Pretraži ovaj blog, web, moje poveznice i preporučene stranice

Lijepa naša Hrvatska...

02 ožujka 2008

Nepostojeća dilema

EU aut Zerp!?

Bjelodane su muke po Ivi jer, razapet između višekratno i vrlo čvrsto ponavljanih predizbornih obećanja kao i ponovljenih postizbornih stavova o ZERPu koji „ostaje“ , na jednoj i sve bezočnijih pritisaka Italije i Slovenije potpomognutih eurobirokratima na drugoj strani, Sanader je nažalost (ipak) izustio rečenicu iz koje vrišti isključni „ili“ (latinski = aut) te tako i svojem dragom pučanstvu pustio bubicu o dilemi ili EU ili ZERP.


Dileme zapravo nema. Ili je lažna.
Uniji, kao što nam je valjda svima poznato, ali si ne usudimo priznati, stalo je jedino do Lijepe naše i to razdrobljene u sitnije ili krupnije čestice gruntovno uknjižene na vlasnike s prebivalištima od Osla i Stockholma , Berlina i Kopenhagena do Pariza, Beča, Madrida, Rima….


No, ova konstatacija, sama po sebi, nije dovoljna kako bismo doista potvrdili ili odbacili postojanje „autistične“ dileme . Valja sagledati i koji su naši kratkoročni i dugoročni nacionalni ciljevi pa tek onda, činjenično, govoriti o postojanju dileme. Pri tom apsolutno, kao projicirani cilj, treba odbaciti težnju za ulaskom u EU jer ulazak u tu zajednicu ne smije biti cilj, već način za ostvarenje nacionalnih ciljeva među kojima jedni od najvažnijih su razvoj liberalne demokracije u okviru samostalne i suverene države koja permanentno čuva i osnažuje svoj srednjoeuropsko-sredozemni kulturni identitet a sve ovo kao temeljne pretpostavke za jačanje gospodarskog i svakog drugog blagostanja hrvatskog čovjeka i Hrvatske u cjelini. Pri „prenošenju dijela suvereniteta“ na EU (a upravo to se, kroz „prilagođavanje zakonodavstva“ čini tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u EU) valja imati na umu na prirodno neodrživo stanje izostanka pravednosti pa se, baš zato, pri ugovaranju pristupa EU ne smije odstupati od načela pravednosti i općeg narodnog osjećaja pravičnosti.

A zašto i samo zašto je u hrvatskoj politici dilema ili EU ili ZERP lažna? Jer „nema te cijene koju nisam spreman dati samo da Hrvatska uđe u EU“ – reče Sanader i pobijedi jednom, pobijedi drugi puta…

Buduće posljedice stava o tome kako ništa nije vrednije od ulaska u EU zorno se ogledaju u biblijskoj rečenici „Očevi jedoše kiselo grožđe – a sinovima zubi trnu!“

1 komentar:

Gracena kaže...

"Dileme zapravo nema. Ili je lažna.
Uniji, kao što nam je valjda svima poznato, ali si ne usudimo priznati, stalo je jedino do Lijepe naše i to razdrobljene u sitnije ili krupnije čestice gruntovno uknjižene na vlasnike s prebivalištima od Osla i Stockholma , Berlina i Kopenhagena do Pariza, Beča, Madrida, Rima…."
-----------------------------------
S ovim zaključkom se slažem.
Mislim da bi hrvatska Vlada prije nego donese konačnu odluku i stavi potpis na pristupni ugovor u savez EU trebala dobro promisliti na koji način će u toku pristupnih pregovora uklopiti zaštitne mehanizme u sklopu kojih će zaštititi sveukupni nacionalni interes, a napose obstojnost nacionalnog identiteta . Ne pod svaku cijenu i bezuvjetno staviti potpis na ugovor o pristupanju u savez EU s nelogičnim sadržajem članaka, kao da se radi o nekom sa strane, a ne o nama samima.