BITI IL' NE BITI - NE DVOJITE, JER ONI "BRINU O VAMA"

Prenosim - Večernji list,21.1.2008
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
Autor Milan Ivkošić

Savez za euroteror

Nova vlada nije održala ni svoju prvu sjednicu, neki novi ministri još ne znaju gdje će sjediti, poskupljenja postaju sve nepodnošljivija, neki sindikati prijete velikim prosvjedima, ali je odmah, bez čekanja, bez predaha, nastavljeno ritualno zlostavljanje javnosti Europskom unijom.

Sanader kod nekih dužnosnika EU u Bruxellesu izražava nezadovoljstvo sporošću pregovora, Milanović ga iz Zagreba optužuje da je krivac za odgodu nekih poglavlja, Sanader mu uzvraća da bi zbog tih podmetanja mogao biti razvrgnut savez za Europu što ga je sklopio s Račanom, i tako dalje. Koliko ljudi u Hrvatskoj uopće zanimaju ta poglavlja, brzina ili sporost pregovora, kad nitko, baš nitko tko nije zadovoljan svojim materijalnim stanjem - a takvih je većina - ne vidi kako bi mu i koliko koristio ulazak u Europsku uniju?

Da se poslužimo vicom. Prolazi Huso kraj njive na kojoj Haso iskapa krumpire, te ga pita kakvi su krumpiri ove godine. Haso mu odgovori: - Ćuj, ovi veliki su veliki, a ovi mali su mali. Tako će biti i građanima Hrvatske poslije ulaska u EU. Političke i kapitalističke elite bit će jednako bogate i grabežljive. Strani vlasnici koji su pokupovali najunosnija hrvatska nacionalna bogatstva jednako će izvlačiti profit. Bit ćemo još zaduženiji u inozemstvu. Umirovljenici, slabo plaćeni radnici i sirotinja bit će u jednakoj neimaštini, jer nema na vidiku poboljšanja gospodarstva koje bi to stanje bitno promijenilo.

Podmićivanje će i dalje ostati nacionalni običaj. Lopovi će ostati lopovi. Kurve će se i dalje kurvati. Pederi će ostati pederi. Ali i Sanader i Mesić i svi drugi koji provode euroteror nikad o Europskoj uniji i težnji hrvatske vlasti da je se dokopa ne govore jezikom opipljivog interesa nego jezikom religijske zadanosti u kojem je EU svetinja, vjera u nju obvezna i samorazumljiva a ona kao okrilje za Hrvatsku presudna.

Običnom čovjeku toliko inzistiranje na Europi ne bi smetalo, ili možda prema njemu ne bi bio toliko ravnodušan kad bi ono bilo u nekoj prepoznatljivoj, vidljivoj pozitivnoj relaciji s njegovom materijalnom sudbinom. Ali ne samo da nije u takvoj relaciji, nego - naprotiv! Hrvatska je dosad Europi poslužila samo za goleme dobiti koje u njoj ostvaruje, a Europa je pak Hrvatskoj poslužila kao mit kojim njezine političke elite maskiraju stvarne nevolje ove zemlje i opravdavaju svoje vladajuće pozicije.

Posljedica je toga mentalno nasilje nad građanima Hrvatske koji bi trebali biti zahvalni onima koji ih iskorištavaju, koji bi trebali vjerovati da će nam dobro donijeti oni koji nam samo otimaju, da ćemo se razvijati uz pomoć onih koji sav novac iz banaka u Hrvatskoj usmjeravaju u gospodarstva zemalja iz kojih su vlasnici tih banaka, da je Europi stalo do pravne države u Hrvatskoj dok je politički sponzor Haaškog suda koji se, kako svjedoče i njegovi najviši bivši službenici, valja u blatu nepravde, pristranosti i političke samovolje velikih sila.
Kao poptuno nov visoki dužnosnik u hrvatskoj politici, predsjednik druge po jačini stranke u Hrvatskoj, Zoran Milanović imao je - i još ima - izvrsnu priliku da na drukčiji način definira hrvatske nacionalne interese u Europi i EU. Ali se on očito odlučio na sitničava podbadanja oko poglavlja i zaglavlja te nastavio svoj opsesivni boj sa Sanaderom u kojem je fiksirao sve zlo za Hrvatsku.
Premijer mu je izvor nepodnošljive patnje i zavisti prema takmačevu paradiranju Hrvatskom i Europom koje je već bio za sebe rezervirao. Tako će savez za Europu što ga je u prošlom mandatu Sanader uglavio s ljevicom biti još veći euroteror dvojice podanika Europske unije u njezinoj koloniji Hrvatskoj.



Pročitavši ovaj odličan komentar , pade mi na um naziv hrvatske domoljubne budnice "Još Hrvatska ni propala" koju je napisao Ljudevit Gaj davne 1833. godine . Nadalje se prisjetih stiha A.G.Matoša iz 1911 godine :
" Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda! " .
Razmišljala sam koje bi riječi bile prikladne uz ovaj prilog gore navedeni
i sjetih se riječi sa medaljona sv. Benedikta pa ih prilažem umjesto vlastitih riječi kao komentar :

" ODLAZI, SOTONO,
NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE,
ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ,
POPIJ SAM SVOJ OTROV. "