Naše i njihovo KOSOVO

Pandorina kutija

Neovisno Kosovo više nije ni pitanje dana – moćni Svijet učinio je presedan i samo još formalno treba priznati odcjepljenje Kosova od Srbije i primiti ga, kao novu neovisnu državu, u članstvo UN-a. Ovim je sigurno otvoren put svjetskoj nesigurnosti. Ne zato što bi Srbija, svojim nezadovoljstvom pretočenim u možda otvoreni ratni sukob, mogla izazvati i III. Svjetski rat, već zato što je i što će tim činom biti osnažena želja i potaknuta nada čitavog niza naroda na vlastitu državu. A to ne može ne utjecati na svjetsku sigurnost.
Svijet se trebao držati principa koje je sam, kroz međunarodno pravo, ugradio u svjetski poredak.
Srbija bi trebala biti ta koja, unatoč metafizičkom značenju Kosova kao mitskog, ali i povijesnog srpskog prostora, vlastitom privolom iz svoje države isključuje dva milijuna nesrba, odnosno Albanaca jer, uz natalitet koji imaju kosovski Albanci a brojnost im raste ogromnom progresijom, nije teško zamisliti za koliko desetljeća bi Srbi u svojoj matičnoj državi, Srbiji u čijem sastavu bi bilo i Kosovo, postali po brojnosti manjinski narod. Odvajanjem Kosova od Srbije taj problem bi bio odgođen za neko neodređeno, ali sasvim sigurno, dugo vrijeme.
Hrvatska bi morala, usprkos Svijetu, koji je odlučio priznati osamostaljenje Kosova, zbog svoje nedavne prošlosti, makar se maksimalno držati po strani tj. diplomatski mudro tj. prilično neodređeno i to samo kada ne može izbjeći odgovore, javno govoriti o svojem, moram reći neprincipijelnom stavu, da će u slučaju međunarodnog priznanja Kosova od zemalja EU i USA i sama priznati neovisnost Kosova. Pišući ovo na umu mi je paralela između pokušaja izdvajanja („Srpske“) Krajine iz sastava Hrvatske.
Ono što Mesić neki dan o konstitutivnosti Kosova u trenutku raspada SFRJ reče, čista je glupost ili, možda, namjerno obmanjivanje javnosti. Naime njegova tvrdnja da je Kosovo bilo konstitutivni element Jugoslavije ne stoji. Kosovo to jest bilo Ustavom iz 1974. g. No ustavnim promjenama 1989. g. Kosovo gubi autonomiju i, postavši sastavni dio Srbije u punom smislu riječi, prestaje biti gradbeni čimbenik jugoslavenske zajednice. To što je Milošević gotovo pa silom ishodio ustavne promjene ne mijenja na stvari – sve republike tadašnje SFRJ, a među njima i Hrvatska, prihvatile su amandmane na Ustav i time Kosovo prepustile na milost i nemilost Miloševiću i bratiji.
Zbog svega toga, kako napisah, o Kosovu bi Hrvatska trebala kolikogod je moguće šutjeti, ili samo mudro, da ne kažem lukavo, zboriti. Pri tom svakako imam na umu činjenicu da smo nestalna članica VS UN-a i da će se za naš stav o tom pitanju, kad za koji dan dođe vrijeme, sigurno znati.