17 GODINA OD "KRVAVOG USKRSA"

Josip Jović rođen je 21. studenog u Aržanu, od oca Filipa i majke Marije. Nije bio oženjen. Već 5. kolovoza 1990. javlja se dragovoljno među hrvatske redarstvenike i postaje djelatnik aktivnog sastava MUP-a RH.Život junački gubi u oružanom sukobu sa srpskim zlikovcima, 31. ožujka 1991. u Plitvicama, u 22. godini života.Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu 13. travnja 1991.

Prenosim iz IKA, dana 30.03.2008.

Aržano, – Misom zadušnicom koju je u subotu 29. ožujka u župnoj crkvi Svih svetih u Aržanu, rodnoj župi hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve pale u srpskoj agresiji na Hrvatsku na Uskrs 31. ožujka 1991. na Plitvicama, predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić, mnogobrojna rodbina, prijatelji, vjernici i predstavnici redarstvenih, vojnih i općinskih društveno-političkih vlasti, sjetili su se 17. obljetnice njegove pogibije. U misi su suslavili aržanski župnik don Ante Čipčić i desetak svećenika okolnih imotskih župa. Misno slavlje pjesmom je pratila klapa HRM "Sv. Juraj". Nakon mise školska su djeca pod vodstvom prof. Zdenke Ljubičić, izvela prigodni recital, koji je u čast prvom palom hrvatskom vitezu, napisao župnik don Ante. Prije misnog slavlja, vojno izaslanstvo i predstavnici vlasti položili su vijenac na grob paloga viteza.

HVALA BRANITELJI

Hvala Vam za sve

Hvala Vam za ovaj Dan pobjede

Hvala vam za slobodu

Hrvatskom narodu !

Benjamin Tolić - REFERENDUM
Prenosim iz Hrvatsko slovo od 01.02.2008.

Narodna volja izvor je legitimnosti političkih odluka. Ona se propituje na referendumu (plebiscitu). O tomu je s osobitim žarom u XIX. stoljeću govorio Ernest Renan. U raspravici „Što je nacija?“ (1882.) Renan je tvrdio da naciju čini volja ljudi za zajednički život. Stoga je, ispričavajući se zbog metafore, zaključio da je “opstanak nacije svakodnevni plebiscit”.
U XX. stoljeću Renanovu je metaforu - plebiscit (referendum) – politika oslobodila „svakodnevnosti“. Otkad je potkraj Prvoga svjetskog rata, zaslugom američkoga predsjednika Woodrowa Wilsona, proglašeno načelo samoodređenja naroda, u demokratskom se društvu sudbonosne odluke donose na referendumu.

Referendum je izravna demokracija. Nju neposredno prakticira sam demos (narod). Ustanovljena je radi legitimiranja odluka posredne demokracije, koju prakticiraju predstavnici naroda. U nekim državama, kao u Švicarskoj, na referendumu se ne donose samo odluke o bitnim nacionalnim pitanjima. U njima izravna demokracija često odmjenjuje predstavničku demokraciju i u donošenju manje važnih odluka.

Kada se potkraj XX. stoljeća raspadala Jugoslavija, tadašnja je EZ priznanje novih država uvjetovala ishodom referenduma o državnoj samostalnosti. A kada su god. 2006. i Crnogorci željeli istupiti iz državne zajednice sa Srbijom, EU je za priznanje Crne Gore pooštrila uvjet. Zahtijevala je da se na referendumu, umjesto uobičajene natpolovične većine, za samostalnost očituje najmanje 55 posto birača.

Na referendume unutar EU u Bruxellesu gledaju drukčije. Günter Verheugen, bruxelleski povjerenik za pitanja proširenja, predložio je god. 2001. da se o proširenju EU na istok u Njemačkoj provede referendum. Prijedlog je sablaznio Bruxelles. Demokratska EU digla je strašnu buku. Novine su pisale da je to „potpuna besmislica“, „tempirana bomba“, „potres“, „bolesna ideja“. Europski demokrati upozoravali su da njemački ustav ne predviđa mogućnost održavanja referenduma na saveznoj razini. „Više demokracije“, argumentirali su oni, ugrozilo bi demokraciju. Tu mudrost podupirali su povijesnom opomenom. Tvrdili su da je desetak referenduma u desetak godina Weimarsku Republiku odvelo u Treći Reich. Zbog toga je jedan od njih Verheugena nazvao - „političkim palikućom“. Pritisnut sa svih strana, povjerenik je porekao što je rekao. Nijemci su odustali od referenduma, a sablazan se pamti kao legitimistička pljuska nacionalne države viziji europske naddržave.

Jednako je poučan najnoviji primjer. Kada je god. 2005. na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj propao pokušaj donošenja Ustava EU, u Bruxellesu su odlučili izbjeći referendume. Ustav su preimenovali u Ugovor. Za „Ugovor“ naime nije nuždan referendum. Dostatna je potvrda u parlamentu. „Ugovor“ je 13. prosinca 2007. u Lisabonu jednoglasno prihvaćen, a madžarski ga je parlament potvrdio već 17. prosinca 2007. Samo je Republika Irska ustrajala na referendumu.

A hrvatski referendumi? Hrvati su dosad imali samo jedan referendum. Nakon raspada Austro-Ugarske od svih tzv. Južnih Slavena jedino su koruški Slovenci mogli na plebiscitu god. 1920. odlučiti hoće li ostati u Austriji ili ući u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ostali su najvećim dijelom u Austriji. Hrvate tada nitko nije pitao što oni hoće. Njih su njihove elite odvele u Jugoslaviju. Ni nakon propasti NDH Hrvate nitko nije pitao hoće li opet u Jugoslaviju. Tamo su ih silom ugurali njezini obnovitelji. Kada se raspadala druga Jugoslavija, Bruxelles se nadao da će se na hrvatskomu referendumu o državnoj samostalnosti ponoviti „koruški ishod“. Prevario se. No, iz toga je izvukao pouku: Hrvati su nepredvidljivi. Dosta im je onaj jedan referendum. Na njemu se 19. svibnja 1991. pokazalo kako je pogibeljno Hrvatima dopustiti da izravno očituju svoju političku volju. Ne kao Nijemcima, ali ipak pogibeljno.
To, dakako, misli i bruxelleska služinčad u Hrvatskoj. Zato bježi od referenduma kao vrag od tamjana.



Prenosim sa tportal.hr. od 26.03.2008.
Referendum o NATO-u nije potreban

Referendum o ulasku u NATO nije potreban iz više razloga, prije svega zbog toga što je potpora hrvatskih građana veća od 60 posto i što je to državni interes Hrvatske, ocijenili su u petak u Zagrebu ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković i ministar obrane Branko Vukelić.

ZAGREB - Odgovarajući na novinarska pitanja nakon predstavljanja publikacije NATO Leksikon, ministar Jandroković ustvrdio je kako referendum o ulasku Hrvatske u NATO nije potrebno održati iz više razloga. "Prije svega, ne postoji ustavna obveza za održavanje referenduma, a i iskustva drugih zemalja pokazala su da referendum nije bio potreban", kazao je Jandroković.





Gosp.Jandroković dokle mislite obmanjivati javnost ? Prije svega , pitam vas na koga se odnosi članak 86. Ustava RH, u kojem stoji da je predsjedniku i Vladi otvorena mogućnost da raspišu referendum o pitanjima važnim za "neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Hrvatske", u slučaju da ga zatraži deset posto birača u RH ? Vi kao predstavnik Vlade uzimate si za pravo da zanemarujete volju i pravo na izbor odluke pojedinca namećući osobni stav , kao jedino ispravno rješenje za dobrobit hrvatskog naroda i Domovine . Što ako se ja osobno ne slažem s vašim pokušajem da pod svaku cijenu moram se složiti s vašim načinom promišljanja?

Koliko mi je poznato naše susjedne zemlje Slovenija i Mađarska su provele također referendum , pa ne vidim u čemu je problem ako bi deset posto hrvatskih birača ipak izrazilo želju da Vlada referendum raspiše ?

Odnosno zanima me hoće li u tom slučaju, ova Vlada , u čije ime istupate i namećete stav javnosti, postupiti po propisima iz članka 86. Ustava RH i izraženoj volji hrvatskih birača, ili ćete i dalje postupati samovoljno tj. u suprotnosti sa voljom i htijenjima većine hrvatskog naroda kao što nažalost je činila svaka aktualna vlast od osamostaljenja RH-a pa do dana današnjeg .
Osobno smatram da ni jedna vlast izabrana od strane naroda nema pravo uskratiti očitovanje o bilo čemu što je od bitne važnosti za osptojnost sveukupnih nacionalnih interesa . Nužno je uvesti institut referunduma , kao oblik odlučivanja, jer samo na taj način može se ograničiti eventualna zlouporaba povjerenja iskazanog od strane birača i spriječiti svaki pokušaj političke elite da kao manjina donosi odluke od krucijalnog značaja u ime većine.

Maestro proširio repertoar!

Prošlotjedno medijsko bavljenje

gospođom Slavicom Hruškar,predsjednicom udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski (NDH) očito izgleda kao orkestrirani napad u kojem je „maestro“ i te kako prepoznatljiv. Kulminacija svega je protekli petak s gotovo pola naslovnice najtiražnijeg i najutjecajnijeg dnevnog lista u Hrvatskoj s fotografijom gospođe Hruškar i velikim naslovom koji , u najmanju ruku, sugerira vjerojatnost kaznenog djela „mita za sređivanje lažnih mirovina.“
Toliki prostor na naslovnici u tjednu i danima koji vrve krupnim negativnim unutrašnjopolitičkim i gospodarskim zbivanjima ne može biti slučajan. Pa ni kada se radi o osobi koja je hrvatskoj javnosti opće poznata kao najžešći pobornik braniteljskih i dragovoljačkih prava, osobi koja, žrtvujući svoje vrijeme i energiju, na socijalnom planu za branitelje, dragovoljce i članove njihovih obitelji vjerojatno čini toliko dobra koliko ne čine predsjednici svih ostalih braniteljskih i dragovoljačkih udruga zajedno.
Ako su institucije pravne države „slučajeve“ koje mediji iznose, a koji su (tobože) vezani na predsjednicu NDH, odavno stavile ad acta i to na način da nisu našli ništa inkriminirajuće i da nisu izrekle osuđujući pravorijek, u državi „maestra“ i „dijagnoza“, „lenaca“ i „hypogroupa“, u državi koja najčasnije svoje sinove izručuje na milost i nemilost anglosaksonskim i europskim političkim sudištima, u državi koja, ne pitajući za cijenu i posljedice takve politike, želi ući u EU a ne poštuje temeljne stečevine liberalne demokracije tj. vlasništvo (ovo se odnosi na Fond hrvatskih branitelja a najmanje u dijelu koji se tiče formalne i stvarne mogućnosti da vlasnici udjela – branitelji kreiraju politiku fonda i da slobodno odlučuju što će sa svojom imovinom - udjelima ) pokušati diskreditirati takvu osobu kao što je gospođa Slavica Hruškar, u trenutku kada je najglasnija u zahtjevima da Ministrica branitelja objavi popis hrvatskih branitelja, nije ni malo čudno ali je, najblaže rečeno, odurno.

Udruga Nezavisni dragovoljci hrvatski Podružnica Slavonski Brod svojoj predsjednici izražava punu potporu u njenim stavovima i radu pa i pod cijenu da i predsjednik ove podružnice, u osobi moje malenkosti, bude optužen samo zato što je mnogima, ali ni približno tolikima kao gospođa Hruškar, pomogao i pomaže u ostvarivanju njihovih zakonom zajamčenih prava.

Dani ponosa i slave

"BRANITELJSKA DILEMA", PRODATI ILI ZADRŽATI UDJELE ?

Prema izjavi neimenovanog člana Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja, objavljenoj u Jutarnjem listu od 07.03.2008, branitelji će moći tražiti isplatu samo jednog dijela udjela, a moći će i odustati iako su podnijeli zahtjev. Upravni odbor će u vrlo kratkom roku konačno donijeti odluku oko 127 milijuna kuna dividende.Konačnu odluku o modelu za isplatu udjela utvrdit će Upravni odbor braniteljskog fonda. Najvjerojatnije će biti utvrđen rok od 60 dana od podnošenja zahtjeva za isplatu udjela.

Na današnjoj zajedničkoj konferenciji za novinare s članovima Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja i predstavnikom Društva za upravljanje imovinom Fonda , potpredsjednica Vlade gđa. Jadranka Kosor prenosi Hina izjavila je da su završeni svi poslovi glede Registra hrvatskih branitelja.

"Utvrđeni broj udjela u Fondu hrvatskih branitelja je 5.800,212,13 broj članova s udjelima je 504.043, a vrijednost udjela je 615,08 kuna", te da nešto više od pola milijuna branitelja imaju udjele u Fondu hrvatskih branitelja ".Pravo na raspolaganje udjelima u Fondu hrvatski branitelji ostvarit će od 12. travnja, jer tada prestaje rok u kojem je udjelima umjesto branitelja raspolagao Fond, odnosno tada istječe trogodišnji rok zabrane prodaje udjela. Potvrde o broju udjela braniteljima će biti poslane 20. i 21. ožujka.

Josip Glavaš, predstavnik Društva za upravljanje imovinom, izjavio je za Hinu, da će cijena udjela u Fondu ovisiti o cijeni kretanja vrijednosnih papira u Fondu, a bit će svakodnevno objavljivane na internetskim stranicama Društva za upravljanje.

Nadalje je izjavio: "Iznos dividende po udjelu je 21,79 kuna.Dividenda će se isplaćivati preko FIN-e, a udjeli iz Fonda preko FIN-e i Erste&Steimaerkische Bank.

U cilju zaštite imovine hrvatskih branitelja i sprječavanja pojave tzv.torbara s većim brojem punomoći donešene su odluke o izmjenama na sjednici Upravnog odbora Fonda, tj. da su takve punomoći ništavne. "Jedina punomoć koja će vrijediti jest ona kad je branitelj teški invalid, a i takva mora biti usklađena s Centrom za socijalnu skrb" naglasio je član UO Fonda Petar Lovrić.

Očekuje se budući stalni porast vrijednosti imovine Fonda , stoga iz resornog ministarstva, i iz Sabora, kao i braniteljskih udruga apeliraju na branitelje da ne traže isplatu udjela, osim ako im novac nije prijeko potreban.

Osobno mislim da bi bilo bolje strpjeti se , zadržati i dalje udjele u Fondu, jer očekivani budući stalni porast vrijednosti Fonda doprinijet će veću ekonomsku korist kroz dulje vremensko razdoblje, od jednokratne isplate udjela nakon stjecanja prava o raspolaganju nad udjelima.

Ovo je moje osobno promišljanje na ovu temu. Svaki pojedinac , odnosno vlasnik udjela ima pravo na vlastiti izbor promišljanja i da u svoje osobno ime stvori odluku da proda ili zadži i nadalje udjele u Fondu hrvatskih branitelja.

Bože, bdij nad ovim čovjekom...

Ankete (zaključene)

Rezultati anketa

Tema: Ujedinjavanje udruga (trajanje ankete 20 dana)
Glasova: 75
Pitanje: Bi li za hrvatske branitelje, dragovoljce i stradalnike bilo bolje da djeluju kroz jedinstvenu udrugu?
Odgovori:
1. Da - kao jedinstvenu pravnu osobu. 4% (3 glasa)
2. Da - kao neki oblik saveza samostalnih udruga ili koordinaciju. 92% ( 69 glasova)
3. Ne. Ne trebaju se ujedinjavati 2% (2 glasa)
4. Svejedno mi je. 1% (1glas)

Tema: Lažni invalidi (trajanje ankete 12 dana)
Glasova: 49
Pitanje: Dijagnoza1 i Dijagnoza 2
Odgovori:
1. bitno će utjecati na opće smanjenje korupcije u Hrvatskoj 6% (3glasa)
2. "bacanje su prašine" u oči pod pritiscima EU 75% (37 glasova)
3. loše će se odraziti na percepciju branitelja u društvu 12% (6 glasova)
4. ništa od navedenoga 6% (3 glasa)

Nepostojeća dilema

EU aut Zerp!?

Bjelodane su muke po Ivi jer, razapet između višekratno i vrlo čvrsto ponavljanih predizbornih obećanja kao i ponovljenih postizbornih stavova o ZERPu koji „ostaje“ , na jednoj i sve bezočnijih pritisaka Italije i Slovenije potpomognutih eurobirokratima na drugoj strani, Sanader je nažalost (ipak) izustio rečenicu iz koje vrišti isključni „ili“ (latinski = aut) te tako i svojem dragom pučanstvu pustio bubicu o dilemi ili EU ili ZERP.

Dileme zapravo nema. Ili je lažna.
Uniji, kao što nam je valjda svima poznato, ali si ne usudimo priznati, stalo je jedino do Lijepe naše i to razdrobljene u sitnije ili krupnije čestice gruntovno uknjižene na vlasnike s prebivalištima od Osla i Stockholma , Berlina i Kopenhagena do Pariza, Beča, Madrida, Rima….

No, ova konstatacija, sama po sebi, nije dovoljna kako bismo doista potvrdili ili odbacili postojanje „autistične“ dileme . Valja sagledati i koji su naši kratkoročni i dugoročni nacionalni ciljevi pa tek onda, činjenično, govoriti o postojanju dileme. Pri tom apsolutno, kao projicirani cilj, treba odbaciti težnju za ulaskom u EU jer ulazak u tu zajednicu ne smije biti cilj, već način za ostvarenje nacionalnih ciljeva među kojima jedni od najvažnijih su razvoj liberalne demokracije u okviru samostalne i suverene države koja permanentno čuva i osnažuje svoj srednjoeuropsko-sredozemni kulturni identitet a sve ovo kao temeljne pretpostavke za jačanje gospodarskog i svakog drugog blagostanja hrvatskog čovjeka i Hrvatske u cjelini. Pri „prenošenju dijela suvereniteta“ na EU (a upravo to se, kroz „prilagođavanje zakonodavstva“ čini tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u EU) valja imati na umu na prirodno neodrživo stanje izostanka pravednosti pa se, baš zato, pri ugovaranju pristupa EU ne smije odstupati od načela pravednosti i općeg narodnog osjećaja pravičnosti.

A zašto i samo zašto je u hrvatskoj politici dilema ili EU ili ZERP lažna? Jer „nema te cijene koju nisam spreman dati samo da Hrvatska uđe u EU“ – reče Sanader i pobijedi jednom, pobijedi drugi puta…

Buduće posljedice stava o tome kako ništa nije vrednije od ulaska u EU zorno se ogledaju u biblijskoj rečenici „Očevi jedoše kiselo grožđe – a sinovima zubi trnu!“