Prijatelji često mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji kako ste mi danas
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli
Prijatelji kako ste mi danas
Kažite mi
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je'l nas vrijeme pregazilo
Kažite mi
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kako nekada
Prijatelji, često mislim na vas
Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k´o na prvoj crti
Zapjevamo protiv smrti
Prijatelji kako ste mi danas
Pozdrav svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima ("ma gdje bili...!")
31 kolovoza 2008
15 kolovoza 2008
Kraljica Hrvata
Širom Hrvatske i ma gdje se našla i najmanja skupina Hrvata danas odjekuje pjesma "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata..."
Svetkovina Uznesenja BDM na Nebo, u većini hrvatskih krajeva uobičajeno zvana "Velika Gospa" (u Podravini /Molve i okolica/ npr. kažu Velika Meša državni je blagdan u gotovo svim većinom katolicima nastanjenim državama u svijetu. Jasno, i u Republici Hrvatskoj.
Posebno štovanje Bogomajka, Marija, Majka našega Spasitelja, od Hrvata zaslužila je svojim zagovorom u najtežim trenucima za opstojnost naroda i kršćanske vjere. Tako je bilo u davnoj ali i u najnovijoj prošlosti. Krunice oko vrata i na naramenicama hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu nisu bile ni pomodni ukrasi ni fetišističke amajlije. Bile su jasan znak i podsjetnik na taj povijesni savez Hrvata i njihove Nebeske majke - Kraljice Hrvata. Bile su simbol jedinstvene međusobne povezanosti hrvatskih dragovoljaca i branitelja i njihove povezanosti u molitvi i pravednoj borbi s njihovim obiteljima i cijelim hrvatskim narodom.
U znak zahvalnosti svojoj Kraljici hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji svake godine u jesen hodočaste u neko od poznatih hrvatskih marijanskih svetišta.
Gospina krunica - simbol hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.03 kolovoza 2008
Oluja nad olujama
DAN POBJEDE!
Ususret 5. kolovozu i obljetnici vjerojatno najveličanstvenije no zacijelo najznačajnije pobjede hrvatskog naroda u cijeloj njegovoj novijoj povijesti neizbježno je pitanje kako taj dan obilježiti trajno i kako ga se svake, pa i ove godine, prisjećati. Službena proslava s državnim protokolom ne samo da je neizbježna, već je poželjna i ona se događa svake godine u kraljevskom Kninu. S Predsjednikom, Premijerom, cijelom svitom...
Pitanje je što je s najzaslužnijima za pobjedu - našim generalima koji su nas u ratu vodili i do pobjede doveli, što je s onima koji su svojh život ugradili u temelje Oltara Domovine, što je s dragovoljcima i braniteljima... Slavi li se i u njihovo ime i gdje su oni u toj veličanstvenoj priči.
Nikome u Hrvatskoj ne treba poseban odgovor - zna se gdje su. Od Haaga do nedraga. Od tisuća humaka razočaranih i iznevjerenih na našim grobljima do birtija u kojima se udvojenim maliganima ispire gorčina sa srca i ponosnih Thompsonovih i naših Ćavoglava.
Mir pokojnima i laka im hrvatska gruda. Slava njihovim imenima i čast obiteljima iz kojih su iznjedreni.
Čestitka vitezu Anti Gotovini jer, bez obzira na sudove i sudišta, bez obzira na Jude i njihove škude, general Gotovina, kao simbol svih časnih sinova Domovine, osobito onih koje je Mesićevo političko poltronstvo, Sanaderova pragmatičnost i samo ljudima svojstven jal maknuo s njihovih uzvišenih dužnosti ratnih zapovjednika i mirnodopskih najviših vojnih dužnosnika, dakle čestitaka vitezu Anti Gotovini, nasilno umirovljenim generalima i drugim visokim časnicima HVa, svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima te, posebna čestitka i zahvalnost obiteljima koje su u ovom ratu izgubile svoje najmilije.
P.S. Nakon dulje pauze i sam se na ovom (vidi vidi - svojem) blogu javljam. Usput zahvaljujem Graceni što ga u međuvremenu održavala aktualnim te ponovo postavljam anketno pitanje i molim odgovor na nj. Hvala.
"UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU!"
Dobrodošlica Thompsonu i Bušiću
Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?
Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.
Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?
Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.
Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.
Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".
E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.
Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!
U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.
Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.
Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________
Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.
Što i koji put nadalje slijediti?
Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.
Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.
Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.
Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???
Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?
Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.
Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?
Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.
Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.
Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".
E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.
Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!
U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.
Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.
Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________
Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.
Što i koji put nadalje slijediti?
Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.
Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.
Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.
Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???
Pretplati se na:
Postovi (Atom)