Prijatelji, kako ste mi danas

Benjamin Tolić - REFERENDUM
Prenosim iz Hrvatsko slovo od 01.02.2008.

Narodna volja izvor je legitimnosti političkih odluka. Ona se propituje na referendumu (plebiscitu). O tomu je s osobitim žarom u XIX. stoljeću govorio Ernest Renan. U raspravici „Što je nacija?“ (1882.) Renan je tvrdio da naciju čini volja ljudi za zajednički život. Stoga je, ispričavajući se zbog metafore, zaključio da je “opstanak nacije svakodnevni plebiscit”.
U XX. stoljeću Renanovu je metaforu - plebiscit (referendum) – politika oslobodila „svakodnevnosti“. Otkad je potkraj Prvoga svjetskog rata, zaslugom američkoga predsjednika Woodrowa Wilsona, proglašeno načelo samoodređenja naroda, u demokratskom se društvu sudbonosne odluke donose na referendumu.

Referendum je izravna demokracija. Nju neposredno prakticira sam demos (narod). Ustanovljena je radi legitimiranja odluka posredne demokracije, koju prakticiraju predstavnici naroda. U nekim državama, kao u Švicarskoj, na referendumu se ne donose samo odluke o bitnim nacionalnim pitanjima. U njima izravna demokracija često odmjenjuje predstavničku demokraciju i u donošenju manje važnih odluka.

Kada se potkraj XX. stoljeća raspadala Jugoslavija, tadašnja je EZ priznanje novih država uvjetovala ishodom referenduma o državnoj samostalnosti. A kada su god. 2006. i Crnogorci željeli istupiti iz državne zajednice sa Srbijom, EU je za priznanje Crne Gore pooštrila uvjet. Zahtijevala je da se na referendumu, umjesto uobičajene natpolovične većine, za samostalnost očituje najmanje 55 posto birača.

Na referendume unutar EU u Bruxellesu gledaju drukčije. Günter Verheugen, bruxelleski povjerenik za pitanja proširenja, predložio je god. 2001. da se o proširenju EU na istok u Njemačkoj provede referendum. Prijedlog je sablaznio Bruxelles. Demokratska EU digla je strašnu buku. Novine su pisale da je to „potpuna besmislica“, „tempirana bomba“, „potres“, „bolesna ideja“. Europski demokrati upozoravali su da njemački ustav ne predviđa mogućnost održavanja referenduma na saveznoj razini. „Više demokracije“, argumentirali su oni, ugrozilo bi demokraciju. Tu mudrost podupirali su povijesnom opomenom. Tvrdili su da je desetak referenduma u desetak godina Weimarsku Republiku odvelo u Treći Reich. Zbog toga je jedan od njih Verheugena nazvao - „političkim palikućom“. Pritisnut sa svih strana, povjerenik je porekao što je rekao. Nijemci su odustali od referenduma, a sablazan se pamti kao legitimistička pljuska nacionalne države viziji europske naddržave.

Jednako je poučan najnoviji primjer. Kada je god. 2005. na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj propao pokušaj donošenja Ustava EU, u Bruxellesu su odlučili izbjeći referendume. Ustav su preimenovali u Ugovor. Za „Ugovor“ naime nije nuždan referendum. Dostatna je potvrda u parlamentu. „Ugovor“ je 13. prosinca 2007. u Lisabonu jednoglasno prihvaćen, a madžarski ga je parlament potvrdio već 17. prosinca 2007. Samo je Republika Irska ustrajala na referendumu.

A hrvatski referendumi? Hrvati su dosad imali samo jedan referendum. Nakon raspada Austro-Ugarske od svih tzv. Južnih Slavena jedino su koruški Slovenci mogli na plebiscitu god. 1920. odlučiti hoće li ostati u Austriji ili ući u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ostali su najvećim dijelom u Austriji. Hrvate tada nitko nije pitao što oni hoće. Njih su njihove elite odvele u Jugoslaviju. Ni nakon propasti NDH Hrvate nitko nije pitao hoće li opet u Jugoslaviju. Tamo su ih silom ugurali njezini obnovitelji. Kada se raspadala druga Jugoslavija, Bruxelles se nadao da će se na hrvatskomu referendumu o državnoj samostalnosti ponoviti „koruški ishod“. Prevario se. No, iz toga je izvukao pouku: Hrvati su nepredvidljivi. Dosta im je onaj jedan referendum. Na njemu se 19. svibnja 1991. pokazalo kako je pogibeljno Hrvatima dopustiti da izravno očituju svoju političku volju. Ne kao Nijemcima, ali ipak pogibeljno.
To, dakako, misli i bruxelleska služinčad u Hrvatskoj. Zato bježi od referenduma kao vrag od tamjana.



Prenosim sa tportal.hr. od 26.03.2008.
Referendum o NATO-u nije potreban

Referendum o ulasku u NATO nije potreban iz više razloga, prije svega zbog toga što je potpora hrvatskih građana veća od 60 posto i što je to državni interes Hrvatske, ocijenili su u petak u Zagrebu ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković i ministar obrane Branko Vukelić.

ZAGREB - Odgovarajući na novinarska pitanja nakon predstavljanja publikacije NATO Leksikon, ministar Jandroković ustvrdio je kako referendum o ulasku Hrvatske u NATO nije potrebno održati iz više razloga. "Prije svega, ne postoji ustavna obveza za održavanje referenduma, a i iskustva drugih zemalja pokazala su da referendum nije bio potreban", kazao je Jandroković.





Gosp.Jandroković dokle mislite obmanjivati javnost ? Prije svega , pitam vas na koga se odnosi članak 86. Ustava RH, u kojem stoji da je predsjedniku i Vladi otvorena mogućnost da raspišu referendum o pitanjima važnim za "neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Hrvatske", u slučaju da ga zatraži deset posto birača u RH ? Vi kao predstavnik Vlade uzimate si za pravo da zanemarujete volju i pravo na izbor odluke pojedinca namećući osobni stav , kao jedino ispravno rješenje za dobrobit hrvatskog naroda i Domovine . Što ako se ja osobno ne slažem s vašim pokušajem da pod svaku cijenu moram se složiti s vašim načinom promišljanja?

Koliko mi je poznato naše susjedne zemlje Slovenija i Mađarska su provele također referendum , pa ne vidim u čemu je problem ako bi deset posto hrvatskih birača ipak izrazilo želju da Vlada referendum raspiše ?

Odnosno zanima me hoće li u tom slučaju, ova Vlada , u čije ime istupate i namećete stav javnosti, postupiti po propisima iz članka 86. Ustava RH i izraženoj volji hrvatskih birača, ili ćete i dalje postupati samovoljno tj. u suprotnosti sa voljom i htijenjima većine hrvatskog naroda kao što nažalost je činila svaka aktualna vlast od osamostaljenja RH-a pa do dana današnjeg .
Osobno smatram da ni jedna vlast izabrana od strane naroda nema pravo uskratiti očitovanje o bilo čemu što je od bitne važnosti za osptojnost sveukupnih nacionalnih interesa . Nužno je uvesti institut referunduma , kao oblik odlučivanja, jer samo na taj način može se ograničiti eventualna zlouporaba povjerenja iskazanog od strane birača i spriječiti svaki pokušaj političke elite da kao manjina donosi odluke od krucijalnog značaja u ime većine.