(Preneseno s hrsvijet.net)
Čitajući njihove izjave na portalu Hrsvijet, a poznajem ih dugi niz godina, nimalo se ne iznenađujem njihovim stavovima. Od samih početaka njihovog javnog djelovanja doista su dosljedni u svojem krajnje naglašenom liberalizmu kakvog Europa poznaje. Ti stavovi su daleko od teologije i katolicizma, pa evo vidim da se čak gospođa Anna i odrekla predstavljanja teološke komponente u svojem akademskom obrazovanju. Pošteno; sada ljudi mogu daleko bolje prosuđivati o njenim stavovima. Bilo bi isto tako pošteno da to učini i miljenik hrvatskih medija, posebice televizijskih; naše gore list don Ivo Grubišić. Uglavnom, sva njegova sociološka izlaganja kroz dugi niz godina, počinju i završavaju uvijek nekim križaljkama. Točku po točku 1,2,3, itd., pa se nude konačna riješenja za sve probleme...
Gospođa Anna kaže, Europa nije samo kršćanska nego sekularna i prosvjetiteljska. Da je materijalizam i konzumerizam zavladao ljudima nije ništa novo, ali to se primarno odnosi na bogate, dok izrazita većina građana Europe se bori, kako egzistencijalno preživjeti sa minimalnim potrebama. Profit bogatih je postao njihov bog, koji pred sobom zatire svaku ljudskost, svaku suosjećajnost prema bližnjemu, pa nije čudo da se u toj populaciji javljaju svakojake izopačenosti, koje naš teološki dvojac naziva civilizacijskim pomakom sa prosvjetiteljskom komponentom. Nije čudo da je to zahvatilo i dio katoličke Crkve, jer ljudske slabosti imanentne su svim ljudima.
Zato je vjera ta koja im nudi kontrolu nad tim slabostima i odstupanjima od kršćanskih načela. Jedno je kritizirati negativnosti u samoj Crkvi sa željom da ih bude što manje, što uvijek činim kroz dugi niz godina u svojem javnom djelovanju, a sasvim drugo je podupirati nešto što nema veze sa katoličkom vjerom odnosno istinskim kršćanstvom. Osobno se radujem kad kritiziram neke javne osobe bilo u Crkvi ili izvan nje, ako se barem malo mijenjaju na bolje i uvide svoje zablude, jer oni su pomak svijeta na bolje, a konstanta dobrih ostaje konstanta.
Eto naš don Ivo veli, onaj tko se ne mijenja u skladu sa svijetom, ostaje u prošlosti, pa naši biskupi ne mogu zaustaviti civilizacijske pomake bilo kakvim svojim izjavama za javnost ili pismima. Don Ivo je ovdje posve otvorio i rastvorio samog sebe kao čovjeka i svećenika, pa ga Crkva opet nije izopćila zbog njegovog civilizacijskog. Dekreti ne mogu sve rješavati, a najbolji put je samog sebe dobrom voljom mijenjati iz dana u dan, i time utjecati na bližnje.
Tu bi naši biskupi doista, jer krajnje je vrijeme, razmišljati o sebi i svojem ponašanju i pretjeranoj materijalizaciji klera. Već u samom sjemeništu se naziru osobnosti i sklonosti pojedinih sjemeništaraca i to je polje rada i djelovanja u odgoju dobrih svećenika. Ova enormna investicija biskupa na Ksaveru je veliki promašaj i ružna slika, a prije mnogo godina je bio negativan odjek vjernika pa i moje malenkosti, ali su opet krenuli u izgradnju, izgradnju u neprimjerenom vremenu. Koliko su samo mogli izgraditi dječjih jaslica i vrtića, što je daleko važnije za narod i naciju i samu vjeru sa djelima a ne samo riječima.
Čovjeka se ne smije mrziti, već njegova nedjela i radovati se njegovom pomaku na bolje, pa se nadam da će ova moja kritika ljudska i kršćanska imati pozitivnog odjeka na njihovo ponašanje i da će sa daleko više vjere i hrabrosti nastojati očuvati svoje stado od europskog bešćutnog liberalizma koji hara svijetom, i koji sve želi staviti pod jednu kapu od Europe pa do cijelog svijeta, ubijajući jedinstvo i bogatstvo u različitosti. Globalizacija i mega države - to i jesu njihov projekti. Kršćanske korijene i kršćanska načela još nitko nije nadišao, pa se vraćajmo njima i čuvajmo ih kao zjenicu oka svoga.
Na kraju poručujem don Ivi, obožavatelju umirovljenog predsjednika Mesića i sličnih njemu, da dobro razmisli o svojim postupcima u osami i razlikovanju dobra od zla. Tko to ne razlikuje ne može se nazivati vjernikom, katolikom-kršćaninom, a kamoli dijeliti lekcije o pometanju ispred svojih vrata, dok vlastita vrata u toj priči zanemaruje...
Čitajući njihove izjave na portalu Hrsvijet, a poznajem ih dugi niz godina, nimalo se ne iznenađujem njihovim stavovima. Od samih početaka njihovog javnog djelovanja doista su dosljedni u svojem krajnje naglašenom liberalizmu kakvog Europa poznaje. Ti stavovi su daleko od teologije i katolicizma, pa evo vidim da se čak gospođa Anna i odrekla predstavljanja teološke komponente u svojem akademskom obrazovanju. Pošteno; sada ljudi mogu daleko bolje prosuđivati o njenim stavovima. Bilo bi isto tako pošteno da to učini i miljenik hrvatskih medija, posebice televizijskih; naše gore list don Ivo Grubišić. Uglavnom, sva njegova sociološka izlaganja kroz dugi niz godina, počinju i završavaju uvijek nekim križaljkama. Točku po točku 1,2,3, itd., pa se nude konačna riješenja za sve probleme...
Gospođa Anna kaže, Europa nije samo kršćanska nego sekularna i prosvjetiteljska. Da je materijalizam i konzumerizam zavladao ljudima nije ništa novo, ali to se primarno odnosi na bogate, dok izrazita većina građana Europe se bori, kako egzistencijalno preživjeti sa minimalnim potrebama. Profit bogatih je postao njihov bog, koji pred sobom zatire svaku ljudskost, svaku suosjećajnost prema bližnjemu, pa nije čudo da se u toj populaciji javljaju svakojake izopačenosti, koje naš teološki dvojac naziva civilizacijskim pomakom sa prosvjetiteljskom komponentom. Nije čudo da je to zahvatilo i dio katoličke Crkve, jer ljudske slabosti imanentne su svim ljudima.
Zato je vjera ta koja im nudi kontrolu nad tim slabostima i odstupanjima od kršćanskih načela. Jedno je kritizirati negativnosti u samoj Crkvi sa željom da ih bude što manje, što uvijek činim kroz dugi niz godina u svojem javnom djelovanju, a sasvim drugo je podupirati nešto što nema veze sa katoličkom vjerom odnosno istinskim kršćanstvom. Osobno se radujem kad kritiziram neke javne osobe bilo u Crkvi ili izvan nje, ako se barem malo mijenjaju na bolje i uvide svoje zablude, jer oni su pomak svijeta na bolje, a konstanta dobrih ostaje konstanta.
Eto naš don Ivo veli, onaj tko se ne mijenja u skladu sa svijetom, ostaje u prošlosti, pa naši biskupi ne mogu zaustaviti civilizacijske pomake bilo kakvim svojim izjavama za javnost ili pismima. Don Ivo je ovdje posve otvorio i rastvorio samog sebe kao čovjeka i svećenika, pa ga Crkva opet nije izopćila zbog njegovog civilizacijskog
Tu bi naši biskupi doista, jer krajnje je vrijeme, razmišljati o sebi i svojem ponašanju i pretjeranoj materijalizaciji klera. Već u samom sjemeništu se naziru osobnosti i sklonosti pojedinih sjemeništaraca i to je polje rada i djelovanja u odgoju dobrih svećenika. Ova enormna investicija biskupa na Ksaveru je veliki promašaj i ružna slika, a prije mnogo godina je bio negativan odjek vjernika pa i moje malenkosti, ali su opet krenuli u izgradnju, izgradnju u neprimjerenom vremenu. Koliko su samo mogli izgraditi dječjih jaslica i vrtića, što je daleko važnije za narod i naciju i samu vjeru sa djelima a ne samo riječima.
Čovjeka se ne smije mrziti, već njegova nedjela i radovati se njegovom pomaku na bolje, pa se nadam da će ova moja kritika ljudska i kršćanska imati pozitivnog odjeka na njihovo ponašanje i da će sa daleko više vjere i hrabrosti nastojati očuvati svoje stado od europskog bešćutnog liberalizma koji hara svijetom, i koji sve želi staviti pod jednu kapu od Europe pa do cijelog svijeta, ubijajući jedinstvo i bogatstvo u različitosti. Globalizacija i mega države - to i jesu njihov projekti. Kršćanske korijene i kršćanska načela još nitko nije nadišao, pa se vraćajmo njima i čuvajmo ih kao zjenicu oka svoga.
Na kraju poručujem don Ivi, obožavatelju umirovljenog predsjednika Mesića i sličnih njemu, da dobro razmisli o svojim postupcima u osami i razlikovanju dobra od zla. Tko to ne razlikuje ne može se nazivati vjernikom, katolikom-kršćaninom, a kamoli dijeliti lekcije o pometanju ispred svojih vrata, dok vlastita vrata u toj priči zanemaruje...
