Hrvatski branitelji i europske pravne stečevine

Ministar zdravstva Darko Milinović sastao se danas s predstavnicima 15 udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Upoznao ih je s detaljima zdravstvene reforme i pojasnio im da neće biti smanjivanja prava branitelja i članova njihovih obitelji, naprotiv: - Prava su proširena i na branitelje oboljele od PTSP-a i njihove obitelji, tako da će oni od sada biti oslobođeni plaćanja participacija na svim razinama - kazao je ministar.

Predstavnici udruga pružili su punu potporu ministru i naglasili da su se borili za pravnu državu. Također su pozvali liječnike primarne zdravstvene zaštite da poštuju zakone i provode reformu zdravstva.
(Večernji list, 21. siječnja 2009.)

Retoričko pitanje: Ako reforma zdravstva ništa bitnoga ne mijenja u odnosu hrvatski branitelj – HZZO, koji bi to „detalji zdravstvene reforme“ mogli biti toliko zanimljivi čelnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata da im sam ministar zdravstva koji, tada, zacijelo ima štogod zanimljivijeg i važnijeg porazgovarati s neposlušnim liječnicima, objašnjava reformu koja se nas branitelja, po Milinoviću, gotovo niti ne tiče?
Ono što Milinović nije pojasnio, a dvojbeno svakako jest - jesu li svi HRVI Domovinskog rata oslobođeni participacije odnosno obveze dopunskog zdravstvenog osiguranja ili su iz sheme ispali HRVI s manje od 30% tjelesnog oštećenja.

Drugo pitanje su branitelji oboljeli od PTSPa. Kao, prava se proširuju i na njih. Smiješno! Po definiciji branitelj obolio od PTSPa je onaj kome je gubitak radne sposobnosti prouzročen bolešću, odnosno – zbog PTSPa je u mirovini. Nije mi poznat slučaj da je itko umirovljen zbog PTSPa a da prije toga nema utvrđenu tjelesnu oštećenost (HRVI) zbog istog razloga. Jednostavnije: Oboljeli od PTSPa nisu posebna kategorija već su već u grupi HRVI. Većina s postotkom manjim od 30% i jaaako puno s privremenim rješenjima.

Bila bi zanimljiva statistika koja bi zacijelo pokazala da su im (većini) i članovi obitelji oslobođeni participacije po drugom temelju (nezaposlene supruge, prihod po članu domaćinstva ispod socijalnog minimuma…).

Statistika bi imala što reći i za branitelje koji nisu HRVI a imaju tjelesno oštećenje veće od 30%!

Vele da su razlozi zdravstvenoj reformi pa tako i zahvaćanju prava hrvatskih branitelja usklađivanje s europskim pravnim stečevinama. Odlično, velim ja, tada će se, nakon više od desetljeća mizerne invalidnine, konačno, povećati za koju lipu. Naime, nevjerojatno je da u Europi koja nije toliko socijalno osjetljiva kao što Ustav kaže za RH, invalidnina za 50% tjelesno oštećenje iznosi kojih pedesetak eura mjesečno.

I na kraju, ne želim vjerovati da je Milinovićev susret s predstavnicima braniteljskih udruga koji, usput, svoje članstvo apsolutno ništa o reformi i potpori ministru u njegovom sukobu s liječnicima nisu pitali, upriličen samo i isključivo zbog instrumentiranja udruga proisteklih izu Domovinskog rata u tom sukobu. Ako jest – svaka čast, Ministre – i to je dio politike. No, ako tako jest, sramite se svi redom predsjednici udruga koji ste se dali uključiti u ono za što ni u kom slučaju nemate mandat svojega članstva.