Kuda vode braniteljski putovi

Pozdrav svim posjetiteljima bloga no, prije svih, pozdrav i hvala Graceni koja je u mojoj odsutnosti blog održavala aktualnim i dinamičnim.

U međuvremenu se događalo svašta – od, nadam se da je doista tako, obrata u početnom dijelu suđenja haaškim uznicima vitezu Anti Gotovini, generalima Markaču i Čermaku. Je li tomu uzrok lažna i loše pripremljena optužnica, briljantnost obrane ili čista politika (drugačiji vjetrovi pušu od kada je USA Hrvatsku ponovo prihvatila kao strateškog regionalnog partnera) – manje je važno. Najvažnija je istina i dostojanstvo Domovinskog rata koju, u ovom trenutku, pred svjetskom javnošću brane ova trojica optuženika.
U svezi s dostojanstvom Domovinskog rata i njegovih sudionika, ali oprečno prethodnome, događanja su vezana uz ružne spoznaje da je Ministarstvo branitelja neke od onih za koje bi trebalo skrbiti – ŽIVE POKOPALO! Mnogima, bez ikakva argumenta, čak i bez prethodne ili makar naknadne obavijesti, oduzelo manji ili veći dio udjela u Fondu hrvatskih branitelja, a suvlasnicima Fonda učinili dio onih koji ni po kojem temelju ne mogu to biti jer su bili, a uvjeren sam, i ostali neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda. Sada optuživati MORH i MUP za u nekim slučajevima krive podatke jest apsurdno jer su ova dva državna ministarstva radila po provedbenim aktima za koje im je naputke Vlada RH usmeno ili pismeno propisala. Na koncu konca, ponovo i ponovo, upravo zbog ovakvih problema postavlja se pitanje – zašto ne objaviti popis branitelja koji su u Registru!?
Sljedeće:
u praksi sam spoznao najmanje dvije nelogičnosti u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja , odnosno ono što taj zakon propisuje, ali drugi zakoni i propisi onemogućuju
– prvo to je prednost nezaposlenog hrvatskog branitelja kod zapošljavanja putem javnog natječaja pod istim uvjetima, a javni natječaji nisu obvezni u tijelima i ustanovama lokalne vlasti koja se ne financiraju iz Proračuna RH. Pitam zakonodavca u osobi ministrice Jadranke Kosor – gdje to hrvatski branitelj može ostvariti svoju zakonsku prednost. Istini za volju slični propisi se odnose i na pripadnike nacionalnih manjina no za njih, osobito u područjima gdje su brojniji nego drugdje (npr. Istarska županija) razrađeni su i propisani načini za ostvarivanje prednosti kod zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima, ustanovama i trgovačkim društvima kojima je utemeljitelj lokalna zajednica a koja se ne financiraju iz državnog proračuna.
- drugo, pravo na priznavanje sudjelovanja u obrani RH kroz organizirani sustav naoružane Narodne zaštite. Zakonodavac je propisao zakonski okvir, a onda je u provedbenim aktima i naputcima svojoj administraciji naredio da nikome, OSIM IZABRANIMA, ne prizna takav status.
Navodim primjer:
Hrvatski branitelj, HRVI 60% trajno, umirovljen i stambeno zbrinut unutar sustava stambenog zbrinjavanja ratnih vojnih invalida koji 1991. nije bio vojni obveznik, dokumentirano je od travnja 1991. godine, najmanje do 24. 12. iste godine bio pripadnik NZ (tadašnji zapovjednik njegove desetine danas je zapovjednik jedne brigade HVa). Kasnije je bio pripadnik 108 brigade ZNG. MORH mu odbija priznati status dragovoljca Domovinskog rata jer, apsurdnog li obrazloženja, u vrijeme kada nije bio u ZNG nije ostvario status hrvatskog branitelja. MORHu je nebitno što je i status branitelja i sva ostala prava ostvario kao pripadnik ZNGa, odnosno HVa u razdoblju kada jest bio pripadnik OSRH.
Što učiniti? Organizirati Konvenciju dragovoljaca Domovinskog rata i hrvatskih branitelja i snagom argumenata te brojem sudionika uputiti jasnu poruku „ Ne vode svi braniteljski putovi upaljaču i kanti benzina!“ odnosno, sami branitelji i dragovoljci, ne oslanjajući se na čelništva tobože svojih udruga koja su, u pravilu, otuđena od onih koje bi trebali zastupati, doći do prijedloga i zaključaka, do zahtjeva i načina kako te zahtjeve ostvariti.