Stara priča ispričana na nov način
(Ivan Stipić, prof. - predstavnicima javnih medija
na tiskovnoj konferenciji od 17. siječnja 2008.)
Staus: Rođen sam u Slavonskom Brodu 1971. g. Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata – dragovoljac, HRVI 70% trajno (posljedica ranjavanja) profesor filozofije i informatologije te dipl. inž. bibliotekarstva, oženjen (supruga Katarina, apsolventica francuskog jezika i povijesti umjetnosti) otac četvero malodobne djece, stambeno situiran, nezaposlen.
Ranjen sam 1992. na crti bojišnice i nakon niza operacija i oporavka 1995. godine sam odbio ponuđeno umirovljenje te sam na osobni zahtjev upućen na profesionalnu rehabilitaciju tijekom koje sam uspješno završio dvije studijske grupe (filozofija i informatologija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4,3 (jedan od najboljih studenata na obije studijske grupe).
Unatoč tome, po sili ZOPHBDR koji je prethodio sada važećem, opet mi je bilo nametano umirovljenje, no ja sam uspio pronaći posao te sam, uz rad u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, završio i studij bibliotekarstva s prosječnom ocjenom 4,43. To je druga stečena diploma VSS.
Trenutno, o osobnom trošku, pohađam poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti (grana Bibliotekarstvo).
Vjerujem da sam svojim radom i zalaganjem jedan od rjeđih primjera uspješno resocijaliziranog hrvatskog branitelja (dragovoljca, invalida).
Također vjerujem da će mi moja država, kao prvenstveno stručnoj osobi, ali i kao HRVI i dragovoljcu Domovinskog rata, omogućiti povratak u moj rodni grad te nastavak egzistencije za mene i moju obitelj i to kroz zaštitu mojeg prava na rad.
Iznosim P R O B L E M:
Očekujući da će biti raspisan natječaj za slobodna radna mjesta u ovoj instituciji, o svojoj namjeri da se javim na takav natječaj još prije nekoliko mjeseci dobronamjerno i pravodobno sam bio obavijestio predsjednika Upravnog vijeća Gradske knjižnice te sam mu, tom prigodom, rekao da ne tražim ni vezu ni obećanja, već minimalno javni natječaj s jasnim i jednakim uvjetima za sve eventualno zainteresirane za ovo radno mjesto. On mi je tada izrazio nedvosmislenu potporu i to, kako je rekao, u prvom redu kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu Domovinskog rata koji je, uz to, i stručna te iskusna osoba u svojem zvanju i zanimanju.
Ipak, dogodilo se suprotno - Kršeći i opće i posebne zakone te ostale propise koji se odnose na organizaciju, rad i djelovanje knjižnica u RH, Gradska knjižnica Slavonski Brod na upražnjeno radno mjesto diplomiranog bibliotekara 2. siječnja ove godine, ne raspisujući javni natječaj koji je bila obvezna raspisati, prima djelatnicu izvan sustava gospođu ili gospođicu Mirnu Grubanović.
Od tada do prije dan dva pokušavao sam mirno i bez buke riješiti ovo, za mene zbog puno razloga prevažno pitanje, pa sam s odgovornim osobama počevši od ravnateljice Gradske knjižnice gospođe Solina, preko predsjednika Upravnog vijeća Gradske knjižnice gospodina dr Vlajnića do dogradonačelnika za društvene djelatnosti gospodina dr Jerkovića u više navrata razgovarao telefonski a s gospođom Solina i izravno u njenom uredu.
Uvidjevši da se tu radi o, moram tako reći, meni neshvatljivom, a još manje prihvatljivom ponašanju koje, kako ja vidim, počinje i završava s dr Jerkovićem, poduzeo sam i formalne korake u zaštiti svog prava na rad, oslanjajući se na dokaze o svojoj stručnosti i radnom iskustvu te na pisane preporuke koje sam dobio od stručno najkompetentnijih osoba u Republici Hrvatskoj ali i od Ministrice branitelja i od Predsjednika HVIDRE RH, od Državnog inspektorata sam zatražio inspekcijski nadzor nad radom i djelovanjem Gradske knjižnice Slavonski Brod, a o cijeloj situaciji sam pismenom predstavkom obavijestio sve relevantne čimbenike u Hrvatskoj (navodim neke): Predsjednika Republike, Predsjednika Vlade, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Pučkog pravobranitelja, Ministarstvo kulture (kao nadležno ministarstvo), Knjižničko vijeće RH, Gradonačelnika grada Slavonskog Broda (kao onoga tko u ovom trenutku predstavlja vlasnika Gradske knjižnice) Županijski ured za kulturu (kao nadležan za zakonitost rada i djelovanja Gradske knjižnice).
I na kraju MOJI ZAHTJEVI I OČEKIVANJA:
1. Zahtijevam da ravnateljica Gradske knjižnice Slavonski Brod koja ne zadovoljava minimalne zakonske uvjete za rad na mjestu ravnateljice (nije diplomirani knjižničar) i kojoj to ni malo ne smeta da si uzima za pravo selektivno tumačiti zakone Republike Hrvatske trenutno na svoju dužnost u ovoj instituciji podnese neopozivu ostavku a ako to ne učini da ju nadležno tijelo trenutno razriješi dužnosti.
2. Zahtijevam da se trenutno, kao nezakoniti i nevažeći, ponište svi akti u svezi prijema Mirne Grubanović na radno mjesto diplomiranog bibliotekara u Gradskoj knjižnici.
3. Očekujem da će Državni inspektorat u okviru svojih nadležnosti hitno ispitati ovaj slučaj i okolnosti koje su do njega dovele te da će, po okončanju izvida, poduzeti propisane mjere i radnje.
4. Očekujem da će Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu također ispitati cijeli slučaj i to zbog razložne sumnje da su počinjena najmanje tri kaznena djela i to od strane najmanje tri moguća počinitelja a to su: Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, kazneno djelo nagovaranja na izvršenje kaznenog djela i kazneno djelo prikrivanja kaznenog djela a protiv osoba Ravnateljice gradske knjižnice Slavonski Brod koja je de facto svjesno i namjerno prekršila Zakon; protiv dogradonačelnika grada Slavonskog Broda dr Jerkovića koji je svojim utjecajem i ucjenama uhljebio svoju stranačku kolegicu koja je i član Gradskog vijeća iz njegove stranke te protiv Predsjednika Upravnog vijeća Gradske knjižnice dr Vlajnića koji je apsolutno upoznat sa kršenjem zakona a, kao takav, ništa nije poduzeo da se to spriječi.
5. Očekujem da će biti raspisan javni natječaj za popunjavanje slobodnih radnih mjesta diplomiranog bibliotekara u Gradskoj knjižnici te da će se na nj moći javiti svi zainteresirani.
I na samom kraju: Zahvaljujem svima na potpori koju su mi u mojim legitimnim zahtjevima i očekivanjima dali te zahvaljujem vama, predstavnicima medija, koji ste se odazvali na ovu konferenciju za medije.
Pozdrav svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima ("ma gdje bili...!")
Broj komentara: 12:
(Nastavak)
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije u sastavu:
- Udruga roditelja poginulih branitelja Slavonski Brod
- ZUHVIDRA Brodsko-posavske županije
- UHVIDRA Slavonski Brod
- Udruga branitelja liječenih od PTSP
- Udruga Prvi hrvatski redarstvenik
- Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Slavonski Brod
- Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH
- Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca
- Udruga Specijalne policije u obrani Domovine
- Zajednica UHDDR Brodsko-posavske županije
- Nezavisni dragovoljci Hrvatski – podružnica Slavonski Brod
na svojoj sjednici održanoj 17. siječnja 2008. g u Slavonskom Brodu donijela je sljedeće zaključke:
1. Iskazujući punu potporu hrvatskom branitelju dragovoljcu i HRVI Ivanu Stipiću u njegovim legitimnim zahtjevima oštro osuđujemo samovolju i nezakonita postupanja pojedinaca u ovome gradu te tražimo od nadležnih tijela lokalne i državne vlasti brzu i efikasnu reakciju radi ostvarivanja zakonskih prava imenovanoga.
2. Zahtijevamo da ubuduće sva tijela i organi izvršne vlasti na svim razinama dosljedno poštuju Ustav RH pred kojim smo svi jednaki i svi imamo jednake mogućnosti, Deklaraciju Hrvatskog sabora o zaštiti digniteta Domovinskog rata, opće i posebne zakone i propise koji reguliraju prava hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinsko rata a posebno Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ovaj se zahtjev, iz razumljivih razloga, posebno odnosi na dužnosnike i službenike u Upravnim i Izvršnim tijelima grada Slavonskoga Broda i Županije Brodsko-posavske.
3. Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata će i ubuduće u svakom idućem možebitnom kršenju braniteljskih i stradalničkih prava reagirati jednako oštro, dosljedno i odlučno.
U Slavonskom Brodu, 17. siječnja 2008.
Za Koordinaciju (po ovlaštenju) Ivan Cindrić
(nastavak)
VEČERNJI LIST
Štovani,
Zahvaljujući na pozornosti koju ste posvetili problemu nezakonitog zapošljavanja u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod i zahtjevima Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije, zbog nekoliko neistina kao i nepotpunih informacija objavljenih u okviru priloga s tiskovne konferencije Koordinacije udruga a koje bitno dezinformiraju javnost prisiljen sam, sukladno Zakonu o javnom priopćavanju (Čl. 30.) zatražiti objavu ispravke informacija.
Slijedi
I S P R A V K A
Netočna je i neistinita tvrdnja dogradonačelnika Slavonskog Broda dr. Vladimira Jerkovića da „za mjesto bibliotekara, prema zakonu, nije potrebno raspisati javni natječaj“.
Jednako je netočan, odnosno nepotpun, iskaz vašeg novinara koji se, doduše, temelji na izjavama trećih osoba, a bio je istaknut nadnaslovom „JAVNI NATJEČAJ NIJE POTREBAN“. Taj i takav nadnaslov koji je, zapravo, tvrdnja - ima smisla koliko i tvrdnja da (na primjer) Pravilnik o kvaliteti riba ne propisuje veličinu i druge odlike jabuka sorti krupnoga ploda.
Zakon o knjižnicama, kao posebni zakon doista ne propisuje način prijema u radni odnos niti jednog djelatnika knjižnica, pa ni ravnatelja, a članak 27. istoga zakona propisuje samo opće i posebne uvjete, među njima i natječaj kao jedan od, za imenovanje ravnatelja.
Zakon o ustanovama u Čl. 11. propisuje da pravni status zaposlenih u ustanovama,uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.
U konkretnom slučaju način prijema u radni odnos u tijelima lokalne uprave i samouprave, dok se ne donese poseban zakon, propisuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima (srpanj 2005.) a njegov članak 45. izrijekom propisuje obvezu javnog natječaja kao i način ostvarivanja formalne prednosti u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima. Po principu subsidijarnosti i analogijom isti propisi odnose se i na javne ustanove kojima su osnivači županije, gradovi i općine.
Čl. 24. Temeljnog kolektivnog ugovora potpisanog između Vlade RH i (među ostalima) Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi (zaključen 31. srpnja 2007. g.) sve institucije kulture u RH za zapošljavanje djelatnika na slobodna radna mjesta dužna su raspisati javni natječaj.
Netočna je i tvrdnja dr Jerkovića da Mirna Grubanović, vijećnica iz njegove stranke u Gradskom vijeću grada Slavonskog Broda „već pet godina čeka posao.“ Istina je da je navedena bila u stalnom radnom odnosu i s punim radnim vremenom zaposlena u knjižnici „Obrtničke škole“ u Slavonskom Brodu a da je sporazumni raskid ugovora s ovom ustanovom potpisala gotovo u isto vrijeme kada sam ja potpisao sporazumni raskid ugovora o radu s Nacionalnom sveučilišnom knjižnicom.
Jerkovićeva izjava o ugledu gospođe Mirne Grubanović i njenoj važnosti za grad nasuprot (pretpostavljenom) mojem neugledu i izrečenoj nebitnosti kao i njegovo poimanje mojeg dostojanstva govori samo o Jerkoviću kao osobi i političaru.
U Zagrebu, 20. siječnja 2008.
U dobroj vjeri i s osobitim štovanjem
Ivan Stipić, prof
(nastavak)
GLAS SLAVONIJE
Ispravka informacija
-traži se
Štovani,
Zahvaljujući na pozornosti koju ste posvetili problemu nezakonitog zapošljavanja u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod i zahtjevima Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije, zbog nekoliko neistina kao i nepotpunih informacija objavljenih u okviru priloga s tiskovne konferencije Koordinacije udruga a koje bitno dezinformiraju javnost prisiljen sam, sukladno Zakonu o javnom priopćavanju (Čl. 30.) zatražiti objavu ispravke informacija.
Slijedi
I S P R A V K A
Neistinita je tvrdnja v.d. ravnateljice Gradske knjižnice Slavonski Brod gospođe Branke Soline da sam 8. siječnja upao je u njen ured i prijetio. S navedenom sam kontaktirao telefonski koncem prosinca 2007. a u svoj ured me je primila 5. siječnja i to nakon što me je njoj prethodno najavio jedan od djelatnika Gradske knjižnice koji je u tom trenutku radio na Odjelu za odrasle. Ako je moja izjava da ću svim legitimnim sredstvima boriti se za svoja zakonska prava i ako je moje odbijanje da prihvatim njenu ponudu da od 1. ožujka bez natječaja počnem raditi prijetnja, onda jesam prijetio.
Jednako je netočna njena tvrdnja da natječaj za radno mjesto nisu morali raspisivati Usmjerivši pozornost na Zakon o knjižnicama koji, kao posebni zakon doista ne propisuje način prijema u radni odnos niti jednog djelatnika knjižnica, pa ni ravnatelja, a članak 27. istoga zakona propisuje samo opće i posebne uvjete, među njima i natječaj kao jedan od, za imenovanje ravnatelja gospođa Solina je izrekla nešto što ima smisla koliko bi imala i izjava tipa „Pravilnik o kvaliteti riba ne propisuje veličinu i druge odlike jabuka sorti krupnoga ploda.“
Zakon o ustanovama u Čl. 11. propisuje da pravni status zaposlenih u ustanovama,uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.
U konkretnom slučaju način prijema u radni odnos u tijelima lokalne uprave i samouprave, dok se ne donese poseban zakon, propisuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima (srpanj 2005.) a njegov članak 45. izrijekom propisuje obvezu javnog natječaja kao i način ostvarivanja formalne prednosti u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima. Po principu subsidijarnosti i analogijom isti propisi odnose se i na javne ustanove kojima su osnivači županije, gradovi i općine.
Čl. 24. Temeljnog kolektivnog ugovora potpisanog između Vlade RH i (među ostalima) Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi (zaključen 31. srpnja 2007. g.) sve institucije kulture u RH za zapošljavanje djelatnika na slobodna radna mjesta dužna su raspisati javni natječaj.
Izjava dr. Vladimira Jerkovića, dogradonačelnika Slavonskog Broda, o ugledu gospođe Mirne Grubanović i njenoj važnosti za grad nasuprot (pretpostavljenom) mojem neugledu i izrečenoj nebitnosti te njegovo poimanje mojeg dostojanstva govori samo o njemu kao osobi i političaru.
U Zagrebu, 20. siječnja 2008.
U dobroj vjeri i s osobitim štovanjem
Ivan Stipić, prof
(nastavak)
POSAVSKA HRVATSKA
Štovani,
Zahvaljujući na pozornosti koju ste posvetili problemu nezakonitog zapošljavanja u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod i zahtjevima Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije, zbog nekoliko neistina kao i nepotpunih informacija objavljenih u okviru priloga s tiskovne konferencije Koordinacije udruga a koje bitno dezinformiraju javnost prisiljen sam, sukladno Zakonu o javnom priopćavanju (Čl. 30.) zatražiti objavu ispravke informacija.
Slijedi
I S P R A V K A
Netočna je i neistinita tvrdnja v.d. ravnateljice Gradske knjižnice Slavonski Brod gospođe Branke Soline da „ni jednim zakonom knjižnice, kao javne ustanove, nisu dužne raspisivati javni natječaj za“, kako ona (s visoka) veli, „obična radna mjesta.“
Usmjerivši pozornost na Zakon o knjižnicama koji, kao posebni zakon doista ne propisuje način prijema u radni odnos niti jednog djelatnika knjižnica, pa ni ravnatelja, a članak 27. istoga zakona propisuje samo opće i posebne uvjete, među njima i natječaj kao jedan od, za imenovanje ravnatelja gospođa Solina je izrekla nešto što ima smisla koliko bi imala i izjava tipa „Pravilnik o kvaliteti riba ne propisuje veličinu i druge odlike jabuka sorti krupnoga ploda.“
Zakon o ustanovama u Čl. 11. propisuje da pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.
U konkretnom slučaju način prijema u radni odnos u tijelima lokalne uprave i samouprave, dok se ne donese poseban zakon, propisuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima (srpanj 2005.) a njegov članak 45. izrijekom propisuje obvezu javnog natječaja kao i način ostvarivanja formalne prednosti u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima. Po principu subsidijarnosti i analogijom isti propisi odnose se i na javne ustanove kojima su osnivači županije, gradovi i općine.
Čl. 24. Temeljnog kolektivnog ugovora potpisanog između Vlade RH i (među ostalima) Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi (zaključen 31. srpnja 2007. g.) sve institucije kulture u RH za zapošljavanje djelatnika na slobodna radna mjesta dužna su raspisati javni natječaj.
U Zagrebu, 20. siječnja 2008.
U dobroj vjeri i s osobitim štovanjem
Ivan Stipić, prof.
(nastavak)
Silovanje po Jerkoviću
(Posavska Hrvatska, 01. veljače 2008.)
Osoba sa toliko iskustva u politici, a tako nevješto i kontradiktorno petljanje - Doktore, mislio sam da Vi to znate bolje! Lli, zapravo, i ne možete dati suvisao odgovor na javno postavljena pitanja pa, svjesno podcjenjujući svoje sugrađane, iznosite besmislice. Točno je da Stipić prijeti i siluje samo u Vašoj interpretaciji moje izjave date Branki Solini (ne mogu je više ni zvati ravnateljicom jer sam uvjeren da za njeno namještenje niste pribavili potvrdu Ministarstva kulture - u suprotnom istu dajte brodskoj javnosti na uvid) da ću svoje pravo na rad ostvariti kroz institucije sustava, odnosno da ću o svemu obavijestiti nadležne institucije od Općinskog državnog odvjetništva preko Inspektorata rada do Središnjeg ureda državne uprave. Da, gospodine Jerkoviću, Stipić ne samo da prijeti i siluje nego je s tim već svršio, a Vas molim da sve buduće eventualne rezultate istog date svojim građanima na ocjenu.
Tezu o "dovođenju nekoga u svoju sredinu" mogao bih očekivati od nekoga ultraša, ksenofobičara. ali ne i od onoga koji svoje političko i javno djelovanje makar i prividno zakriljuje plaštem liberalizma i liberalne demokracije. A, zapravo, tko bi tu trebao ili ne bi trebao biti "doveden" u tu sredinu koju drsko i besprimjerno svojatate? Rođeni Brođanin. Onaj koji je u Brodu proveo svoje djetinjstvo i više od pola svojega života. Onaj koji je, kao i tisuće drugih tih devedesetih, preko noći odrastao te zrelo i odgovorno otišao na crtu bojišnice braniti upravo tu sredinu. Pravo i obveze, uostalom niti druge činjenice, ne opisuju se negacijom (osim u nekim usko matematičkim i logičkim izvođenjima dokaza), a teza o "slobodnoj volji ravnatelja (sic!) knjižnice" pada u vodu s Vašom izjavom o Vašem dizanju ili ne dizanju ruke za odluke v.d. ravnateljice. Pitam Vas - u kojem se to tijelu odlučivalo o prijemu, kako velite, "Vaše" Mirne? I koje je Vaše svojstvo u tom tijelu? I ako je to neko fantomsko tijelo u kojem Vi niste mogli ne dići ruku za Mirnu odlučivalo o popunjavanju radnog mjesta u Gradskoj knjižnici, gdje je «slobodna volja ravnateljice«?
Stipić nije fakultet završio pet dana prije upražnjenja mjesta u Gradskoj knjižnici, već 2001. godine kao jedan od najboljih studenata na obje studijske grupe i upravo s tim, ranije završenim fakultetom, zaposlio se i punih pet godina radio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. U međuvremenu je završio i drugi fakultet također kao jedan od najboljih studenata (Sve navedeno Solina ima dokumentirano.) Niste rekli kada je Mirna Grubanović diplomirala bibliotekarstvo i koliko je dugo te kakve je vrste njezino radno iskustvo u struci!
Ponovo - neprihvatljivo je da se pravo i pozivanje na nj krstiti nasiljem. I opet Stipića smještate negdje drugdje i odričete mu pravo pripadnosti sredini iz koje je ponikao i u koju se želi vratiti i to nepravedno ga optužujući da se "busa u braniteljska prsa", a on je samo javno iznio formalne činjenice iz svojega života i to u kontekstu s ostalim činjenicama počevši od mjesta rođenja do obiteljskog statusa. Ništa više niti manje. A baš ono što nakon takve Vaše izjave slijedi nije ništa drugo nego ono za što se bez imalo ograde može reći da jest stvarno, a dodao bih, i neopravdano busanje u prsa. Naime Domovinski rat je ovako ili onako sve nas u Hrvatskoj makar okrznuo. Oni koji su imali radne obveze na bilo kojem poslu, najčešće nisu ostvarili status branitelja, pogotovo ne dragovoljca Domovinskog rata. Liječnici Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" koji su, izvršavajući svoju i radnu i profesionalnu obvezu, ali i ono na što ih obvezuje Hipokratova prisega, uložili su strahovite napore, spasili mnoge živote tih ratnih dana i mnogima pomogli. Među njima i Vi. Zato ste, kao i ostali liječnici dobili status branitelja, a kao sudjelovanje u Domovinskom ratu i to neborbeni sektor priznaje Vam se desetak mjeseci. I zato ste odlikovani jednim od visokih odličja. Oni, između Vas brodskih kao i ostalih hrvatskih liječnika koji su dragovoljno otišli na crtu i djelovali u okviru ratnih saniteta, su dragovoljci Domovinskog rata i hrvatski branitelji po slobodnoj volji i osobnom odabirom. Jeste li Vi među njima a pozivate se na to da ste dragovoljac?
Ništa Vi, gospodine Jerkoviću, niste niti jednim aktom dali hrvatskim braniteljima (Treba prvo imati da bi se moglo dati. Daju monarsi i despoti, a ne liberali u liberalnoj demokraciji.). Status i prava hrvatskih branitelja regulirani su Zakonom o pravima hrvatskih branitelja, a jedno od njih je i pravo na stambeno zbrinjavanje. U okviru toga propisane su i obveze lokalne uprave i samouprave. Vi ste bili samo jedan od gradskih činovnika, doduše u tom trenutku najviše pozicioniran u ovome gradu, koji je, u ime nas građana, radio ono što vam je, kao takvom, bila jedna od zakonom propisanih obveza. Toliko o Vašoj darežljivosti.
A što se Stipića tiče, on je na posao u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici došao javnim natječajem Isti nije iskoristio svoje pravo na samozapošljavanje tj. nije uzeo novac na koji je imao pravo i koji su od Ministarstva branitelja mnogi uzeli, a ni njegov raniji poslodavac (NSK) nije uzela poticaj za zapošljavanje razvojačenih branitelja (To se lako provjeri.). Također, Stipić sam financira svoj poslijediplomski doktorski studij bibliotekarstva u iznosu od 60 tisuća kuna.
I Stipić nikome ne prijeti. Ono što jest činjenica - to je vaše klevetanje i vrijeđanje mene kao osobe, a tu činjenicu ćete morati obrazložiti na hrvatskom Sudu.
Osoba koja inzistira na pravu, pozitivnim propisima (natječaj!) i pravnoj državi, za razliku od protekcije, nepotizma i klevete, za vas je necivilizirana i nekulturna te presilovita. Dat ću si za pravo da vas nečemu još jednom pokušam poučiti: Tamo gdje vladaju zakon i pozitivni propisi - tamo je kultura, a gdje toga nema, tu "moj doture" (Sjetih se "Malog mista"!) nastupa prirodno stanje - stanje sebeljublja, egoizma i nekulture.
S ovim, s moje strane, po pitanju bilo kojeg radnog mjesta, a osobito radnog mjesta u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, prestaje svaki pa i javni oblik komunikacije s Vama. Razlog? Gospodine Jerkoviću, kako god ovo zvučalo napuhano, niste Vi toliku pozornost od mene zavrijedili.
U Zagrebu, 25. siječnja 2008.
Ivan Stipić, prof.
(nastavak)
NEPRIHVATLJIVO "SILOVANJE" ZAKONITOSTI
(Posavska Hrvatska, 01. veljače 2008.)
Da bi nas, gospodine Stipiću, ljudi mogli razumjeti, najprije o zakonitosti. Gospođa profesorica Mirna Grubanović zaposlena je u Gradskoj knjižnici 3. siječnja 2008., legalno, prema Zakonu o knjižnicama. Vi se javljate 16. siječnja s preporukom HVIDR-e za zapošljavanje u Slavonskom Brodu, kad ona već radi. Dakle, kad bi Vas ravnateljica i htjela zaposliti, morala bi nelegalno otpustiti legalno zaposlenu osobu.
Laž je da ste završili bibliotekarstvo 2001. već 19. prosinca 2007. godine.
Dakle, kad spominjem neprihvatljivo silovanje", radi se o zakonskim kriterijima.
Braniteljska prava u svakom slučaju postoje i svaki razuman čovjek, a pogotovo branitelj, mora znati za ta prava koja su zakonom određena. Ali, gospodin branitelj mora znati da u ovoj zemlji njegovim pravima ne mogu biti prikraćena sva druga prava svih drugih ljudi. Ne smiju biti prikraćena ni prava žena. Branitelj zna, pogotovo ako je završio dva fakulteta, da su demokratske slobode i prava jednog čovjeka, bez obzira što je on branitelj, ograničene pravima drugih ljudi. I bez obzira na svjetonazorske upute koje g. Stipić šalje "neukom Jerkoviću", mora znati da je to ustaljena praksa i jedini uvjet demokracije, da ona ne bi prešla u anarhiju. Dakle: kako možemo živjeti slobodno u demokratskoj zemlji? Zar tako da iskorištavajući svoja prava zapriječimo tuđa prava? - što Stipić ovdje upravo počinje raditi, što je potpuno neprihvatljivo. I to mora znati, pogotovo ako nekoga hoće poučavati, poput mene.
Dobro je da znam što g. Stipić misli o kriterijima dragovoljaca. Gospodine Stipiću, je li to moguće, jesam li Vas dobro pročitao, da Vi podcjenjujete ulogu hrvatskih liječnika u hrvatskom obrambenom ratu. Je li moguće da Vi stvarno mislite da su liječnici grada Slavonskog Broda, ljudi koji su operirali 8.500 ranjenika u brodskoj bolnici, nezasluženo dragovoljci Domovinskog rata. Osim toga, pitate da li kao dragovoljci u ratu? Da, kao dragovoljci Domovinskog rata, od prvoga dana, ljeta 1991. g., prošavši sva bojišta u Posavini, Gradiški, Sarvašu, Mirkovcima, Okučanima, svuda do Velebita. Je li moguće da podcjenjujete te ljude? Je li Vama kao branitelju dozvoljeno da zlouporabite na ovakav način i dovodite u pitanje kriterije koje |e netko uspostavio o dragovoljstvu, ili se nalazite i iznad Zakona o braniteljima? Mislite li da je časno zbog neinformiranosti zlouporabiti 11 dragovoljačkih udruga i časne Članove tih udruga i njihove vođe kad su oni najbolji poznavatelji što su radili samozatajni liječnici u ratu i što su vrijedili hrvatskim braniteljima.
Što se tiče "moje Mirne" i mog navodnog prisvajanja grada Slavonskog Broda, kao dogradonačelniku, bivšem gradonačelniku i predsjedniku Gradskog vijeća, što sam bio voljom građana, izrazito mi je stalo da se u Gradskoj knjižnici zapošljavaju pametni i skromni ljudi, a ne teatrolozi. Pogotovo sam revoltiran na ljude, koji se u pokušaju politikantskog podmetanja gradskoj upravi stave na raspolaganje perkovačkim seoskim kabadahijama i na takav način postaju njihovi trabanti. Bez obzira što sam ja osobno, kako Vi kažete gospodine Stipiću, tako "mali, svjetonazorski nezreo i nedovoljno pametan" da sa mnom komunicirate, ipak sam barem toliko pametan da znam u okviru kakvog političkog projekta i kojih ljudi ste se upustili u ovakve nezakonite aktivnosti.
Vrlo sam žalostan što nisam dosegao razinu da s Vama mogu i dalje komunicirati. Bit će mi cijeloga mog života potpuno žao što nisam toliko zreo, pametan i obrazovan kao Vi. Kako to nije ni moguće, neću ni ja više s Vama komunicirati.
Što se tiče prijetnji sudom, rado ću Vas tamo vidjeti jer ja sam od onih koji je već stotinu puta zaželio postojanje pravne države. Vi ste ju (pravnu državu) i ovog puta htjeli da zakaže, i to radi vaših vlastitih potreba!
Dr. Vladimir Jerković
(nastavak - ponovo Koordinacija udruga)
Koordinacija udruga
proisteklih iz Domovinskog rata
Brodsko-posavske županije
Sredstvima javnog priopćavanja
S V I M A
Predmet: Priopćenje za medije
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije na svojoj sjednici održanoj 06. veljače 2008. g u Slavonskom Brodu kao dio svojih zaključaka donijela je sljedeće:
1. Ostajući kod zaključaka sa svoje sjednice održane 17. siječnja 2008. g Koordinacija udruga iz Domovinskog rata oštro i odlučno odbacuje proizvoljne izjave pojedinaca na ovaj ili onaj način uključenih u problem onemogućivanja ostvarivanja zakonskih prava hrvatskih branitelja koji potporu Koordinacije hrvatskom branitelju dragovoljcu i HRVI Ivanu Stipiću u njegovim legitimnim zahtjevima neutemeljeno karakteriziraju zlorabljenjem udruga zbog tobožnje neobaviještenosti kako u novinskim napisima stoji „časnih članova tih udruga i njihovih vođa.“
Nečasno je i s aspekta javnoga morala nedopustivo imati u posjedu svu dokumentaciju koju je i Koordinacija imala na raspolaganju i, unatoč nepobitnim činjenicama iz te dokumentacije, onoga koji ih je javno iznio nazivati lašcem te, istovremeno, izbjegavati dati odgovor na najvažnija javno postavljena pitanja.
Ako određena gospoda političari misle da je to politika, imaju na takvo mišljenje pravo. Jednako kao što i Koordinacija udruga misli i ima pravo misliti da takvo ponašanje vodi k sumraku politike i krahu morala.
2. Hrvatski branitelji, dragovoljci i stradalnici Domovinskog rata ne postavljaju se iznad zakona i pozitivnih propisa niti čine išta čime bi priječili ostvarivanja prava ostalih građana štoviše – ističu i nakon prošle sjednice Koordinacije putem javnih medija upravo su naglasili da ne traže ništa osim pravo na jednakost pred zakonom koja se može postići samo poštivanjem Ustava i zakona te javnošću djelovanja javnih ustanova i institucija.
3. Koordinacija apelira na nadležna tijela lokalne i državne vlasti, za koja se nada da su već pokrenula potrebne mjere i radnje, da ih, koliko je to objektivno moguće, što žurnije privedu kraju ne samo zbog ostvarivanja zakonskih prava hrvatskog branitelja Ivana Stipića, već i radi smirivanja ružnog ozračja i medijske harange usmjerene na hrvatskog branitelja koji se, eto, „drznuo dirnuti nedodirljive.“
(Nastavak)
Gradska organizacija Slavonski Brod
Sredstvima javnog priopćavanja
S V I M A
P R I O P Ć E N J E Z A M E D I J E
Hrvatski blok – pokret za modernu Hrvatsku razumije i u potpunosti podržava stavove Koordinacije braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata grada Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije koje su 17. i 18. siječnja 2008. g prenijeli tiskovni i elektronski mediji. Nedopustivo je da se pojedini otuđeni čelni ljudi ovoga grada kojima, očito, moramo u pamćenje vratiti slike iz ´91. i `92. godine kada su tisuće mladića svojim tijelima i životima prepriječili putove velikosrpskog porobljavanja Nove Gradiške i Slavonskog Broda, cijele Hrvatske danas prema tim istim, u to vrijeme gotovo golobradim mladićima, danas ponosnim hrvatskim braniteljima, odnose na način da pokušavaju zgaziti njihovo i ljudsko dostojanstvo.
Neka nadležna tijela ispitaju sve okolnosti i zakonitost prijema u radni odnos djelatnika Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu. Oni su jedini kompetentni.
Za osudu izjave jednog dogradonačelnika Slavonskog Broda, u ovom slučaju „uvaženog“ gospodina doktora Vladimira Jerkovića po kojoj je jedan građanin gradu važniji od drugoga (tu njegovu izjavu prenio je „Glas Slavonije“ i „Večernji list“ u izdanjima od 18. siječnja 2008.g.) kompetentan je svaki pojedinac u ovome gradu. Osuđujemo je i mi i to jer je i etički nedopustiva ali još manje je dopustiva jer ta izjava negira Ustav RH koji jamči jednakost svih i zabranu diskriminacije po bilo kojem temelju.
Kao politička stranka osuđujemo zakulisna „kadroviranja“ kojima je isključiva svrha ispunjenje uskih osobnih i stranačkih interesa a na štetu poštivanja zakona i etike i to pod okriljem neuvjerljive i nevješte Jerkovićeve formulacije o tome kako je „normalno da gradska uprava ima nekakav utjecaj u Gradskoj knjižnici koja se financira iz gradskog proračuna“
U Slav. Brodu, 18. siječnja 2008.
Vinko Kljajić
o.d. predsjednik IO GO HB
(Nastavak)
Na strani 5. Posavske Hrvatske od petka, 1. veljače prenesen je odgovor gradonačelnika dr Mirka Duspare na vijećničko pitanje sa posljednje sjednice Gradskog vijeća koje se odnosilo na neraspisivanja natječaja za prijem radnika na mjesto diplomiranog knjižničara u Gradsku knjižnicu Slavonski Brod i, u s tim u svezi, rješenja moje žalbe na isto. To pitanje i odgovor prenijela je i SB televizija u večernjim informativnim emisijama.
Kako je odgovor dr Duspare potpuno neistinit te, kao takav, u bitnome dezinformira javnost, upravo zbog te iste javnosti, obraćam se dr. Duspari:
Gospodine gradonačelniče Duspara!
Ne izražavajući sumnju u Vaše poštenje i dobre namjere, sklon sam vjerovati kako je sporna Vaša izjava plod nedovoljne obaviještenosti o mom predmetu ili da je plod sustavnog podmetanja, kako Vama tako i meni, od meni jasno prepoznatljivih osoba.
Vaš odgovor na postavljeno pitanje prenesen u PH glasi: “…u Zakonu o knjižnicama stoji da se za zapošljavanje ne mora raspisati javni natječaj i da gospodin koji se žalio ne ispunjava zakonske uvjete jer nema radnog staža u struci.”
Zbog prava na istinu prema našim sugrađanima moram reagirati.. Niti jedna od Vaših navedenih tvrdnja ne odgovara istini što na određeni način ukazuje da se uopće niste potrudili osobno isčitati predstavku koju sam Vam poslao i koju ste od mene zaprimili. To također upućuje da sami ne poznajete Zakon o knjižnicama ali i da Vam ga je vjerojatno protumačio netko neupućen ili zlonamjeran.
U Zakonu o knjižnicama nigdje ne stoji da za zapošljavanje ne treba raspisati natječaj. Taj zakon to pitanje ni ne regulira niti je za to donesen. To je isto kao da s dobijenom dozvolom za upravljanje motornim vozilom pravdate izgradnju obiteljske kuće. Odgovorno tvrdim da se ljudi uključeni u nezakonitosti vezane uz Gradsku knjižnicu namjerno na taj zakon pozivaju samo zato što znaju da je to pitanje regulirano drugim zakonima, Ustavom i kolektivnim ugovorom. Krivo čitajući zakone i krivo ih interpretirajući, obmanjuju Vas te time ni meni, ali ni Vama, ne čine dobro.
Što se tiče Vaše druge netočne odnosno obmanjujuće izjave dužan sam svojim sugrađanima reći ono što Vama nisu rekli oni koji su to trebali, odnosno ono što ste mogli i sami vidjeti da ste moju predstavku pročitali a to je da Ivan Stipić ima radno iskustvo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u trajanju od preko pet godina i da je to radno iskustvo (u struci) dovoljno i za postavljenje na mjesto Glavnog ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice te ih pitam koliko je radno iskustvo u struci potrebno za rad u Gradskoj knjižnici (po nekim indicijama 3-4 mjeseca – ako se varam neka me razuvjere?). Ili Vi, možda, bibliotekarskom strukom smatrate nekima prirođene, a meni strane vještine i umijeća!?
Isto tako, gospodine Gradonačelniče, moram se osvrnuti na Vaše obećanje na od mene izravno i javno Vam postavljeno pitanje u emisiji Radio Broda 17.01.2008. godine kada ste, izjavljujući da u tom trenutku uopće niste upoznati sa slučajem, pred radijskim slušateljstvom obećali da ćete razmotriti moj slučaj i sve poduzeti da se poštuju zakoni RH.
Nakon toga usljedila je konferencija za medije (Dom HVIDRA-e) u organizaciji i uz potporu mojim legitimnim zahtjevima Koordinacije 11 udruga iz Domovinskog rata na kojoj je apel, među ostalima, upućen i Vama. Slijedila je reakcija, kako ljudi koji su legitimni dio u hjerarhiji odlučivanja, ali i nekih koji javno priznaju da odlučuju o stvarima što ni na koji način, po ustroju i kompetencijama, ne bi smjeli. No reakcija od strane predsjednika Upravnog vijeća Gradske knjižnice, kao i od još nekih osoba koje su u sustavu odlučivanja, nije bilo. U svim kritikama koje su mi uputile razne, uglavnom nemjerodavne osobe, svjesno su, samo s ciljem obmanjivanja javnosti, izbjegnuti odgovori na moja javno postavljena pitanja pa tako uskoro mogu očekivati da se u lokalnim medijima uz moje ime počne razgovarati o pilićima ili, možda, spinovima. Zapravo o svemu - samo ne o onome što je sukus problema, a to je pravo na rad, zakonitost ili nezakonitost postupaka pojedinih osoba i institucija.
Poštovani gospodine Gradonačelniče Duspara, (Na kraju ove moje reakcije) ZAŠTO?!
Zašto si dozvoljavate javašluk u svojoj okolici? Zašto sami ne uzmete moju predstavku upućenu Vama, zašto kao čelnik iz stranke koja u svoje ime i tradiciju ima ugrađeno i PRAVO, ne pokušate sami prosuditi što je, a što nije istina, što je, a što nije zakonitost.
Izostane li Vaša ispravna reakcija, morat ću konstatirati da su odgovori koje ste na sjednici Gradskog vijeća u svezi slučaja Gradska knjižnica i mene osobno izrekli doista Vaši odgovori. Ma kako to strašno zvučalo.
U Zagrebu, 05. veljače 2007.
Sa štovanjem,
Ivan Stipić, prof.
(Nastavak)
Koordinacija udruga
proisteklih iz Domovinskog rata
Brodsko-posavske županije
Sredstvima javnog priopćavanja
S V I M A
Predmet: Priopćenje za medije
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Brodsko-posavske županije na svojoj sjednici održanoj 06. veljače 2008. g u Slavonskom Brodu kao dio svojih zaključaka donijela je sljedeće:
1. Ostajući kod zaključaka sa svoje sjednice održane 17. siječnja 2008. g Koordinacija udruga iz Domovinskog rata oštro i odlučno odbacuje proizvoljne izjave pojedinaca na ovaj ili onaj način uključenih u problem onemogućivanja ostvarivanja zakonskih prava hrvatskih branitelja koji potporu Koordinacije hrvatskom branitelju dragovoljcu i HRVI Ivanu Stipiću u njegovim legitimnim zahtjevima neutemeljeno karakteriziraju zlorabljenjem udruga zbog tobožnje neobaviještenosti kako u novinskim napisima stoji „časnih članova tih udruga i njihovih vođa.“
Nečasno je i s aspekta javnoga morala nedopustivo imati u posjedu svu dokumentaciju koju je i Koordinacija imala na raspolaganju i, unatoč nepobitnim činjenicama iz te dokumentacije, onoga koji ih je javno iznio nazivati lašcem te, istovremeno, izbjegavati dati odgovor na najvažnija javno postavljena pitanja.
Ako određena gospoda političari misle da je to politika, imaju na takvo mišljenje pravo. Jednako kao što i Koordinacija udruga misli i ima pravo misliti da takvo ponašanje vodi k sumraku politike i krahu morala.
2. Hrvatski branitelji, dragovoljci i stradalnici Domovinskog rata ne postavljaju se iznad zakona i pozitivnih propisa niti čine išta čime bi priječili ostvarivanja prava ostalih građana štoviše – ističu i nakon prošle sjednice Koordinacije putem javnih medija upravo su naglasili da ne traže ništa osim pravo na jednakost pred zakonom koja se može postići samo poštivanjem Ustava i zakona te javnošću djelovanja javnih ustanova i institucija.
3. Koordinacija apelira na nadležna tijela lokalne i državne vlasti, za koja se nada da su već pokrenula potrebne mjere i radnje, da ih, koliko je to objektivno moguće, što žurnije privedu kraju ne samo zbog ostvarivanja zakonskih prava hrvatskog branitelja Ivana Stipića, već i radi smirivanja ružnog ozračja i medijske harange usmjerene na hrvatskog branitelja koji se, eto, „drznuo dirnuti nedodirljive.“
(Nastavak)
Riječ-dvije u obranu javnoga natječaja, čak i u bibliotekarstvu
Posavska Hrvatska, 08. veljače 2008.
Ove retke pišem nakon što sam shvatio da o pitanjima koje je prije tri tjedna pokrenuo Ivan Stipić očito nema namjeru uskoro progovoriti niti jedan brodski knjižničar s višim stručnim zvanjem i niti jedna od dvije strukovne knjižničarske udruge koje djeluju u Brodu. Podsjetimo, Stipić je profesor filozofije i informatologije te diplomirani bibliotekar koji je ostavio siguran posao u Zagrebu i s četvoro djece došao u rodni mu Slavonski Brod, vjerujući da će u Gradskoj knjižnici biti raspisan natječaj za diplomiranog knjižničara, a na to je radno mjesto bez natječaja primljena već afirmirana i cijenjena brodska pedagoška djelatnica Mirna Grubanović, profesorica kroatistike i, također, diplomirana bibliotekarka. Nakon toga, kolega Stipić je s brodskom HVIDRA-om na konferenciji za tisak zatražio da se za spomenuto radno mjesto raspiše natječaj. U ovakvoj situaciji, inače najviše mučnoj za dvoje spomenutih stručnjaka o čijoj profesionalnoj sudbini odlučuju kirurzi, ginekolozi i ljudi s nižom stručnoj spremom od njih samih, a najmanje mučnoj onima koji su za nju stvorili preduvjete, nalazim dva svijetla momenta:
1. Stipić, 70-postotni hrvatski ratni vojni invalid i dragovoljac Domovinskog rata, iako je mogao vjerojatno bez problema ishoditi pristojnu mirovinu, odlučio je ići težim putem, neumorno učeći i radeći. Tako je stekao dvije sveučilišne diplome, pokazujući prije svih svojoj djeci, a potom ostatku Broda i Hrvatske, da se prave vrijednosti stječu s vremenom, znanjem i poštenim radom.
2. Kolega Stipić nas je, nedavno kroz razgovor s dogradonačelnikom Jerkovićem, podsjetio na neke jednostavne i temeljne postavke, koje su u našem gradu toliko zaboravljene da su pojedinci ovu Stipićevu izjavu čak proglasili i nepristojnom: "Ne treba "davati" posao, niti želim "primiti" posao, ja želim natječaj s jasnim propozicijama. U ovoj državi konačno mora zaživjeti pravo i pravna država. Želim javni natječaj, s jasnim propozicijama, na koji ću se javiti." (Posavska Hrvatska, 18. siječnja 2008.)
''Pristojan'' bi kolega Stipić valjda bio kada bi o svojim problemima govorio s benzinom u jednoj a šibicom u drugoj ruci, ili barem iz ponizne perspektive invalida i/ili pacijenta, kojem ćemo pomoći kako bi nam bio zahvalan. Tada to ne bi bilo ''silovanje'', već normalna komunikacija. No on, gle drskosti, nastupa kao samouvjeren intelektualac. Uz sve odobravanje nastojanjima kolege Stipića čiji način komuniciranja do prošlog broja ''Posavske Hrvatske'' (kada se naivno dao navući na raspravu o tome tko je veći branitelj), naprotiv, smatram vrlo pristojnim i suzdržanim s obzirom na sadašnju situaciju i na one fiksatore koji su 1992. stršali iz ovog izrešetanog dječaka-ratnika (a sjećam ih vrlo dobro), uz simpatije koje osjećam prema načelima koje zastupa, postavio bih mu nekoliko pitanja sasvim retoričke prirode:
1. Kao obrazovanu informatologu, nije mu bilo problem na www.nn.hr provjeriti koliko je natječaja brodska Gradska knjižnica objavila u ''Narodnim novinama'' u zadnje vrijeme, i shvatiti da je biljka zvana javni natječaj u ovoj ustanovi uvenula još devedesetih. Natječaja već dugo nije bilo ni za knjižničara, ni za ravnatelja (što je pak sasvim protuzakonito). Otkuda onda kolegi Stipiću uopće pomisao da će upravo za radno mjesto koje on želi biti raspisan javni natječaj?
2. Premda sam kao Brođanin sretan da se relativno mladi i vrlo obrazovani ljudi kakav je gospodin Stipić žele vratiti u Slavonski Brod, moram ga pitati i zna li koliko je vrsnijih stručnjaka od njega zadnjih godina napustilo rodni mu grad? Diplomirani bibliotekar i dipl. ing. strojarstva Boris Bosančić otišao je na Filozofski fakultet u Osijeku, izv. prof. dr. sc. Marina Dabić na zagrebački Ekonomski fakultet, odavde je otišla i cijela vojska liječnika-specijalista i drugih izvrsnih i obrazovanih ljudi, koji su svojim potencijalima mogli bitno utjecati na razvoj ovoga grada. Nitko se za njima nije niti osvrnuo, a kamoli predložio način kojim bi ih se zadržalo u Brodu - ni njihove matične ustanove, ni brodski intelektualci, ni HVIDRA, ni političke stranke, a najmanje podupirući ga Hrvatski blok. Zašto bi virtualnu brodsku ''javnost'' na reakciju potaknuo upravo njegov slučaj?
3. Kad već spominjem brodsku HVIDRA-u, zašto je kolega Stipić zatražio pomoć upravo od udruge čiji je predsjednik donedavno prozivao Filozofski fakultet u Zagrebu kao leglo korupcije, tako osporavajući vjerodostojnost i Stipićevih i mojih diploma? A ovih dana i vlastitu vjerodostojnost, podržavajući stručnjaka kojeg su osposobili ''korumpirani'' profesori. Nebitno, efekt je postignut: prozvani su se uplašili, pa su počeli čak i nuditi ''zamjensko'' radno mjesto koje je kolega Stipić, ponosno i principijelno, glatko odbio.
Manje Upravno vijeće Gradske knjižnice, a najviše one instance koje mašu ''zamjenskim'' radnim mjestima smatram krivima za omalovažavanje instituta javnog natječaja i same struke u ovom konkretnom slučaju. Reakcija je kolege Stipića korisna i zato što je, makar na trenutak, pokazala vječite sive eminencije našega grada koje su bez imalo srama utjecale i na ovaj skandal, kao što su utjecale i na to da u našem gradu ljudi bez dana radnog staža u osnovnoj školi postaju ravnatelji iste, da ustanovu u kulturi vodi osoba bez minimuma stručne spreme, da se za projekte priučenog staklara daju milijuni gradskih kuna, da rukovodeća mjesta u javnim poduzećima dobivaju ljudi bez dana iskustva i više škole itd., iskristaliziravši tako nepotizam kao vodeću zapreku napretku ovoga grada a institut javnog natječaja kao nepotrebnu smetnju uhljebljenju kumova, rodbine i prijatelja sa šanka. Takvi se tipovi danas hvale kako su oni ''dali'' (u državnoj, gradskoj, javnoj službi) posao i ''dali'' (gradsko) zemljište ovom ili onom, kao da su ta radna mjesta i zemljišta naslijedili od ćaće pa ih sad dijele kmetovima. I sve je po zakonu - no malo je tu natječaja, još manje Boga, a liberalizma najmanje. Kako se gospodin Stipić ponaša kao da ne zna u kakav se grad vratio, to sam mu ukratko objasnio. Ako ga uistinu želi mijenjati, dajem mu svoju skromnu potporu i stat ću uz njega i fizički na svakom prosvjedu kojim traži pravo na javni natječaj i poštovanje knjižničarske kao i bilo koje druge struke. Ukoliko traži da se u Brodu poštuje samo njegova stručnost i dostojanstvo, neka izvoli stati u red.
Nije mi, priznajem, jasno zašto je kolega Stipić dao otkaz u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu prije objavljivanja natječaja u GK SB. Možda je unaprijed računao na princip pozitivne diskriminacije (termin nije moj, već je u sociologiji sasvim legitiman) prema kojem, ako se na isti javni natječaj jave kandidati istih kvaliteta, prednost ima onaj sa statusom branitelja. Ovdje moram upozoriti, a opet u funkciji jačanja instituta javnog natječaja, kako nas iskustvo uči da dva kandidata uglavnom rijetko imaju potpuno iste kvalitete: jednak prosjek ocjena, položen stručni ispit, znanje jednakog broja stranih jezika, jednako radno iskustvo, recimo u katalogizaciji itd. Primjerice, kad bi se na ovaj natječaj uz kolegu Stipića javila i dr. sc. Dinka Kovačević, koja je odgojila generacije brodskih knjižničara, pa čak i moja malenkost, s položenim stručnim ispitom u Ministarstvu kulture i određenim radnim iskustvom, bi li kolega još uvijek smatrao da mora biti izabran?
Problem je također i to da u našim javnim ustanovama, ne samo u knjižnicama već i u školama, vršitelji dužnosti ravnatelja često sami odlučuju o popunjavanju radnih mjesta zahtijevajućih kompetencije i stručnu spremu koje daleko premašuju njihove mogućnosti ocjenjivanja. Kao kada, primjerice, v. d. ravnatelja s VŠS-om procjenjuje sposobnosti osobe s VSS-om ili magisterijem. Eto razloga više da o takvim odlukama, ipak odlučuju višečlana stručna tijela na temelju rezultata natječaja, pa ako hoćete i testiranja. Kako zakon ne zabranjuje ni jedno ni drugo, smatram da i Gradska knjižnica Slavonski Brod kao stožerna gradska kulturna ustanova (što je, da ne bude zabune, postala pod ravnanjem gospođe Soline) zaslužuje ovakve načine selekcije.
U svakom slučaju, ovdje je izostanak javnog natječaja uzrokovao najmanje dvije loše stvari: u središte je skandala stavio, ni krivu ni dužnu i za to radno mjesto sasvim kompetentnu kolegicu Grubanović (koja je, podsjetimo, i prije toga imala stalno i sigurno zaposlenje!), a kolega Stipić sasvim razumljivo osjeća da su mu povrijeđena prava kao stručnjaku jer mu nije pružena niti šansa za pošteno natjecanje. Takva je situacija dovoljna da se dvoje ljudi, inače stručno i generacijski bliskih te pripadajućih među 8 % najobrazovanijih u Hrvatskoj, povedu za primjerom starijih brodskih intelektualaca i međusobno se zamrze. Nadam se da se to neće dogoditi, te da sam im ovim tekstom razjasnio bar dio okolnosti koje ih, bez njihove krivice, postavljaju u potencijalni sukob - naime, ovdje je riječ o načelnoj dilemi: za ili protiv javnog natječaja. Za ostale me u ovoj priči nije previše briga, jer se vrlo dobro snalaze i sami. Pa niti za gospodina Jerkovića koji, izjavom „gospođa Mirna Grubanović puno je važnija ovom gradu [od gospodina Stipića, op. autora]“ , slučaj svodi na sukob dvoje ljudi, istovremeno pokazujući da su mu desetljeća na brodskoj kirurgiji i u brodskoj politici napumpale ego toliko da danas s božanske pozicije prosuđuje kako struke s kojima nema apsolutno nikakve veze, tako i moralnost, dobrotu i pamet ljudi . Odatle mu je i izrazito stalo ''da se u Gradskoj knjižnici zapošljavaju pametni i skromni ljudi, a ne nekakvi teatrolozi'' .
Teatrologe dr. sc. Ladu Čale Feldman i prof. dr. sc. Borisa Senkera znam kao izuzetno pametne i skromne ljude, a kao bibliotekar ne razumijem zbog čega bi upravo u knjižnici trebali raditi ljudi naročito ''pametniji i skromniji'' od drugih, primjerice od onih u općoj bolnici. Slučajno ili ne, ti obrazovani i radišni ljudi, a među njima i kolegica Grubanović, i jesu toliko skromni da se nikada ne bi usudili prosuđivati stručne kompetencije gospodina Jerkovića ili gospodina Vlajnića, pa i preskromni, jer mirno gledaju kako pri zapošljavanju njihovih kolega zadnju riječ imaju liječnici, koji se inače na posao u brodsku opću bolnicu ne primaju na temelju intervjua s višom medicinskom sestrom i bibliotekarom, već ipak preko nekakvog javnog natječaja. Ja ću pak neskromno primijetiti kako bi komparativne prednosti naših lokalnih političara s medicinskom izobrazbom, daleko više no u bibliotekarstvu, do izražaja došle oko problema uže vezanih uz njihovu struku: problema droge (u kojoj Hebrang doslovce pliva), zdravog sna (npr. vikendom, kad se raspištolje njihovi prijatelji Kuprešaci u Ari), higijene (kad je riječ primjerice o gospodi koja pse uporno šetaju bez vrećice i lopatice), zdravijeg života građana Broda općenito itd.
Prema do sada izloženom, okolnosti u kojima su se poštovana kolegica i poštovani kolega našli možemo nazvati slučajem Jerković, Vlajnić, Solina, slučajem Slavonski Brod, Gradska knjižnica ili kako god hoćete, ali NIKAKO slučajem Stipić ili slučajem Grubanović. Njih dvoje su tek usputni prolaznici na marginama stare brodske priče, koji samo žele raditi posao za koji su se školovali i za to biti sasvim neadekvatno plaćeni. Od srca im želim da u svojoj profesionalnoj budućnosti više budu upućeni jedno na drugo nego na HVIDRA-u i liječnike. I zato: kolegice Grubanović, Stipić nije znao da se u Gradskoj knjižnici obilato koristi pravo zapošljavanja bez natječaja i zato je očekivao natječaj. Kolega Stipiću, Mirna je znala da se u Gradskoj knjižnici obilato koristi pravo zapošljavanja bez natječaja i zato je prihvatila ponuđeno joj radno mjesto. Stoga ona nikako ne bi trebala biti metom Vašeg ogorčenja.
I na kraju, molim dvije strukovne udruge školskih knjižničara u Slavonskom Brodu da se oglase kada se njihova struka ovako žestoko ponižava. Iako više ne radim posao knjižničara i nisam njihov član, vrlo se dobro sjećam dugih razgovora i predavanja mojih starijih kolega o etici informacijskih stručnjaka, potrebi stalnog obrazovanja, dostojanstvu struke... Čemu sve to, ako sada šutite?
Dr. sc. Marijan Šabić, prof.
U Slavonskom Brodu, 3. veljače 2008.
Vjerojatni početak kraja afere)
Ured državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji 21. i 23. siječnja proveo je nadzor nad zakonitošću rada Gradske knjižnice Slavonski Brod.
U Zapisniku koji je tom prigodom sačinjen stoji (izvadak najbitnijih činjenica):
Utvrđeno je:
1. Mirna Grubanović ispunjava uvjete propisane za radno mjesto diplomiranog knjižničara.
2. Branka Solina nema imenovanje na mjesto ravnateljice Gradske knjižnice Slavonski Brod za što ne zadovoljava ni zakonski propisane uvjete.
3. Kao takva nije bila ovlaštena potpisati ugovor o radu s Mirnom Grubanović te je taj ugovor ništavan.
Predlaže se gradu Slavonskom Brodu da sklopi Kolektivni ugovor s ustanovama u kulturi kojima je osnivač kako bi se ispunila ustavna odredba o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske i ugradi članak o obvezi javnog natječaja za sve poslove u svim javnim službama.
Nalaže se Upravnom vijeću Gradske knjižnice Slavonski Brod da provede javni natječaj za ravnatelja Gradske knjižnice te da Gradsko Vijeće Grada Slavonskog Broda, na prijedlog Upravnog vijeća Knjižnice, imenuje ravnatelja na mandat od 4 godine.
Nalaže se Gradskom vijeću Grada Slavonskog Broda da donese odluku o imenovanju v.d. ravnatelja Gradske knjižnice kako bi se premostilo razdoblje do ponovnog imenovanja ravnatelja prema javnom natječaju.
Knjižnica može u roku 8 dana na zapisnik dostaviti pismene primjedbe ako ih ima.
Objavi komentar