Benjamin Tolić: APOKRIF O NAZIFU

Bio je to lud san. Lud da ne može biti luđi. Ne bih ga pripovijedao da nije neobična tvarnoga ostatka.

- Ej, narodni zastupniče! - zaskočio me stari znanac Cindro na vratima „Zlatnoga kokota“ kao bura iza rta. - Kud će - veli - suza nego na oko! Idemo na kavu? - Idemo. - Što si noćas sanjao? - Ništa. - Ništa? - naceri se on svisoka. – I doda: Meni to kažeš? A ne znaš gdje ja radim?! - Gdje? - U SOA-i. Odjel za nadzor snova. Snova i telepatije. - Ma, daj! Tebe još drži parapsihologija. Vrijeme je, prijatelju, da pustiš te bedastoće. Odrasti već jednom! – E, moj narodni zastupniče, nisu to bedastoće. To je vrlo važan posao. Sa sigurnosnog motrišta neusporedivo važniji od nadzora pisama, elektroničke pošte, telefonskih razgovora, radija, televizije, internetskih portala, novina, knjiga. Građani obično misle: Tamo, u toj Agenciji, čehaju informacije i dezinformacije koje prikupljaju agenti - špijuni i doušnici, uhode i hotkari. Tako to i jest. Ali ne u momu odjelu. Naš je posao tako reći vrhunaravan. Temelji se na znanstvenim spoznajama koje su dostupne samo najužemu krugu ljudi u središtu globalne moći. Mi taj posao obavljamo metodama i tehnikama koje neupućeni ne mogu ni zamisliti. To nam omogućuje svašta: temeljit nadzor snova, njihovo krivotvorenje, preoblikovanje, podmetanje, telepatski prijenos … - Bla-bla… - Ne vjeruješ? - Nisam s kruške pao. - Dobro, nisi. Niti si, veliš, noćas išta sanjao? - Što je tebi? - rekoh. - Valjda ja to znam bolje nego itko drugi?!

On se čudno smiješio. Očito se nije dao pokolebati. Malo je prižmirio, a prijekorni je njegov pogled govorio: Zaboravio si, prijatelju, zaboravio.

- Dobro - reče napokon - ne bih ti to smio dati. Donedavno su se prijepisi tajnih razgovora i uopće dokumenti označeni kao državna tajna veselo dijelili prijateljima i neprijateljima. No ta su vremena, čini se, prošla. Mogao bih nahrdati, ostati bez posla ili čak završiti u buhari. Ali ne mogu odoljeti. Neka dakle bude što biti mora! - Otvorio je aktovku, izvukao iz nje spis, položio ga preda me, te, srknuvši zadnji gutljaj kave, doviknuo konobaru: - Dva amara! Molim, bez leda.

Hineći nezainteresiranost, bacio sam tobože nemaran pogled na spis. Prva stranica bila je - nevjerojatno! - na memorandumu SOA-e, Odjel za nadzor snova. Na njoj se, protivno duhu našega doba, kočio latinski naslov: „Opis i prijepis sna“ - OIB 846726097670-37, 24.l.2009., 04h.

- Gle vraga! - rekoh. - Moj osobni identifikacijski broj! - I, trgnuvši gutljaj amara, sunovratih se u tekst:

DESCRIPTIO & TRANSCRIPTIO SOMNII

PREDSJEDNIK SABORA [oblizuje usne]: Riječ ima uvaženi zastupnik Nazif Memedi.

MEMEDI [vrti se, izgubljeno]: An?

ZASTUPNICI OKO MEMEDIJA [smiju se; potežu ga za rukav]: Hajde, izlazi! Što čekaš?!

MEMEDI [došavši za govornicu, zbunjeno kruži pogledom po dvorani]: Mmm…

PREDSJEDNIK [kao pun Mjesec kroz oblak]: No, uvaženi zastupniče, hoćete li? [Opći grohot.]

MEMEDI [čvrsto i razgovijetno]: Gospodine predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici! Nemojte se, molim Vas, smijati. To nije lijepo. O momu držanju i mojoj govorničkoj vještini treba suditi pravedno. U ovomu Visokom Domu ja sam ubogi Rom. Ovdje je, ne tako davno, naš kolega - slavni pjesnik, filozof i govornik - citirao Louisa Antoinea Leona Florellea de Saint-Justea! [Ooo, o nebesa!] I pozvao naciju [tajac], da, pozvao naciju na ubojstvo kralja!

PREDSJEDNIK [nervozno]: Gospodine zastupniče, držite se točke Dnevnoga reda. Raspravljamo o smanjivanju zastupničkih plaća.

MEMEDI [predsjedniku]: Bez brige, gospodine predsjedniče! Mislim ja na Dnevni red. Nemojte me, molim Vas, više prekidati. [Zastupnicima]: Što sam ono rekao? Ah, da! On i ja! Vidite li vi, drage kolegice i kolege, taj nerazmjer? Rečeni pjesnik, filozof i govornik bio je svjetski čovjek. Duhovno se družio sa Saint-Justom i Robespierreom. Govorništvo je učio od Kvintilijana. A ja? Što je sa mnom? Ja sam, kao što rekoh, Rom. Rođen Bogu za leđima, u Pršovcima, u Makedoniji. Družio sam se, kao i ostala seoska djeca, sa svojim vršnjacima i domaćim životinjama: kokošima, guskama, patkama, psima, mačkama, ovcama, kozama. U Tetovu, u tom provincijskomu gnijezdu, stekao sam izobrazbu poljoprivrednoga tehničara. Tamo, u toj srednjoj školi, govorništvo nismo učili. Ali Kismet ravna našim životima. I on je, kao što vidite, htio da baš ja u Hrvatskomu saboru zastupam austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, tursku, ukrajinsku, vlašku i židovsku „nacionalnu manjinu“…

NEKI ZASTUPNIK [ogorčeno]: Ne muljaj! Kakav Kismet?! Tebe je u ovaj Sabor i u njegova tri odbora uveo 351 romski glas. A Ružu Tomašić njezinih je 9.000 hrvatskih glasova, iako ih je bilo dvadeset i pet puta više, ostavilo izvan Sabora.

MEMEDI [klima glavom]: Hvala Alahu, napokon čujem istinu. Dakle: 351 glas, a ne 350, kako piše komentator Slobodne Dalmacije, ni tristotinjak, kako piše kolumnist portala „javno.hr“. I o tomu ću nešto reći.

PREDSJEDNIK [kuca prstom po mikrofonu]: Dnevni red…Dnevni red!

MEMEDI [predsjedniku, odlučno]: Ne prekidajte me! Nisam se udaljio od Dnevnoga reda, samo se to još ne vidi! [Zastupnicima]: Vi, drage gospođe i gospodo, moje ime znate. A znate li Vi što ono znači? Što znači Nazif? E, to Vam moram reći! Znači: Čist. Ne, kako se obično misli, okupan, umiven, opran. To ne. Znači: čist pred Bogom i pred ljudima. A o meni pišu svašta. Pišu da sam prljavac, da godinama udobno parazitiram na državnomu proračunu zahvaljujući koordinaciji romskih udruga koju smo osnovali moja supruga i ja, da bez dana staža u imovinskoj kartici imamo nekoliko kuća i skupih automobila. Ima tu zrnce istine. Nismo, hvala Alahu, sirotinja. Grješni smo ljudi. Ali, prljavci nismo …

PREDSJEDNIK [suspreže se]: Gospodine Memedi, Dnevni red! Dokle ćete zlorabiti moju strpljivost?

PRVI ZASTUPNICI [viču]: I našu! Dosta lupetanja! Oduzmite mu riječ! Nismo u Tetovu na pazaru!

DRUGI ZASTUPNICI [nadvikuju prve]: Ma, dajte! Pustite čovjeka, neka kaže što mu je na srcu!

MEMEDI [uznemireno]: Samo malo! Molim Vas, samo još malo! Ovo je vrlo važno. Riječ je, kako da kažem, o obraćenju! O obraćenju, gospođe i gospodo, dubljemu od obraćenja Zdravka Tomca. Morate me saslušati!

PREDSJEDNIK [zvoni]: Mir! Molim mir! Gospodine Memedi, nastavite.

MEMEDI [ozareno]: Hvala Vam, gospodine predsjedniče! Od svega Vam srca hvala! Ja sam, gospođe i gospodo, kao što rekoh, grješan čovjek. Imam mnogo sitnih grijeha. Svi oni izviru iz općih ljudskih slabosti. Ali imam na duši i tri velika, prevelika grijeha: sudjelovao sam u odricanju od ZERP-a i u onomu hitnom postupku kada smo donijeli Zakon o poljoprivrednomu zemljištu i Zakon o golfu. U prvomu slučaju bio sam presudan čimbenik, utjelovljena većina! U drugomu većinu smo osigurali Denes Šoja i ja. Ne ulazim u razloge kolege Šoje. Jer, svoje grijehe nosim sam. A duboko se kajem. I molim Hrvate da mi oproste. Dva su izvora mojih grijeha: moje čisto srce i konstitucionalni nedostatak moga naroda. Čist čovjek u meni vjerovao je koalicijskomu partneru, a pripadnik naroda koji nema svoga teritorija nije osjećao vrijednost zemlje. Mene dakle nisu zanimale ni oranice, ni šume, ni livade, a još manje golf. Niti sam mogao shvatiti što će Hrvatima, povrh njihova mora, još i međunarodne vode…

NESTRPLJIV ZASTUPNIK [maše rukom i dovikuje]: Plaće, Nazife, plaće!

MEMEDI [odmahuje]: Bit će i to, prijatelju! [Zastupnicima]: Čitali ste i slušali što se misli o našim postupcima. No sve je to luk i voda. To će riješiti Ustavni sud. Ali treba stati pred Alaha! Mene je jutros pozvao. - Nazife, Nazife - veli - Što to radiš? - Spremam se za raspravu o smanjivanju zastupničkih plaća. - Pusti tu budalaštinu, nego jesu li tebi vrane mozak popile ili si nečastivim načinom sam onečistio srce svoje? - Ne razumijem. - Dobro - veli Alah - kakvi ste vi to zastupnici nacionalnih manjina? Kakve su to nacije, ti tvoji Romi, Rusini i Vlasi? To su, Nazife, narodi, jer nemaju zasebna teritorija. A ono malo Austrijanaca, Bugara, Nijemaca, Poljaka, Rumunja, Rusa, Turaka, Ukrajinaca i Židova u Hrvatskoj? Žive li ti ljudi sa svojim nacijama u njihovim državama? Pa, svi vi dijelite zlo i dobro s hrvatskom nacijom u njezinoj državi. Kada se Hrvati smrzavaju, i vi se smrzavate; kada Hrvate sunce grije, i vas grije. Zato, Nazife, pamet u glavu! Tebi pripadaju samo jednaka prava. Budi politički Hrvat. Ne daj da ti Šejtan šapće na uho kako si ti u Hrvatskoj, zato što si Rom, 42 puta vrjedniji od Hrvata. To nije moja pravda. To je pravda onoga Šejtana koji gura Hrvatsku u NATO i Europsku uniju. A on je moćan zavodnik. Pred njim su pokleknuli mnogo umniji od tebe. Eto, neka ti zastrašujući primjer bude Slaven Letica. Taj je doktor znanosti još u ljeto 2007., dok je muzao Savez za Europu, znao za studiju Ekonomskoga instituta iz Zagreba Pristupanje Europskoj uniji: očekivani ekonomski učinci. No on se tek u Vijencu od 15. siječnja 2009., kada mu je to vime presušilo, upitao „Isplati li se Hrvatima u Europu?“

PREDSJEDNIK [izvan sebe]: E, sad je dosta!

MEMEDI: Da, gospodine predsjedniče! Sad je doista dosta. Primite, dakle, moju neopozivu ostavku na članstvo u Savezu za Europu. Alah ne dopušta da moja romska malenkost, koju su Hrvati primili u svoja njedra, sada sudjeluje u pretvaranju Hrvata u Rome Europske unije.
U tom času tresnuše vrata „Zlatnoga kokota“. Prenuh se. Bî mi žao što se san raspršio i što je nestao Cindro. Ali se prenerazih kada vidjeh da u rukama držim njegov apokrif o Nazifu.

(U suglasju s Autorom preneseno s Javno.Info )