahtjeva pa do ovoga posljednjeg ne bi smjelo proći više od četiri do pet mjeseci. Je li ijedno rješenje o statusu HRVI na ovaj način doneseno? I tko su ti sretnici ili povlašteni, ako ih ima, koji su do svojega statusa tako jednostavno došli?

Postupak za ocjenu radne sposobnosti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne predviđa rješavanja na dvije upravne razine osim ako podnositelj zahtjeva na rješenje nadležne područne službe uloži žalbu. Međutim, u istom postupku, jer je predviđena obvezna revizija Državnog povjerenstva za ocjenu invalidnosti koje djeluje pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. I tu je zakonski rok, jer se radi o dva tijela koja sudjeluju u postupku donošenja rješenja, 60 dana.

U praksi je to sasvim drugačije. Zahtjevi za ocjenu radne sposobnosti šeću od službe do službe, od službenika do službenika i nerijetko se pojedini dokumenti iz spisa zagube, izgube… a događa se da cijeli spis netragom nestane. Pa kada ovlašteni vještak Mirovinskog zavoda i donese svoju ocjenu i mišljenje i kada spis ode Državnom povjerenstvu na reviziju prođe ne trideset ZUPom maksimalno mogućih, već neusporedivo veći broj dana (i mjeseci) do donošenja rješenja koje, u pravilu, ocjenom državnog povjerenstva ne odgovara ocjeni ovlaštenog vještaka Mirovinskog zavoda. Vrijeme i rokovi jesu velik problem hrvatskim braniteljima. No, postoji još niz problema koji većini branitelja čak nisu ni poznati, bar ne u punoj mjeri a suštinske su prirode. Naime, gotovo da i ne postoji, a spreman sam se i kladiti, slučaj da je Državno povjerenstvo izmijenilo ocjenu ovlaštenog vještaka (pazi – vještaka koji ima stručnost, iskustvo, ovlaštenje, odgovornost….) dakle izmijenilo ocjenu u smislu da je u pozitivnom smislu mijenjalo njegovu ocjenu. Besmisleno je navoditi primjere, jer radi se o pravilu - Državno povjerenstvo uvijek "ruši" ocjenu i mišljenje ovlaštenog vještaka.

Što to govori?

Također ne postoji slučaj da je Mirovinski zavod, uporištem u ZUP, po isteku trideset dana od kada je Državnom povjerenstvu na reviziju uputio nečiju ocjenu i mišljenje, a da u međuvremenu Državno povjerenstvo nije odradilo svoj dio posla, samostalno donio rješenje o radnoj sposobnosti.

Već zbog ovoga postupci traju godinama. No, „to nije sve!“ – budući su rješenja najčešće manjkava, a još češće nepovoljna po podnositelja, obnavljanje postupaka, nove ocjene, poništavanja, ukidanja, izmjene rješenja… slijede žalbe, pa novi postupak, pa rješenja, pa upravni sudovi… pa opet sve iz početka.

A na upit Ministrici hrvatskih branitelja i Predsjedniku Vlade o sustavu vrednovanja rada državnih službenika i namještenika a posebno da li isti (službenici) bivaju nagrađeni i promaknuti u službi ovisno o tome koliko dugo razvlače postupke, a u međuvremenu neki podnositelji zahtjeva (hrvatski branitelji) umru, ubiju se, djeca im odrastu pa izgube prava na njih…. navodeći im primjere, naravno - nikada nisam dobio odgovor.