KORACIMA NADE U ISTINU

Udruga „Žene u Domovinskom ratu - Zadar“ organizira 3. svibnja 2008. g. hodnju od Škabrnje do Pakoštana pod nazivom „Koracima nade u istinu“.

Hodnja je u čast i za duhovnu potporu hrvatskim generalima Anti Gotovini, Čermaku i Markaču koji svojim životima brane istinu i dostojanstvo o napadnutoj nam Domovini.

- onim ženama kojima još čekaju svoje muževe da se vrate s bojišnice
- majkama koje još nisu dostojno pokopale svoje najmilije i ne znaju gdje su im posmrtni ostacisvim onim ženama koje su izgubile svoje sinove, muževe, braću, rođake, prijatelje u obrambenom Domovinskom ratu

- Hodnja počinje blagoslovom škabrnjskog župnika don Borisa Pedića ispred škabrnjske crkve u 7 sati u jutro, a završava sv. misom u u 19 sati u Pakoštanima koju će predvoditi fra Ivan Čolak župnik pakoštanski .

Put:
Škabrnja - Prkos - Galovac - Gorica - Raštane G. - Tinj - Kakma - Stabanj - Vransko polje - Vrana - Pakoštane (oko 30 kilometara). Poželjno obilježje: krunice, hrvatske zastave

POZIVAMO SVE KOJI ŽELE SVOJIM KORACIMA PODRŽATI HODNJU DA NAM SE PRIDRUŽE Kontakt: 098 572 100 - Ivana Haberle, 098 958 2182 - Vesna Matešić

predsjednik udruge
Ivana Haberle

_____________________________________________________________________
VEĆIM OD ŽIVOTA

Dobiti život svatko može;
i lopov, i krvnik, i pjesnik,
i sirota ...
Al' dati ga za obranu zemlje,
mogu samo veći od života.
Enes Kiševic

HVALA VAM, NA DARU DA ŽIVIM U MIRU I SLOBODI, SVOJ NA SVOME !!!
____________________________________________________________________
Domovino !!!, radosti moja , nisi ti krivac, za njihovu patnju i našu zlu ćud.
Svaki domoljub , svaki branitelj , svaki čovjek koji u srcu nosi Lijepu Našu domovinu Hrvatsku ovih dana razočaran je i potresen apsolutno nepravednom i nadasve sramotnom ocjenom o karakteru obrambenih akcija hrvatskih vojnih snaga i optužbom nad časnim učešćem u obrani Domovine naših generala koji nedužni prebivaju u haaškoj tamnici .

Gdje još na kugli zemaljskoj herojima Domovine vlastiti narod polaže glavu na panj ?

Ovih dana pratim članke objavljene u medijima, i ne mogu k sebi doći od jada i tuge, izazvane svim događanjima vezanim za optužbe i suđenja našim generalima. Za sav osobni trud i žrtvu u zajedništvu skladnom sa svim hrvatskim domoljubima, umjesto da ih sve ovjenčamo zahvalom i priznanjima za časno učešće u obrambenom djelovanju za spas Domovine i svih nas, nagradili smo ih nepovjerenjem i izdašnim pljeskom upućenim prema onima koji ih u ime svih nas prozivaju zločincima.
Hrvati, Pilat je mirne savjesti oprao ruke. A mi? Mislite li zaista da ćemo sprati ljagu sa svojih dlanova izdavši svoje vitezove i predavši ih u ruke krvniku? Napušteni od svih nas, usamljeni u svojoj tuzi i boli u duši, pojedini potpomognuti silama zla, zbog kojih smo sve ovo i proživjeli , podliježu u očaju , i poduzimaju nečasne korake usmjerene protiv dojučerašnjeg suborca i pratitelja vjernog u obrambenim akcijama. Što nas sve pita naša savjest ? Kada smo im hladnokrvno okrenuli leđa, nakon svega što su učinili za naše spasenje, i bez trunka grižnje savjesti dopustili onima kojima ništa nije sveto, osim njihove debele kože, da likuju nad njihovom dodatnom patnjom .

Sjetite ih se svih bar molitvom u mislima !!!
Da nije bilo svih njih i njihove žrtve, danas ne bi bilo niti nas.