Prijatelji, kako ste mi danas

Osnovana Udruga 108.brigada ZNG

2012-01-22T16:52:00.000+01:00

Jučer je u Domu HVIDRAe u Slavonskom Brodu održana Osnivačka skupština Udruge 108. brigada ZNG koja okuplja bivše pripadnike ove slavne postrojbe iz Domovinskog rata. Nakon usvojenog Statuta, izabrana su tijela udruge - predsjedništvo, nadzorni odbor i sud časti. Predsjedništvo je izabralo, a skupština potvrdila izbor predsjednika i dva dopredsjednika udruge. Tako je prvi predsjednik s četverogodišnjim mandatom Pavo Naletilić. Sjedište udruge je u Domu HVIDRAe, Stjepana Marjanovića 2 Slavonski Brod.

Pusićku treba opaliit po džepu ili zatvoriti!

2012-01-19T11:21:00.002+01:00

Vesna Pusić je na kažnjiv način naštetila demokratskom sustavu

Potpora EU slabi, večeras je objavio RTL i pri tom je prenio izjave najsnažnijih zagovornika ponovnog ulaska Hrvatske u sastav multinacionalne države. Među ostalima i Vesne Pusić koja kaže kako će biti sretna ako potpora u preostalih par dana ostane na sadašnjoj razini. Jasno je zašto to kaže. Samo nije jasno zašto DORH, za očito počinjenje kaznenog djela, opisanog u KZRH čl. 116., nije otvorio kriminalistički dosje ovoj bakhantici.

Naime, ona - „oličenje demokracije" - jučer je izravno, odgovarajući na pitanja gledatelja na Radio Anteni, na nedopustiv način, naštetila demokratskom sustavu i zaprijetila: ''Ne bih htjela biti preokrutna, ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovinu! Mogu vam ja biti antipatična, ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život. O tome se radi! O glavu nam je, ljudi! Glasajte za budućnost ove zemlje!''

Ovakav ispad pod sankcijama zabranjuje Kazneni zakon RH izričito propisujući: ''Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.''

Možemo shvatiti što se u njenoj glavi događa i zašto, no ne možemo prihvatiti njene istupe jer ona nije 'no name'. Cijelo vrijeme od početka 'pregovora', zapravo usvajanja i provođenja direktiva EU, Vesna Pusić bila je predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, a s pobjedom 'Kukuriku' koalicije na proteklim izborima za Hrvatski Sabor, preuzela je jedno od ključnih ministarstava – Ministarstvo vanjskih poslova.

Manjak potpore ulasku u EU na referendumu, unatoč tome što su srušili „Tuđmanovu tvrđavu" kako Benjamin Tolić naziva čl. 141. koji je u Ustav RH bio ugradio Otac moderne Hrvatske dr. Franjo Tuđman, bio bi katastrofalan poraz ponajprije za Vesnu Pusić osobno. Nakon toga i za sve tobožnje političke elite hrvatskog društva. Ne bi se odradile obveze prema inozemnim interesnim skupinama koje, u najgoroj neokolonijalističkoj maniri, upravljaju i žele u potpunosti upravljati, Hrvatskoj Bogom danim, životnim prostorom i gospodarstvenim temeljima.

Zašto opada potpora? Predmnijevam zato što nikada i nije bila u opsegu kako se u medijskom prostoru upravljanom upravo od spomenutih interesnih skupina već mjesecima nabildava. I zato što Hrvati postaju svjesni da Europa ne može nama donijeti spas u situaciji kada se sama grčevito bori za vlastiti opstanak. Unijom dominiraju stanje straha koji je zamijenio nadu i procesi razgradnje koji su zamijenili futurističku arhitekturu novog Babilona.

Euro, najvažniji njen projekt, doživio je krah. Šengen, od kada je Sarkozi protjerao rumunjske državljane, mrtvo je slovo na papiru. Demokraciju i volju građana, evo i u najavi slovenskog predsjednika Danila Türka o imenovanju mandatara slovenske Vlade iz bankarskog sektora - kao u Grčkoj) - mijenja autokracija.

Prisjećam se slavnog Francuza Honoréa de Balzaca čije prvo vrijedno djelu izašlo je 1830. godine, kada s građaninom – kraljem Louisom - Philippeom i njegovom parolom „Obogatite se!" počinje "vladavina bankara”, da bi praktički prestao pisati 1848., nakon što je u srpnju buknula prva radnička revolucija u Parizu. Povijest se ponavlja jer, iako i dalje ostaje učiteljica života, jasno je kako ju malo tko uvažava.

Pusićku treba opaliti po džepu ili zatvoriti, a svakako na referendumu iskazati pravu volju, kako poručuju hrvatski biskupi, "svatko prema osobnoj savjesti".

Borislav Stipić

Preuzeto s: sbPLUS

Polovica hrvatskih branitelja, samo sudionici

2012-01-02T15:29:00.000+01:00

Fred Matić ima šansu napraviti dobre stvari za hrvatske branitelje.

(Preuzeto s http://www.sbplus.hr/kolumne/panoptikum/default.aspx )

Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015. objavljen u prosincu 2011. uključujući početno definirane temeljne ciljeve i programski okvir u 21 točci kukuriče o onome što bi kad bi.

Nije nebitno ne smetnuti s uma kako je to predizborni koalicijski program stranaka lijevog centra i da je legitimitet za njegovu provedbu podcrtan više nego dovoljnom potporom i povjerenjem hrvatskih birača na minulim parlamentarnim izborima. Zbog toga više nema onog kondicionalnog „kad bi" - jer su. Ni „što bi" - već što će.

Pročitah program. Vidjeh i čuh novu poziciju na njenim prvim javnim istupima nakon konstituiranja Sabora i Vlade. I reakcija nekih od onih što su, u smislu parlamentarne demokracije, sada u drugačijoj ulozi. Posebno me zaintrigirala točka 13. – Hrvatski branitelji Domovinskog rata. I negodovanje te druge reakcije na vjerojatnu objavu Registra hrvatskih branitelja koje su najsnažniji izričaj imale u jučer objavljenim prijetnjama Tomislava Ivića, bivšeg ministra u čijoj nadležnosti su bili i hrvatski branitelji, tužbom ako se objave osobni podaci iz Registra.

Fred Matić, ministar hrvatskih branitelja, osoba čiji kredibilitet osporavaju i neki njegovi kolege suborci iz vremena obrane Vukovara, ima šansu napraviti dobre stvari za hrvatske branitelje. Šansa je upravo u 13. točci Plana 21 koja praktično uobličuje najveći dio razmišljanja i stavova istinskih i ničim ne kompromitiranih hrvatskih branitelja.

Zahtjeve brodske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz 2009., odnosno, dio koji se veže uz pravni položaj i zaštitu hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, kao polazne teze za sustavno uređivanje položaja hrvatskih branitelja iščitavam i u navedenom programu. Pa tako:

1. Hrvatski branitelji su samo pripadnici oružanih postrojba angažiranih u borbenim djelovanjima u zonama izravnih ratnih djelovanja.

2. Sudionici Domovinskog rata su svi ostali koji su, temeljem dosadašnjih zakona, stekli status hrvatskog branitelja. U praksi se ne bi diralo stečeno pravo na status, ali bi, izmjenom zakona, taj status bio reguliran kroz institut „sudionik Domovinskog rata".

3. Registar hrvatskih branitelja, kao cjelina, hrvatskim braniteljima i ostalim javnim korisnicima ne može biti zanimljiv jer je preopsežan. Zanimljivo i korisno bi bilo objaviti podatke iz Registra o onima koji su temeljem statusa ostvarili materijalna prava te navesti ta prava. Iz Registra se ne smiju objavljivati podaci kojima bi gotovo pa svatko mogao u bilo kojoj mjeri „rekonstruirati" ratni put pojedinog hrvatskog branitelja.

4. Iz Registra hrvatskih branitelja izlučiti sve one koji nikada tijekom Domovinskog rata nisu ni jednu plaću ili naknadu plaće primili iz MORH-a ili MUP-a putem poslovnih banaka te provjeriti način stjecanja statusa.

5. Ratno profiterstvo kao kazneno djelo koje ne zastarijeva proširiti i na one koji su ostvarili materijalna prava na temelju ne pripadajućeg statusa.

6. Savez hrvatskih branitelja regulirati zakonom, a djelovanje organizirati na komorski ili sindikalan način. Proglasiti Savez hrvatskih branitelja organizacijom od posebne važnosti te propisati način financiranja temeljnih djelatnosti kroz razmjerno participiranje u proračunskim sredstvima Države i decentraliziranim sredstvima regionalne uprave i lokalne samouprave (Slično kao Crveni križ). Članstvo u Savezu je dragovoljno, a može biti kombinacija kolektivnog (udruge hrvatskih branitelja) i pojedinačnog (individualni članovi) ili samo jedno ili samo drugo. Hrvatski branitelji koji nisu članovi Saveza imali bi sva prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja osim posebnih prava koja bi mogli ostvarivati da su članovi Saveza. Preferirati teritorijalni oblik organiziranja.

7. Reorganizirati braniteljsko zadrugarstvo na način da se potiče osnivanje dohodovnih zadruga i kroz ograničeno vrijeme pomaže njihovo djelovanje, a nakon toga, zbog ravnopravnog položaja svih subjekata na tržištu, braniteljske zadruge trebaju biti izložene svim zakonitostima tržišnog djelovanja kao i ostali oblici zadrugarskog organiziranja.

8. Fond hrvatskih branitelja osnažiti unosom, zakonom propisanih, udjela državnih poduzeća koja su privatizirana ili iz kojih su udjeli preneseni drugim vlasnicima (primjer „Croatia osiguranje" – HZMO). Poslovanje Fonda učiniti transparentnijim, a isto učiniti i sa Zakladom hrvatskih branitelja. Nastaviti s pozitivnim iskustvima i praksom Zaklade.

Sve ovo, kao i ostalo iz Programa Vlade, tj. dijela koji se odnosi na hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, valja precizno osmisliti, uspostaviti zakonodavne okvire i tako u praksi provesti objektivno moguće.

I, na koncu, kako ne bi bilo zabune, iz ideoloških razloga nisam i nikada neću glasovati za lijeve, a u „Planu 21", i praktično, ima više onoga čemu se protivim nego s čim se slažem.

Borislav Stipić

Čestit Božič i blagoslovljena Nova godina

2011-12-25T00:20:00.000+01:00

Što veća bura to manji valovi

2011-09-24T12:54:00.002+02:00

Preneseno s SBplus.hr

U Brodsko-posavskoj županiji pedesetak je udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Gdje su, što rade, je li opravdano njihovo postojanje i trošenje proračunskog novca?

SVI braniteljski i stradalnički problemi su riješeni, maksimum zakonskih prava osiguran. Nema nepravedno uhićenih hrvatskih branitelja. Poništene su nepravedne presude protiv hrvatskih branitelja. Prognanici se vratili i sada su „svoji na svome". Domovinski rat, kao primjer i uzor pravedne i uspješne borbe za slobodu svojeg naroda i neovisnost svoje zemlje postao je opće mjesto u svijesti svih građana EU, a osobito „Regiona." Političari, kao da nije predizborno vrijeme, ni u snu da se sjete branitelja, a kamo li da im se po tko zna koji puta klanjaju za upitnu potporu na dan izbora… Sve je bajno, sve je krasno. Ne, ne sanjam.
Za sve to su zaslužnici:
Andrija Vukšić, Ante Stopić, Ante Vukšić, Antun Grgurević, Antun Staklarević, Antun Vlašić, Bartol Jerković, Borislav Stipić, Damir Tadić, Dražen Kasprek, Dražen Marjanović, Ilija Majić, Ilija Žanko, Ivan Cindrić, Ivan Janošević, Ivan Obrovac, Ivan Živković, Ivica Gavran, Ivica Kolakovski, Ivica Levačić, Ivica Prskalo, Ivica Udovičić, Josip Grubišić, Jozo Bungić, Julijana Rosandić, Lidija Kulaš, Ljubica Berić, Marijan Milinković, Marin Pišonić, Mato Modrić, Mijo Škledar, Milan Stanković, Milka Novak, Milorad Oršulić, Mladen Mikolčević, Nijaz Čaušević, Pavle Filipović, Pavo Valić, Pejo Marić, Pero Jerković, Petar Katalinić, Slavko Vukoje, Šerif Isaković, Tomislav Raić, Tomislav Štiner, Tomo Smolčić, Viktor Alekšević, Vjekoslava Karešin, Vlatko Maršić, Zoran Duspara, Zvonimir Čulina…
Pitate li se tko su, pak, ovi, primijetit ću i reći kako je i moja malenkost među ovih pedesetak imena, a predstavljamo pedesetak udruga proisteklih iz Domovinskog rata koje djeluju na području Brodsko-posavske županije. Više od toga skoro pa ne mogu napisati. Mučno mi je.

Što smo, zapravo, učinili za svoje članstvo?

Pa ipak – ukotvljeni u svojim žabokrečinama kao da smo sami sebi dovoljni. Kao da nam sama činjenica što, eto, i mi nekome ili nečemu predsjedamo opravdava kupnju novog, šireg ogledala jer u ono, dok nismo bili što sada (neki, bome, i godinama!) jesmo, od silne naše veličine ujutro stati ne možemo. Upitamo li se, pred tim istim ogledalom, što smo, zapravo, učinili za svoje članstvo, što za branitelje koji, s razlogom, u te i takve udruge ne žele i neće. Ili su bili članovi pa više neće ni čuti za udruge?
Što smo za širu zajednicu? Jesmo li pravi partner i korektiv upravnom sektoru ili smo najobičniji poltroni koji za par tisuća kuna iz gradskog ili županijskog proračuna godišnje, za koje nitko ne traži da ih osobito pravdamo, ni u što se ne miješamo?
Država je na prekretnici, društvo u svakojakoj krizi, branitelji su jedna od najugroženijih skupina u Hrvatskoj. Ovo znam jer sam kao član jednog od povjerenstava Zaklade hrvatskih branitelja prolistao dokumentaciju tisuća branitelja koji žive na rubu.

U Savez hrvatskih branitelja

Udruge daju privid jedinstva na državnoj razini. Jedinstva koje je čelništva udaljilo od njihova članstva. A udruge kao „novovjeračke" sekte množe se i, zapravo, guše braniteljsko tijelo.
Bez političke volje, kojoj mora prethoditi snažno lobiranje, nažalost ništa se ne može promijeniti. Iluzorno je očekivati da ćemo se „odozdol" ujediniti i djelovati zajedno u duhu naših programa. Ideja saveza hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata nije prihvatljiva onima koji braniteljima manipuliraju. A savez, koji bi djelovao na komorskom ili sindikalnom principu braniteljima jedini otvara perspektivu značajnijeg društvenog utjecaja i uvažavanja, perspektivu rješavanja braniteljskih pitanja. To se može samo ako se u Zakon o pravima hrvatskih branitelja, nakon članaka koji definiraju tko jest hrvatski branitelj, unese nova odredba koja bi definirala da je „hrvatski branitelj iz Domovinskog rata organiziran u Savez hrvatskih branitelja."
Ovo ne bi narušilo osobne slobode i slobodu udruživanja jer bi članstvo bilo regulirano posebnim zakonom (podzakonskim aktom), a svi oni koji eventualno ne bi htjeli u Savez bili bi (analogno športskoj terminologiji) rekreativci.

Borislav Stipić

epizoda ( tko je ? ) ing. Josip Kokić

2011-09-18T12:49:00.001+02:00

(Preneseno s hrsvijet.net)

Drugoga lipnja, oko 9:30 sati, na ulaznim vratima zagrebačke katedrale, uhićen je od strane hrvatske policije dipl. ing. Josip Kokić, poznati aktivist i borac za čast i dostojanstvo, te ljudska i narodna prava hrvatskoga naroda.

On je 1. lipnja pred zagrebačkom katedralom započeo štrajk glađu i žeđu. Planirao je sjediti na jednoj od klupa u blizini katedrale. Ispred je imao drveni stalak sa dvije male hrvatske zastave i natpisima: "Cilj i svrha moga štrajka glađu i žeđu jest ostvarenje emisije na javnoj televiziji HTV, informacije o bitnim negativnostima EU, jasne i argumentirane, iz usta poštenih intelektualaca i znalaca o svemu što stoji u Lisabonskom sporazumu! O mojoj namjeri, nakon svih ignoriranja javnosti izvijestio sam odavno sve odgovorne u Crkvi i državi, kao i Sv. Oca Benedikta XVI, a do danas odjeka nema! Moj zahtjev je glas naroda, a to je ujedno temeljno ljudsko i narodno pravo, dobiti informacije o tako sudbonosnom pitanju za opstanak i budućnost naroda i države, njegove slobode i suverenosti!!! Zagreb, 1. lipnja 2011. Josip Kokić"

Također je bio drugi natpis, pod naslovom "Važne izjave dvojice kardinala, Stepinca i Kuharića": "Kardinal Stepinac: 'Ako mi, u koje gleda narod, ostanemo uspravni u svojem dostojanstvu, teško ćemo stradati, ali ćemo sačuvati narod. Ako li pak popustimo, spasit ćemo sebe, ali ćemo izgubiti narod!!! Bio bih ništarija kad ne bih osjećao bilo svoga naroda!!!' Kardinal Kuharić: 'Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!!!'"

Zatim, natpis kao javno pitanje Josipa Kokića: "Tko još od najodgovornijih u Crkvi osjeća bilo svoga naroda, koji iz dna srca i duše želi sačuvati svoju slobodu i svoju državnu suverenost, izborenu u krvi i suzama, koje ne prestaju teći za one koji su položili svoje živote na oltar domovine?"

Istoga dana navečer došli su mu policajci Prve policijske postaje, Strossmayerov trg 3, i zabilježili sve njegove osobne podatke.

Rekao im je da će i 2. lipnja biti na istome mjestu.

Međutim, ujutro 2. lipnja, dvojica policajaca su došla s nakanom da ga uhite i povedu u policijsku postaju. On im je uspio izmaknuti i ući u katedralu. Policajci za njim nisu ulazili.

Josip je bio na svetoj misi u 9 sati, na blagdan Uzvišenja Gospodinova. Primio je i sv. pričest i na kraju blagoslov, kao i svi ostali vjernici. Na sv. misi bila je i Josipova supruga. On je izišao nešto iza ostalih vjernika. Još smo tu bili samo nas nekoliko, koji se nismo udaljili. Josipa je na izlazu čekala mlada policajka i tražila od njega osobnu iskaznicu. On joj odmah nije htio dati, s obrazloženjem da su njezini kolege već zabilježili tko je on. Mi smo ga nagovorili da ipak pokaže osobnu iskaznicu, što je on i učinio. U međuvremenu je zapazio kako sa drugoga kraja trga ispred katedrale žurno dolaze dvojica policajaca, koji su ga htjeli uhititi prije sv. mise, te je Josip opet naglo krenuo prema ulazu u crkvu. Policajka je potrčala za njim i pred vratima katedrale se počela boriti sa Josipom dok nisu trkom pristigli i ostali policajci koji su ga savladali. Josip je vikao "Zašto me uhićujete?", "Ja nisam ništa kriv!", "Ja nisam kriminalac, a vi niste hrvatski policajci, nego ste komunistička milicija!"

Josipova supruga, majka njihove četvero djece, je plakala i nastojala obraniti svoga muža, dok i nju nisu savladali. Zatim su Josipa strpali u policijska kola.

Osobno sam tom prizoru i ja nazočila, uz još neke vjernike. Mi smo, potreseni, ukočeno promatrali taj nevjerojatni i grubi događaj. Nakon svega, pitam sebe, sve vas, cijelu hrvatsku javnost i posebno sve odgovorne političke, duhovne, medijske, intelektualne i kulturne institucije Republike Hrvatske, zašto su nam takvi prizori potrebni? Zašto je bilo potrebno da jedan toliko osjetljiv čovjek, za moralne vrijednosti i za istinsku demokraciju, u slobodnoj državi Republici Hrvatskoj mora štrajkati glađu i žeđu samo zato što želi ostvariti osnovno pravo za svakoga razumnog i moralnog čovjeka, pravo na objektivne informacije naroda o, kako je rekao, sudbinskim pitanjima koja se tiču opstanka i budućnosti toga naroda?

Zar moramo trpjeti da nas se neprekidno zavarava, od strane medija u stranim rukama i od strane glavnih političkih stranaka, vladajućeg HDZ-a sa svojim koalicijskim partnerima, pa i takvima koji samo ucjenjuju i izvlače novac, čak i za četničke spomenike, kao i moćnog oporbenog SDP-a, sa sebi sličnim partnerima, koji mrze sve što je hrvatsko? Zar moramo, glede ponižavajućeg , plaćenog sa svim moralnim i materijalnim vrijednostima i mukotrpnog ulaska Hrvatske u EU, čak slušati najveći cinizam i uvredu od strane predsjednice Vlade Republike Hrvatske, Jadranke Kosor, da će za Dan državnosti, koji je uveo SDP, da bi zbunjivao hrvatski narod, a ipak sadašnji Dan državnosti, 25. lipnja, kada je Republika Hrvatska donijela Deklaraciju o nezavisnosti i suverenosti, 1991. godine, za koju su hrvatski branitelji najviše žrtvovali, upravo njima pokloniti datum završetka pregovora ulaska Hrvatske u Europsku uniju, dakle negaciju neovisnosti i suverenosti koju smo čekali i za koju se hrvatski narod borio i žrtvovao 889 godina i za koju su se borili hrvatski branitelji u pobjedonosnom Domovinskom ratu, pa i Josip Kokić, svojim stradanjima u komunističkom sustavu, sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kao i sada štrajkom glađu i žeđu, pa i uhićenjem?

Zaista, o tempora, o mores!

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

OSVRT JOSIPA KOKIĆA: Don Ivane, pometi prvo ispred svojih vrata

2011-09-18T12:27:00.001+02:00

(Preneseno s hrsvijet.net)
Čitajući njihove izjave na portalu Hrsvijet, a poznajem ih dugi niz godina, nimalo se ne iznenađujem njihovim stavovima. Od samih početaka njihovog javnog djelovanja doista su dosljedni u svojem krajnje naglašenom liberalizmu kakvog Europa poznaje. Ti stavovi su daleko od teologije i katolicizma, pa evo vidim da se čak gospođa Anna i odrekla predstavljanja teološke komponente u svojem akademskom obrazovanju. Pošteno; sada ljudi mogu daleko bolje prosuđivati o njenim stavovima. Bilo bi isto tako pošteno da to učini i miljenik hrvatskih medija, posebice televizijskih; naše gore list don Ivo Grubišić. Uglavnom, sva njegova sociološka izlaganja kroz dugi niz godina, počinju i završavaju uvijek nekim križaljkama. Točku po točku 1,2,3, itd., pa se nude konačna riješenja za sve probleme...
Gospođa Anna kaže, Europa nije samo kršćanska nego sekularna i prosvjetiteljska. Da je materijalizam i konzumerizam zavladao ljudima nije ništa novo, ali to se primarno odnosi na bogate, dok izrazita većina građana Europe se bori, kako egzistencijalno preživjeti sa minimalnim potrebama. Profit bogatih je postao njihov bog, koji pred sobom zatire svaku ljudskost, svaku suosjećajnost prema bližnjemu, pa nije čudo da se u toj populaciji javljaju svakojake izopačenosti, koje naš teološki dvojac naziva civilizacijskim pomakom sa prosvjetiteljskom komponentom. Nije čudo da je to zahvatilo i dio katoličke Crkve, jer ljudske slabosti imanentne su svim ljudima.
Zato je vjera ta koja im nudi kontrolu nad tim slabostima i odstupanjima od kršćanskih načela. Jedno je kritizirati negativnosti u samoj Crkvi sa željom da ih bude što manje, što uvijek činim kroz dugi niz godina u svojem javnom djelovanju, a sasvim drugo je podupirati nešto što nema veze sa katoličkom vjerom odnosno istinskim kršćanstvom. Osobno se radujem kad kritiziram neke javne osobe bilo u Crkvi ili izvan nje, ako se barem malo mijenjaju na bolje i uvide svoje zablude, jer oni su pomak svijeta na bolje, a konstanta dobrih ostaje konstanta.
Eto naš don Ivo veli, onaj tko se ne mijenja u skladu sa svijetom, ostaje u prošlosti, pa naši biskupi ne mogu zaustaviti civilizacijske pomake bilo kakvim svojim izjavama za javnost ili pismima. Don Ivo je ovdje posve otvorio i rastvorio samog sebe kao čovjeka i svećenika, pa ga Crkva opet nije izopćila zbog njegovog civilizacijskog . Dekreti ne mogu sve rješavati, a najbolji put je samog sebe dobrom voljom mijenjati iz dana u dan, i time utjecati na bližnje.
Tu bi naši biskupi doista, jer krajnje je vrijeme, razmišljati o sebi i svojem ponašanju i pretjeranoj materijalizaciji klera. Već u samom sjemeništu se naziru osobnosti i sklonosti pojedinih sjemeništaraca i to je polje rada i djelovanja u odgoju dobrih svećenika. Ova enormna investicija biskupa na Ksaveru je veliki promašaj i ružna slika, a prije mnogo godina je bio negativan odjek vjernika pa i moje malenkosti, ali su opet krenuli u izgradnju, izgradnju u neprimjerenom vremenu. Koliko su samo mogli izgraditi dječjih jaslica i vrtića, što je daleko važnije za narod i naciju i samu vjeru sa djelima a ne samo riječima.
Čovjeka se ne smije mrziti, već njegova nedjela i radovati se njegovom pomaku na bolje, pa se nadam da će ova moja kritika ljudska i kršćanska imati pozitivnog odjeka na njihovo ponašanje i da će sa daleko više vjere i hrabrosti nastojati očuvati svoje stado od europskog bešćutnog liberalizma koji hara svijetom, i koji sve želi staviti pod jednu kapu od Europe pa do cijelog svijeta, ubijajući jedinstvo i bogatstvo u različitosti. Globalizacija i mega države - to i jesu njihov projekti. Kršćanske korijene i kršćanska načela još nitko nije nadišao, pa se vraćajmo njima i čuvajmo ih kao zjenicu oka svoga.
Na kraju poručujem don Ivi, obožavatelju umirovljenog predsjednika Mesića i sličnih njemu, da dobro razmisli o svojim postupcima u osami i razlikovanju dobra od zla. Tko to ne razlikuje ne može se nazivati vjernikom, katolikom-kršćaninom, a kamoli dijeliti lekcije o pometanju ispred svojih vrata, dok vlastita vrata u toj priči zanemaruje...

2011-09-15T22:37:00.002+02:00

Preneseno s SBplus (Piše: Borislav Stipić)

Don Grubišić

Zašto niste ranije napustili

Crkvu!?

Miješanje oltara u politički i, osobito, izborni proces Don Ivan Grubišić ne jednom je ocijenio pogubnim. On osobno, kao čovjek oltara i crkvenih zvona, često je, pak, iznosio izravne i krajnje nedvojbene političke poruke i stavove. Pri tom je njegova pozicija uvijek bila jasna: u mikro okružju slika je to Vlaja na jednoj i Varošana na drugoj strani i, kao takva, prenesena na cjelinu Hrvatske – Don Ivan je na političkoj poziciji razmeđa ruralne i urbane Hrvatske. I ništa tu ne bi bilo posebno i „u našim krajima" novo kad bi to bila samo (dnevno)politička pozicija.

Don Ivan Grubišić je sociolog, doktor znanosti, autor desetak knjiga, urednik više zbornika i časopisa te profesor na nekoliko fakulteta (ovo posljednje je, ustvari, prošlo svršeno vrijeme). Prije svega toga je diplomirani teolog i „svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu." Dakle, imajući u vidu tko je i sve što je don Ivan Grubišić, jasno je da se ne radi o Guareschijevom don Camillu, jednostavnom seoskom župniku, ali – Peppone mu je, iako načelno svjetonazorski antipod, ljudski vrlo blizak. Osjetljivost za maloga čovjeka, moral, poštenje, javnu i osobnu odgovornost pitanja su koja zaokupljaju ovog političara. Da, don Ivan se na koncu takvim deklarirao jer je iskazao političke ambicije, formirao političku platformu oko koje su se okupili neki više i neki manje znani ljudi. Kakva je to platforma? Za očekivati je da je ona praktično elaborirala načelne stavove socijalnih enciklika Katoličke Crkve u čijem središtu je čovjek, a doktrinalno i ideološki formira put „kršćanske demokracije" koji se, upravo, uvelike oslanja na crkveno socijalni nauk Crkve (prof. dr. Anđelko Milardović). Prema ovom autoru, u Crkvenoj socijalnoj doktrini politika se shvaća kao djelatnost kršćanskog zalaganja radi službe drugima.

Don Ivan Grubišić je do sada bio u načelnom i praktičnom sukobu s Crkvom i, kao svećenik, najmanje je njen vojnik bio. Zapravo, on i Crkva su se već niz godina samo međusobno trpjeli. Slično kao u braku kad između muža i žene sve „popuca po šavovima" ali zbog niza vlastitih ograničenja ni jedno od njih se ne može okrenuti za 180 stupnjeva i krenuti samostalnim, potpuno odvojenim životom. Gotovo da nije upitno je li taj sukob bio na razini Grubišić - „Crkva u Hrvata" ili na višoj (Grubišić – Vatikan). Ovo ne zbog moje ne obavještenosti o mogućim službenim stavovima Vatikanske Kurije o don Ivanovom javnom djelovanju, već zbog relativno dobrog poznavanja unutar crkvenih odnosa i funkcioniranja.

Don Ivan je otišao puno dalje – ne da je najmanje bio vojnik Crkve, on je najčešće oštricu svojega mača usmjeravao baš protiv institucije čiji je član bio na osobitiji način nego što sam ja i najveća većina vjernika. Njegovo hiperbolično slavljenje građanstva, kao vrline, i strašna gadljivost na ruralno, pri čemu je građanstvo negacija zajedničkog i nacionalno bitnog, a ruralno, nazadno „niškorisno" štoviše, kao biračka baza desnice i desnog centra, štetno i zaostalo, ideološki talibanizirano, anakronizam je koji temelje ima iz vremena kada je na Filozofskom fakultetu u Zadru osamdesetih godina prošloga stoljeća upijao predavanja profesora na studiju sociologije.

„Građanski etički forum" čiji je „capo" don Ivan početkom lipnja ove godine u svom otvorenom pismo Vladi, Saboru i Predsjedniku Republike tražio je ukidanje svih političkih i drugih povlastica političkim dužnosnicima, objavljivanje transparentnog popisa branitelja te oduzimanje privilegija onima koji su se na tom popisu našli nezasluženo, smanjivanje broja saborskih zastupnika i deprofesionalizaciju njihova rada, smanjivanje broja županija, gradova i općina, provođenje reforme državne uprave, te uvođenje moralne, političke i kaznene odgovornosti za sve one koji su obnašanjem političkih funkcija doprinijeli "nasukavanju hrvatskog broda". Oni to traže sada. Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije tražila je to još u srpnju 2009.

Postavlja se pitanje iskrenosti kao etičke vrline: je li don Ivan, svećenik, je li i vjernik? Osobno? Ili je pripadnik takozvane Religije bez Boga, sumišljenik Luke Vincetića, Drage Pilsela, Bona Zvonimira Šagija, Annemarie Grünfelder..? Počelo je s Kršćanskom Sadašnjošću i Teološkim društvom svećenika koje je utemeljila i financirala jugoslavenska SDB, a u kojem su bili i Vjekoslav Bajsić, Josip Turčinović, Tomislav-Janko Šagi Bunić, koji su koketirali s tzv. „samoupravnim socijalizmom". Štoviše, zahtijevali su pravo vjernika na članstvo u Savezu komunista, umjesto da traže pravo njihovog organiziranja izvan istoga!

Blaženi Alojzije Stepinac je osuđen jer nije htio usmjeriti Crkvu u Hrvata u tom smjeru. Satisfakciju je dobio posthumno o obliku Deklaracije o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, koju je Hrvatski državni sabor usvojio 14. veljače 1992. (Ne samo da je Hrvatski državni sabor Deklaracijom osudio i simbolički poništio sve montirane komunističke procese, nego je 2006, novom deklaracijom, osudio i sam komunistički poredak!). Katarza je doživljena u izgovaranju pozdravnih riječi predsjednika RH Josipovića Papi Benediktu XI. u zagrebačkoj zračnoj luci kada je, kao ljevičar i agnostik, izrekao povijesnu istinu o važnoj ulozi Katoličke Crkve u Hrvatskoj: "u modernoj povijesti 20. stoljeća, djelujući iz prostora svoje duboke duhovne slobode, Katolička je crkva u Hrvatskoj, posebno u razdoblju revolucionarnog jednoumlja, odigrala važnu ulogu u očuvanju hrvatskog nacionalnog bića i domoljublja. Za obranu naše zemlje to se pokazalo presudnim".

Nacionalno biće, don Ivane, počiva na onima koje nazivate ruralnom Hrvatskom i HDZovim talibanima. U njihovoj vjeri, tradiciji, kulturi. Stvarnoj, a ne patvorenoj. Naivnoj, ali iskrenoj. I – ono što vas pati – ustrajnoj.

A vaš forum obraća im se porukama: „ (Poštovani, odgovaram u ime don Ivana. ……………… Srdačan pozdrav, Mirjana Nazor) U sprječavanju socijalnih nemira toj zločinačkoj organizaciji (misli se na HDZ i koalicijske partnere) se priklonila Katolička crkva. Vatikanskim ugovorom su dali novac Katoličkoj crkvi da se grade crkve umjesto prijeko potrebnih vrtića, škola, bolnica, staračkih domova. Crkva, da bi zadržala svoj povlašteni materijalistički komforni položaj, za uzvrat nagovara vjernike da godinama glasaju za zločinačku organizaciju namećući osjećaj krivnje vjernicima koji bi i glasali za druge opcije. Crkva se udaljila od Evanđelja i svih onih moralnih i etičnih načela što bi ona trebala predstavljati u jednom zdravom društvu. Svoj utjecaj preko obrazovnog sistema tj. uvođenje Vjeronauka kao izbornog predmeta pojačali su svoju nacionalističku propagandu i napravili diskriminaciju djece unutar školskog sistema tako da se odmalena nauče diskriminirati odnosno biti diskriminiran odnosno biti pasivan u odnosu na svoje dostojanstvo."

Nakon ovog citata ponovo se pitam – zašto, don Ivane, niste ranije napustili Crkvu? Ima li licemjerje veze s etikom i osobnim ćudoređem?

Krivokletnici i sveci

2011-09-03T16:46:00.000+02:00

Hrvatima nikada nije manjkalo žara. Onog unutrašnjeg koji zapretan pepelom svakodnevice rasplamsa se svaki put čim poticajno strujanje zraka iz ma kojih i ma kakvih pluća krenuvši usmjereno vješto uobličenim krugom usana rasprpa pepeo što dotad ga skrivaše. I rasplamsa se oganj raspra i strasti. Oganj poznat po tomu što dobar sluga a zao gospodar jest.
Razumom tada – koliko god pojedinačno obdareni jesmo – ovladaju, potisnu ga, beznačajnim ga učine vješto složene i vješto vođene medijske i političke kampanje te se većinom svrstamo u one koji se na jednom ili drugom ognju griju te ga i sami raspuhuju a u drugi gledamo akopaliptičnim očima uznevjereni narodnom i državnom propašću.
Zbog čega je tomu tako? Ima li ikakve nade da bi netko od ljudi poput recimo Benjamina Tolića, netko mudar, obrazovan, obaviješten, pošten i jednako domoljuban uspio probuditi svijest i savjest onih čiji je samo žar neupitan?
Ovo pitanje proizlazi iz moje rezignacije činjenicama naše političke svakodnevice – manje i mojim tamnim snoviđenjima naše političke budućnosti – više. A politika ako i nije sve, svugdje je i o gotovo svemu o svima gotovo potpuno odlučuje.
Miriti se s plovljenjem niz struju podrazumijeva odabrati manji napor od onoga kad se plovi uzvodno, ali jednaku neizvjesnost. Ovo drugo sa stalnim, predviđenim i nepredviđenim preprekama i opasnostima, predstavlja napor, izazov no, prije svega, vlastiti odabir i vlastite pobjede kad god pred njima ne pokleknemo.
Centrifugalne silnice koje su, osnažene novcem i instruirane političkim znanjem i lukavstvom onih izvan Hrvatske čiji je vlastiti interes u pozadini svega, gotovo pa desetljeće dominantne u hrvatskoj politici rastaču onu Hrvatsku koju smo sanjali, za koju smo krvarili za koju su samo u posljednjem ratu deseci tisuća na domovinskim bojištima živote žrtvovali. Pri tome većina Hrvata ni svjesna nije da su to krivokletnici koji na USTAV prisežu a protivno istom USTAVU djeluju. U zemljama tradicionalne demokracije i ne samo u njima takvo ponašanje naziva se krivokletničkim, VELEIZDAJOM. U tim zemljama takvima se sudi, takvih se stide. Hrvatska ih bira. I uzdiže. Ponovo. I vrlo vjerojatno opet će.

Umro Miroslav Kelava

2011-08-28T14:28:00.001+02:00

Miroslav Kelava, dragovoljac Domovinskog rata i HRVI, dugogodišnji tajnik a zatim i predsjednik HVIDRe Slavonski Brod te dopredsjednik Glavnog odbora i član Predsjedništva ZUHVIDRA RH umro je sinoć u slavonskobrodskoj općoj bolnici "Dr. Josip Benčević."
Komemoracija će biti održana u Domu HVIDR-a u Slavonskom Brodu, u utorak, 30. kolovoza 2011., u 11,00 sati.
Sprovod će biti na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, u utorak, 30. kolovoza 2011., u 15,00 sati.
Obitelji i prijateljima iskrena sućut a njemu neka je vječna slava i hvala za sve dobro što je u životu učinio.

IZBORI 2011

2011-08-20T13:38:00.000+02:00

Nećeš, valjda da te u svom kokošinjcu....!?

Stanje pozitivne svijesti uvjetuje pozitivnu praksu

2011-04-26T11:27:00.003+02:00

Koordinacija udruga proisteklih i
z Domovinskog rata grada Slavonskog Broda
Stjepana Marjanovića 2
35000 Slavonski Brod
mob. 099/403-6488
e-mail: koordinacija.brod@gmail.com

Koordinacija na svojoj trećoj sjednici održanoj 18. travnja 2011. godine donosi sljedeći

Zaključak

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata najodlučnije odbacuje presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču koje su izravno osudile i pokojne: prvog predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika dr Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška, generale Bobetka i Červenka te sve žive i pokojne sudionike legitimne i legalne vojno-redarstvene operacije „Oluja“ kojom je, zapravo, oslobođen do tada okupirani veliki dio Hrvatske i konačno na cijelom njenom teritoriju uspostavljen suverenitet primjenom i provedbom hrvatskog Ustava i zakona.

Pridružujemo se svim dosadašnjim osudama i odbacivanju ovih presuda te izrazima nezadovoljstva u medijima i na javnim prosvjednim skupovima i akcijama.

Također pozdravljamo i podupiremo najave i aktivnosti Vlade RH i drugih njenih institucija na djelovanju usmjerenom protiv rušenja kvalifikacija „Oluje“ kao „udruženog zločinačkog plana.“

Međutim, kako nam iskustvo govori da su gotovo sve političke stranke i njihovi čelnici kao i sve dosadašnje vlade i predsjednici RH, nakon prvog predsjednika dr Tuđmana, same pridonijele ovoj situaciji, s velikim nepovjerenjem se odnosimo prema ovih dana opće deklariranom stavu da „nikada nećemo prihvatiti kvalifikaciju „Oluje“ i Domovinskog rata kao udruženog zločinačkog poduhvata.“ S gorčinom se sjećamo svega onoga što je ranije, osobito u predizbornim razdobljima, bilo rečeno da „nikada nećemo prihvatiti“ i zbog toga zahtijevamo da se već sada donesu odluke i povuku potezi koji će dati kakvo takvo jamstvo da se ne radi o trenutnom povlađivanju hrvatskim braniteljima i ostalim hrvatskim domoljubima i da će Domovinski rat i „Oluja“ biti stalno stanje pozitivne svijesti i pozitivne prakse.

U tom smislu od Vlade RH zahtijevamo zamrzavanje završnih pregovora o ulasku RH u EU do okončanja haaške pravosudne farse te žurne dopune Zakona o odličjima te da u isti odmah uvede, kao najviše odličje za zasluge u Domovinskom ratu, odličje „Junak Domovinskog rata.“

Od Predsjednika RH zahtijevamo da, po donošenju ove dopune u navedenom zakonu, odličjem „Junaka Domovinskog rata“ odlikuje generale Antu Gotovinu i Mladena Markača te posmrtno generale Janka Bobetka i Josipa Červenka.

Od Gradskog poglavarstva grada Slavonskog Broda i Gradskog vijeća zahtijevamo da se najreprezentativniji trg u Slavonskom Brodu odmah preimenuje u Trg dr Franje Tuđmana te da se Šetalištem Gojka Šuška imenuje šetnica od stadiona Marsonije (uključno) do kupališta Poloj (isključno) i da se generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču povodom Dana Grada dodijeli status Počasni građanin Slavonskog Broda.

Pozivamo hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata da širom cijele Hrvatske jedinstven i odlučan stav o nepravednoj i, stoga, neodrživoj presudi hrvatskim generalima u Haagu pretvore u konkretne zahtjeve upućene najvišim tijelima državne ali i vlasti na lokalnim razinama.

U Slavonskom Brodu, 18. travnja 2011.

Za Koordinaciju
Borislav Stipić, predsjedavajući

Vratite nam nezakonito uskraćeni dio mirovine!

2010-10-01T09:30:00.002+02:00

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Slavonskog Broda organizirala je potpisivanje obrazaca zahtjeva za povrat odbijenog dijela mirovina (10%) isplaćenih u kolovozu i rujnu ove godine te prestanak obustave za nadalje. Do sada je prikupljeno nekoliko stotina zahtjeva a akcija se nastavlja i idući tjedan.
Obrazac možete skinuti ovdje

OTVORENO PISMO

2010-06-02T10:05:00.002+02:00

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata
grada Slavonskog Broda i Brodsko - posavske županije
mob.: 099/403-6488
e- pošta: koordinacija.brod@gmail.com

Hrvatskim braniteljima, članovima obitelji,saborskim zastupnicima, Predsjedniku RH, Vladi RH, hrvatskoj javnosti,sredstvima javnog priopćavanja

- svima

Priopćenje za javnost (otvoreno pismo)

Prije deset mjeseci jasno smo poručili Vladi RH, saborskim zastupnicima i čelnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata na državnoj razini, kao i ukupnoj hrvatskoj javnosti da razumijemo situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo, državne financije i kakvo je socijalno i moralno stanje u Državi.Jednako smo, uz niz mjera koje smo bili predložili kako bi se stanje najprije koliko toliko saniralo a zatim i dugoročno bitno popravilo, jasno rekli i na što ni u kom slučaju ne pristajemo.Tada smo rekli (Podsjećamo na najvažnije):

1. Ni u kojem slučaju ne pristajemo na smanjenje mirovina prije nego se prethodno ne poduzmu sve mjere na suzbijanju kriminala, povratu nezakonito stečene imovine, prije nego se smanji glomazni državni i paradržavni aparat, nego se mjerama porezne politike oporezuje kapitalna dobit, prekomjerni luksuz i pohlepa menadžmenta u prvom redu društava u pretežito državnom vlasništvu, ali i ostalih kompanija, prije nego se novim teritorijalnim ustrojem ne smanji broj jedinica lokalne uprave i samouprave te promjenama izbornog zakona broj zastupnika u Hrvatskom Saboru ne smanji na razumnu mjeru.

2. Jednako ne pristajemo na selektivno smanjenje mirovina jer bi takvim pristupom, isto kao i u listopadu 2001. g., najviše i gotovo jedino bili oštećeni samo ratni stradalnici i članovi njihovih obitelji.

3. I kao apsolutno neprihvatljivo istakli smo bilo kakvo zadiranje u zakonski stečena prava hrvatskih branitelja a da se prije toga zakonom ne utvrdi vremenski ili makroekonomski okvir do kada bi pojedina prava imala biti smanjena te način povrata umanjenih prava.Situacija u Državi svakim danom je postajala gora, a cijelo vrijeme stvarala se klima da su za stanje u Državi krivi hrvatski branitelji i ratni stradalnici. Uvriježio se termin o povlaštenim mirovinama i drugim povlasticama a u posljednje vrijeme (primjer naslova iz "Večernjeg lista" od 18. svibnja ove godine) implicitno nas se naziva nečasnim umirovljenicima.

Opće raspoloženje javnosti je okrenuto protiv nas do te mjere da se pitamo nije li izjava Vesne Pusić od prije nekoliko godina kako ona reče da "Nećemo financirati one koji su slijedili krivu politiku!" postala dio političkog programa vladajuće koalicije. U tom slučaju ispadaju karikaturalnim ceremonijalna poziranja kamerama s vijencima i cvijećem ispred spomenika našem prvom Vrhovnom zapovjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Očito je ne samo javnost, već i službena hrvatska politika prihvatila Kajinove teze o parazitskoj državi a jasno je koga smatraju parazitima.

Mi, gospodo, s ponosom i tugom se prisjećamo naših poginulih prijatelja i kažemo - oni su plodni humus na kojem je stvorena hrvatska država i izrasla hrvatska sloboda. To stablo slobode zalijevano je i našom krvlju, ono je sačuvano i našim zdravljem.

Politički hoštapleri, profiteri i kriminalci najgoreg soja opljačkali su ovu državu i doveli ju do ivice ponora. Ne hrvatski branitelji i ratni vojni invalidi, ne obitelji poginulih i nestalih.

Remetinac je, gospođo Premijerko uredno popunjen - gdje su milijuni i milijarde!?

Zašto kao najodgovornija osoba u izvršnoj vlasti ne objavite Registar branitelja? Ma i ne morate ga objaviti. Očistite ga od svih onih koje ste svojom politikom dodvoravanja biračkom tijelu uvrstili u Registar a zapravo ni po kojoj međunarodnoj standardnoj definiciji nisu ratni veterani odnosno hrvatski branitelji. Ili makar od onih koji su činjenicu nezasluženog statusa hrvatskog branitelja iskoristili kako bi ostvarili čitav niz nepripadajućih prava od invalidnina do dionica, mirovina i stanova.

Gospodine Predsjedniče RH, u predizbornoj kampanji ste najavljivali svoje zalaganje za pravnu državu, vrhunski ste pravni stručnjak - jesmo li u pravu kada govorimo da je ovo sumrak pravne države?

Gospodo saborski zastupnici, ovaj narod još ima živo sjećanje na zakone koji su u državama prije ove jednoglasno donošeni i od kojih je i danas gorčina na usnama. Svjesni ste da svojim dizanjem ruke za selektivna smanjivanja stečenih prava zapravo derogirate pravo do mjere da je postaje upitno ono što državu čini organiziranom i uređenom, jakom državom - pravnu sigurnost njenih građana. I to najprije onih koji su vam omogućili karijere i sinekure.

Zastidjet ćete se toga. Možda. Možda i nećete. Ali, sigurno je, vrijeme vam neće dati za pravo.

Mi hrvatski branitelji i ratni stradalnici okupljeni u svojim udrugama i pojedinačno borit ćemo se i izboriti za svoje dostojanstvo koje smo pokazivali kada je najteže, za svoja ljudska prava od kojih nismo odustajali ni zbog straha od smrti pa nećemo se ni sada uplašiti moguće dugotrajne pravne bitke.

Mi nismo neorganizirana množina individua i nismo obezglavljena rulja. Civilizirani smo i dovoljno upućeni te ćemo znati iskoristiti i sve ili najbolje mogućnosti i sredstva da metodama civilnog društva zaštitimo svoje dostojanstvo i svoja prava.

Pozivamo vas da još jednom razmislite prije odluke o smanjivanju braniteljskih prava te da odlučite temeljem osobne svijesti i savjesti a ne po pritiskom partijske discipline ili stranačke stege, ne po onoj "bolje da jedan čovjek /jedna skupina/ strada za narod"

U Slavonskom Brodu, 28. svibnja 2010.

Za Koordinaciju

Borislav Stipić, predsjedavajući

2010-01-22T20:30:00.003+01:00

Čestit Božić svakome

2009-12-24T23:57:00.006+01:00

Budući iz Outlook expresa koji sam koristio za poštu ne mogu otvoriti adrese svojih prijatelja kojima bih želio čestitati Božić, a to jer sam u međuvremenu prešao na OS Windows 7, ovim putem svama želim Čestit Božić i blagoslovljeno Novo ljeto. Isto želim svim posjetiteljima bloga.

Molim sve prijatelje koji žele da s njima i dalje kontaktiram da mi se jave na moj mail kako bih si mogao spremiti njihovu adresu.

Lijepi pozdravi.

Poziv

2009-11-28T02:44:00.004+01:00

Večeras je počela Mala škola šaha, kadet-junior, u organizaciji KDVDR Botinec, a pod vodstvom voditelja za šah iz UDVDR PGZ, gospodina Livić Ranka.
Školu polaze djeca iz Čeha i Botinca.
Zainteresirana djeca se mogu prijaviti u prostorije Kluba dragovoljaca i veterana Domovinskog rata - Botinec, svaki petak od 19-21 sat u koje vrijeme se i održava Mala škola šaha.
Dobro su došla sva djeca uzrasta kadet-junior, ne samo sa područja N. Zagreba.

predsjednik KDVDR Botinec
Rihtar Vladimir

TKO IMA PRAVO POKLONITI STO BLEDSKIH JEZERA?

2009-11-04T22:15:00.002+01:00

Odgovornost predsjednice Vlade Jadranke Kosor za kršenje odluke Sabora RH i mogući gubitak državnog teritorija
TKO IMA PRAVO POKLONITI STO BLEDSKIH JEZERA?
Nezavisni kandidat za Predsjednika RH, prof. dr. sc. Josip Jurčević sazvao je konferenciju za medije na kojoj je govorio o ozbiljnim
problemima koje je otvorila Jadranka Kosor, predsjednica Vlade RH, koja je bez ovlasti prihvatila granične pregovore sa Slovenijom na temelju najnovijeg Rehnovog plana. Jurčević ja najprije rekao: "Hrvatsko teritorijalno more je dio državnog teritorija. To je osnovna pravna i stvarna činjenica koju se neprekidno mora uvažavati kad se govori o tzv. slovensko-hrvatskom graničnom sporu. Hrvatski sabor je prihvatio prijedlog kojeg je, u travnju ove godine, europski povjerenik O. Rehn predložio kao konačan i nepromjenjiv. Međutim, Jadranka Kosor, predsjednica Vlade RH dovodi u pitanje odluku Sabora jer je neovlašteno ušla u pregovarački proces i otvorila protupravnu mogućnost gubitka hrvatskog teritorija,
a radi se o površini većoj od stotinjak Bledskih jezera.
Takav samovoljni postupak sadašnje predsjednice Vlade nemože se nikako opravdavati navodnim drugim političkim koristima, jer nitko nema pravo trgovati državnim teritorijem Republike Hrvatske, naglasio je Jurčević. Pozvao je Sabor da, suklando svojim ovlastima zaštititi temeljne nacionalne interese te pošalje javnu poruku kako Hrvatska nadalje neće pristajati na nikave ponižavajuće ucjene, a pogotovo ne kad se radi o državnom teritoriju.
U nastavku je Jurčević naveo da "Hrvatska mora ustrajati na suverenosti i poštivanju međunarodnih načela i institucija. Međunarodni pravni i politički standard je nepromjenjivost međudržavnih granica primjenom bilo koje vrste sile, vojne ili političke, i tko god u tome sudjeluje snosi pravnu i političku odgovornost. Državna granica između Slovenije i Hrvatske je od strane međunarodne zajednice jasno utvrđena 1991 i 1992. godine. Ako postoji spor, on se može rješavati jedino pred međunarodnim sudištem koje je nadležno, a sva druga rješavanja su nelegitimna i u svakom pogledu destabilizirajuća."
Jurčević je podsjetio da je on još u travnju, u razgovoru za mariborski list "Večer" govorio o slovensko-hrvatskom međugraničnom problemu i predložio njegovo višegodišnje zamrzavanje, do razdoblja dok se ne demokratiziraju upravljačke strukture u Sloveniji i Hrvatskoj.
Na koncu je predsjednički kandidat Josip Jurčević upozorio kako sadašnji štetni postupci predsjednice Vlade RH podsjećaju na hrvatsko iskustvo iz 1941. g., kad je Ante Pavelić, također samovoljno i bez sudjelovanja stručnjaka, ušao u tajne pregovore i potpisao Rimske ugovore, kojma je hrvatski teritorij izručen Italiji, a Hrvati otjerani u šumu. I tada, kao i danas, mediji su to nazivali mudrom i korisnom politikom.
(autor: zigu preneseno s: http://hrvatskastraza.yuku.com/topic/1458/master/1/?page=1 )

Vrhovni sud ukinuo odluku Upravnog suda

2009-10-27T15:12:00.003+01:00

Mirko Duspara najavio potraživanje nadoknade štete
Dramatičan dan od jutros u Slavonskom Brodu. Samo nekoliko sati nakon javne dradžbe u prostorijama Općinskog suda gdje je izlicitirana gradska imovina zbog slučaja "Korčula", Vrhovni sud Republike Hrvatske je na svojim stranicama objavio da je donio odluku prema kojoj je uvažen zahtjev Grada Slavonskog Broda za zaštitu zakonitosti i ukinuta je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj, te je predmet vraćen Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
Iz Grada kažu da im je enigmatično jer je presuda Vrhovnog suda donešena još 21.listopada te se čude zbog čega nije dostavljena u Općinski sud prije jutrošnje javne dradžbe. Tako je cijeli postupak vraćen na početak a Gradonačelnik Mirko Duspara je najavio da će grad od države zatražiti nadoknadu štete

Odluku Vrhovnog suda možete pogledati OVDJE

(Preuzeto sa SB Portala)

U ime Koordinacije udruga

2009-10-22T13:20:00.008+02:00

Na javnoj tribini u Domu HVIDRE Slavonski Brod, 21. 10. 2009. godine predsjednik Koordinacije Borislav Stipić je pozdravio nazočne i rekao:

"Štovani roditelji naših poginulih suboraca, stradalnici Domovinskog rata, prijatelji suborci sa svih domovinskih ratišta, građani grada Slavonskog Broda!

Prije dva dana u ovom domu Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Slavonskog Broda raspravljala je o svemu ovome o čemu vas je sada detaljno upoznao gospodin Gradonačelnik a javnost je putem konferencije za medije upoznata sa zaključcima, stavovima i zahtjevima koje smo tada donijeli. Nemam namjeru sada ih u potpunosti i detaljno iznositi jer su vam zacijelo poznati, a tko ih nije čuo ili pročitao u cijelosti, može ih pročitati u posebnom izdanju Glasnika Slavonskog Broda.
Sada ću samo najkraće sažeti ono što je, čini mi se, najbitnije:
Sve braniteljske i stradalničke udruge grada Slavonskog Broda, bez i najmanjeg ustezanja, daju punu potporu gradonačelniku dr. Mirku Duspari u nastojanjima da svim redovitim kao i izvanrednim pravnim sredstvima, te ostalim legitimnim akcijama i potezima spriječi pljačku, kako na naslovnici spomenutoga Glasnika stoji, ranjenog grada Broda.
Od Vrhovnog suda tražimo i očekujemo da zbog važnosti za budućnost jednoga od najvećih hrvatskih gradova zahtjev Državnog odvjetništva za zaštitu zakonitosti riješi prioritetno tj. na vrijeme kako se ne bi dogodila situacija zakašnjele i neprovedive pravde.
I na kraju, odbacujemo kao neutemeljene ocjene da se ovih dana sinkronizirano i organizirano radi pritisak na hrvatsko pravosuđe. Naime presude svih razina sudova u ovom slučaju su konačne, pravomoćne i izvršne. Nikakvim pritiskom, i kad bi ga bilo, one se ne mogu izmijeniti. Ali se može raskrinkati urota pojedinaca i dijela sustava koja je dovela do takve presude. Može se, nađe li Vrhovni sud, na temelju zahtjeva i dokaza koje mu je dostavilo Državno odvjetništvo, da je cijela priča oko Korčule protuzakonita, osigurati konačno dovođenje stvari na svoje mjesto a počinitelja na drugo i drugačije nego što su ga ikada zamišljali. I može se zahtijevati od Hrvatske vlade da gradu Slavonskom Brodu ostavi njegovo odmaralište na Korčuli, a da država na sebe preuzme sve u međuvremenu nastale troškove i moguća opravdana potraživanja treće strane jer je upravo maćehinsko ponašanje države dovelo do ovakvoga stanja. Ovih dana su vrlo aktualni podaci o milijardama kuna koje je država kroz posljednjih petnaestak godina upumpavala u vreću bez dna što je sinonim za hrvatska brodogradilišta. Opravdano je, ali istini za volju gotovo pa iluzorno, očekivati i zahtijevati da i u slučaju po grad Slavonski Brod lošeg svršetka ove priče, RH putem državnog proračuna, kako god tanak on bio, zbog vitalnog interesa gotovo osamdeset tisuća njenih građana, ali i zbog vlastite uloge u cijeloj priči koja je zapravo „danajski dar“ sanira posljedice moguće tako završene priče. Paralela između Broda i brodogradilišta, osobito „Brodosplita“ nameće se sama po sebi.
Na kraju, još jednom, čvrsto i odlučno: hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata potpuno su uz svoj grad i bit će s njim do kraja. "

Javna tribina u Domu HVIDRE 21. 10. 2009.

2009-10-22T13:09:00.007+02:00

Gradonačelnik grada Slavonskog Broda dr. Mirko Duspara u Domu HVIDRE Slavonski Brod održao je posljednju u nizu javnih tribina na temu ovrha nad svim vrijednim nekretninama grada Slavonskog Broda. Slavonskobrodska HVIDRA bila je domaćin i, uz Koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Slavonskog Broda, sudionik tribine. Tom prigodom predsjednik brodske HVIDRE Ivan Obrovac je rekao:

"Štovani!
Predsjedništvo HVIDRE grada Slavonskog Broda na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj u Domu HVIDRE 20. 10. 2009. g. raspravljalo je o katastrofalnoj situaciji u kojoj se našla imovina našega grada Slavonskog Broda.
Odmah moramo reći da mi stradalnici Domovinskog rata kao i svi branitelji ovoga grada nedvosmisleno poštujemo sve institucije naše Republike Hrvatske kao i sve odluke donesene u zakonom propisanoj proceduri jer smo, konačno, i za to se borili u Domovinskom ratu.
U ovom slučaju očito je i vidljivo da je skupina pojedinaca početkom devedesetih godina i u tijeku najžešće agresije na naš grad, županiju i cijelu Hrvatsku, kada su po ulicama Slavonskog Broda ginuli naši građani svih starosnih dobi, kada su na domovinskim ratištima, od Vukovara, Gradiške, Baranje, Bosanske Posavine, do Zadra, Hercegovine i Dubrovnika, nažalost mnogi branitelji iz Slavonskog Broda dali i svoj život.
U isto vrijeme pojedinci ili skupine pojedinaca vireći iz mišjih rupa, već tada znajući svoj krajnji cilj, vještim korištenjem praznina i nedorečenosti u tadašnjim zakonima, beskrupulozno su išli za ostvarenjem tog cilja – preuzimanjem gotovo svih vrijednih nekretnina koje su u vlasništvu našega grada.
Tko su ti pojedinci? Kako ih nazvati?
Pojedinačno – beskrupulozni ratni profiteri i tajkuni.
Kao skupina pojedinaca – nemilosrdne pljačkaške horde koje, ne osvrćući se na strašna ratna razaranja, ne poštujući žrtve, koje su krenule u svoj nemoralni i sramotni naum: naizgled urednim sudskim pravorijekom prisvojiti svu raspoloživu vrijednu gradsku imovinu.
Uspije li im to, vjerujte, cijelo iduće desetljeće, pa i više, ti i takvi, imali bi nadzor nad investicijama i ulaganjima u našem gradu. Jasno je u kojem pravcu i s čijom isključivom koristi bi se pri tom rukovodili.
Jasno je da u tom slučaju se zaustavlja izgradnja vrtića, razvoj Brodskog Veleučilišta, Luke Brod i drugih javnih i infrastrukturnih objekata. To se, zbog budućnosti naše djece ne smije dogoditi!
Ovaj Dom HVIDRE je također vlasništvo grada – mi ga samo koristimo i uz pomoć Grada se o njemu brinemo. Hoće li i nas beskrupulozni pojedinci, u okviru ove tužne priče, izbaciti na ulicu?!
Zbog toga se mi HRVI i branitelji Domovinskoga rata, koji se s pravom smatramo moralnom vertikalom našega društva, najoštrije protivimo ovakvom postupanju i nemoralnom djelovanju pojedinaca i skupina. Osjećamo se prozvanim stati u zaštitu i obranu interesa našega grada i njegovih građana i jer je ovo naš grad, to ćemo činiti svim zakonitim sredstvima.
Opće je poznato da je Državno odvjetništvo RH Vrhovnom sudu podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti, očekujemo i tražimo od Vrhovnog suda žurno postupanje po istom, očekujemo donošenje pravorijeka ili bar odluku o zaštitnoj mjeri zabrane trgovanja i prometovanja s gradskim nekretninama dok se ne donese konačni pravorijek. To je jedini način da se eventualno spriječi krah našega grada i legalizacija pljačke zajedničke nam imovine.
Moram reći i da podržavamo našu premijerku Jadranku Kosor u nastojanju da se ustavnim izmjenama spriječi zastara nezakonite privatizacije i pljačke društvene imovine. Naime, vrlo je izvjesno da je tijekom privatizacije nezakonito otuđeno i u privatnim džepovima završilo oko 150 milijardi kuna.
Upravo zbog toga inzistiramo da Vlada RH izvrši detaljnu raščlambu privatizacije i izvrši povrat nezakonito stečene društvene imovine, da procesuira i kazni odgovorne jednako kao što je, po nalogu Haaškog suda, izvršena detaljna raščlamba Domovinskog rata, gdje je do sada procesuirano i zatvoreno preko dvije tisuće hrvatskih branitelja.
Danas smo svjedoci još jednog uhićenja – u Varaždinu je uhićeno sedam pripadnika 7. gardijske brigade što je uvreda za sve nas branitelje i Domovinski rat.
Prijatelji iz 7. gardijske brigade, mi smo uz vas!
Prijatelji suborci, građani Slavonskoga Broda, mnogi od nas svoje političke i ideološke stavove artikuliraju kroz različite političke stranke. Mnogi se jednostavno ne bave praktičnom politikom tj. nisu aktivni članovi niti jedne od brodskih političkih stranaka. U ovom slučaju to je sporedna stvar. Pitanje razvoja i sudbine našega grada u ovom trenutku najmanje je političko – to je sudbinsko pitanje koje ne dozvoljava držanje po strani. To je pitanje na rješenje kojega i mi ratni stradalnici i branitelji Domovinskoga rata želimo i moramo sudjelovati jasnom i čvrstom potporom našem gradskom čelništvu u svemu što poduzima u interesu zaštite gradske imovine."

(Legalna ?) PLJAČKA

2009-10-22T13:05:00.001+02:00

Koordinacija udruga iz Domovinskog rata
DOM HVIDRE - S. Marjanovića 2
35000 Slavonski Brod
mob.: 098/563-720
Fax: 035/452-683
e- pošta: koordinacija.brod@gmail.com

Sredstvima javnog priopćavanja – svima
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata na svojoj 5. sjednici održanoj 19. listopada 2009. g. u Domu HVIDRAe Slavonski Brod raspravljala je o situaciji u kojoj se našao grad Slavonski Brod u kontekstu pokušaja da nekolicina osoba temeljem naizgled uredne pravne procedure i sudskog pravorijeka preuzme vlasništvo nad gotovo svim vrijednim nekretninama u vlasništvu grada. Po raspravi je donesen zaključak o nužnosti reagiranja upućenog brodskoj i ukupnoj hrvatskoj javnosti te zahtjeva nadležnim tijelima RH:
Da zakoni i poštivanje istih često ne korespondiraju s moralom ne trebaju nam potvrde iz daleke prošlosti… Valja se samo prisjetiti da su u sumornom 20 stoljeću stotine milijuna ljudi patili i mnogi od njih smrtno stradali jer je netko u ime svojih država striktno provodio zakone. Provođenje zakona i nedavnih godina, ovdje u Hrvatskoj, ostavilo je gorak okus na usnama i etabliralo sintagmu o „zakonitoj pljački tijekom privatizacije i pretvorbe.“
Ovim uvodom nemamo namjeru relativizirati niti jedan od pozitivnih propisa i zakona RH, ali svakako želimo naglasiti da vladavina prava, temeljena na zakonima, bez uvažavanja pravičnosti, dovodi do zakonitog nasilja što je s više aspekata neprihvatljivo a u nekim slučajevima, kao na primjer u pitanju sigurnosti u prometu, i kažnjiva (naime, nedopustivo je i kažnjivo na silu ishoditi prednost koju inače u određenim situacijama imamo u odnosu na druge sudionike u prometu).
U slučaju sudskog epiloga čiji finale bi trebala biti najavljena dražba nekretnina u vlasništvu grada Slavonskog Broda, iako formalno pravno čini se urednim, nedvojbeno se ipak radi o moralno nedopustivom činu koji snažno podsjeća na pljačku zajedničke nam imovine. Mi hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskoga rata, okupljeni u gradsku Koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata oštro se protivimo takvom postupanju. U Domovinskom ratu smo branili Brod – osjećamo se pozvanima štititi ga i sada. Ne smije se interes pojedinca, ili šestorice ili šezdesetorice, pretpostaviti interesu 80 000 građana Broda. Tim više što je taj interes nastao u nedovoljno razjašnjenim okolnostima.
Ne smije se dovesti grad do stanja koje prijeti ekonomskim slomom i tu bi se supsidijarno trebalo primijeniti pravo koje Ustav daje državi koja je dužna postupiti po svakoj presudi Ustavnog suda osim ako bi postupanje po istoj moglo dovesti do ugroze gospodarskim slomom države.
Obzirom da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti, od Vrhovnog suda RH tražimo da žurno postupi po istome te donese svoj pravorijek kako bi se eventualno spriječila još jedna moguća velika pljačka zajedničke nam imovine.
U Slavonskom Brodu, 19. listopada 2009.
Za Koordinaciju
Borislav Stipić, predsjednik

Priopćenje za javnost

2009-10-03T11:51:00.005+02:00

Koordinacija udruga proisteklih
iz Domovinskog rata
grada Slavonskog Broda
i Brodsko – posavske županije

Hrvatskim braniteljima, stradalnicima Domovinskog rata,
članovima obitelji, hrvatskoj javnosti,
sredstvima javnog priopćavanja

Priopćenje za javnost

Na 4. sjednici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Slavonskog Broda te onih koje djeluju samo na županijskoj razini održanoj 2. listopada 2009. god. analizirana je ukupna društvena i gospodarska situacija i tendencije razvoja iste od zadnje rekonstrukcije Vlade RH odnosno od priopćenja sa sjednice Koordinacije održane 20. srpnja ove godine i doneseni su sljedeći zaključci:
1. Zadovoljni smo činjenicom što su zahtjevi i stavovi iz priopćenja Koordinacije od 20. srpnja ove godine najvećim dijelom implementirani u opće zahtjeve hrvatske javnosti za rješavanjem temeljnih problema današnjeg hrvatskog društva pa, zbog toga, držimo kako na tim zahtjevima valja ustrajati.
2. Ponovo izražavano punu potporu Predsjednici Vlade gospođi Jadranki Kosor u njenim nastojanjima za konačnim obračunom s kriminalom i pljačkom državne imovine a posebno pozdravljamo najavljenu novu ustavnu odredbu o nezastarijevanju pretvorbenog i privatizacijskog kriminala te vidna nastojanja za uvođenjem nulte tolerancije na neodgovorno i kriminalno upravljanje nekim od velikih društava kojima je vlasnik Država.
3. Zahvalni smo gospođi Jadranki Kosor što i nadalje kao predsjednica Vlade nastavlja jednako skrbiti o stradalnicima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te tražimo od svih braniteljskih i stradalničkih udruga s područja cijele RH kao i sličnih udruga HVO da svoju potporu Vladi te posebno Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti iskazuju kroz punu suradnju po pitanjima detektiranja neprihvatljivog i nezakonitog ponašanja pojedinaca i skupina unutar i izvan braniteljske populacije koja su dovela ili vode do nezakonitog ostvarivanja prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja.
4. Izražavamo zadovoljstvo reakcijom Ministarstva vanjskih poslova na zabranu koncerta Marka Perkovića Thompsona u Švicarskoj, no upozoravamo da Prosvjedna nota koju je ovo ministarstvo uručilo diplomatskim predstavnicima Švicarske Konfederacije u RH ima prizvuk licemjerja jer tom istom čovjeku zabranjuje se koncerti i na području Hrvatske.
Od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti tražimo da ono, kao nadležno ministarstvo, jasnim i javnim očitovanjem te drugim raspoloživim načinima zaštiti dragovoljca Domovinskog rata Marka Perkovića Thompsona te mu, u suradnji s drugim relevantnim tijelima što prije omogući preduvjete za nesmetan rad. Ovo se, u prvom redu, odnosi na Ustavni sud RH koji bi, jer se u slučaju zabrana koncerata Marka Perkovića Thompsona, radi o jednom od temeljnih ljudskih prava, ustavnu tužbu koju je Thompson podnio protiv Grada Pule, trebao riješiti prioritetno.
U Slavonskom Brodu, 2. listopada 2009.

Za Koordinaciju

Borislav Stipić, predsjednik

DAN NEOVISNOSTI - POZIV

2009-09-29T13:20:00.002+02:00

POVODOM OBILJEŽAVANJA
DANA NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

U četvrtak, 08. 10. 2009. Dan neovisnosti republike Hrvatske, kao i svake godine do sada, od kada je osnovan KDVDR Botinec, obilježiti ćemo polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća podno Spomen obilježja poginulim braniteljima Botinca, te prigodnim programom na Trgu botinečkih branitelja u Botincu.
Nakon programa, održati će se Sveta misa zadušnica u crkvi Svetog Stjepana, prvomučenika, za sve poginule i umrle branitelje.
Prigodni program počinje u 10 sati, a Sv. misa je predviđena za 11,45 sati.
Napominjemo da je ovo prvi puta od nedavnog formiranja MO Botinec, da praznik obilježavamo u suradnji sa MO Botinec.
Pridružite nam se i time uveličajte taj naš veliki Praznik!!

DOBRO DOŠLI!!

KDVDR Botinec i MO Botinec

....pa zar u „toru za ovce“??

2009-08-09T23:25:00.007+02:00

Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja,

....pa zar u „toru za ovce“??

Thompson, jučer, na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, punim pravom poručuje: „ ne dajte nikome da nam pokvari ovaj dan“!!

Ali.....naravno uvijek postoji barem jedno, ali!!??

Što učiniti kad pojednici zbog svoje samovolje, nepoštivanja dogovora, rješanja u pisanom obliku od mjerodavnih institucija, u kojem ih se obavezuje na određene postupke , ipak uspiju u svojoj nakani??

KDVDR Botinec je na jučerašnji dan, organizirao u suradnji sa gospodinom Vranjicani Pavlom, projekciju dokumentarno-ratnih filmova za članove Kluba i građane naselja Botinec. Na taj način smo skromno htjeli proslaviti naš veliki praznik i podsjetiti sve one koji vrlo lako zaboravljaju, da se mi nismo „igrali“ Domovinskog rata, da je on bio stvaran i tražio je svoje žrtve.

Na popisu u podnožju Spomen obilježja poginulim braniteljima Botinca, na Trgu botinečkih banitelja, se nalaze trinaestorica mladića koji su dali život za našu današnju Hrvatsku. Zaslužili su minimum poštovanja kao i mi koji smo imali sreću, te smo danas u mogućnosti organizirati i proslaviti svaki praznik Lijepe naše!.

Zato poručujemo, DOSTA!!

Ne dozvoljavamo da nas se ponizuje, šikanira, provocira, ne bi li se izazvao incident o kojemu se može pisati i izvještavati, uvijek i ponovo istim rječnikom....

“razvojačeni branitelji su“!!!!......

Naime, usprkos rješenju koje smo zaprimili od Tržnica Zagreb u kojemu stoji da možemo koristiti plato ispred zgrade Tržanica Zagreb od 15-24 sata na jučerašnji dan, usprkos dogovoru u vidu kompromisa između direktora Tržnica Zagreb, gospodina Filipa Borca, rukovoditelja SNL gospodina Josipa Brčića, predsjednika Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-zapad, gospodina Jadranka Baturića, te predsjednika KDVDR Botinec, gospodina Rihtar Vladimira, to rješenje nije ispoštovano, kao ni dogovor.

Naš uvjet da sporna ugostiteljska terasa „može“ ostati na mjestu koje nije primjereno, jer se nalazi preblizu Spomen obilježja, te se time ruši njegov dignitet, dogovoren je komprimis, sve zbog pritiska navedenih osoba prema KDVDR Botinec, njegovom predsjedniku, te njihovog obećanja, da će se pridržavati dogovora o obaveznom izmještanju terase, na naš zahtjev određenih datuma, vrlo se brzo pokazalo da od tog kompromisa nema ništa.

Uklonjeni su stolovi, ali je ostala ograda koja zauzima površinu preko cijelog platoa, a koja prazna, neodoljivo podsjeća na „tor za ovce“.

MI SMO PROJEKCIJU FILMOVA, IPAK ODRŽALI, USPRKOS POKUŠAJA ONEMOGUĆAVANJA, OKRUŽIVŠI KUPAMA I STOLICAMA „TOR ZA OVCE“!!

U prilogu Vam šaljemo fotografije kako je to jučer izgledalo, šaljemo Vam dokument u kojem je vidljivo, zašto je sporni plato niveliran i u koju svrhu se može i smije upotrebljavati, rješenje Tržnica Zagreb u kojemu je vidljivo da je vlasnik pečenjarnice Botinec obavješten da mora izmjesti ljetnu terasu, screenshot maila, poslan nakon razgovora u kojemu je sklopljen „kompromis“ između gore navedenih osoba, sa obećanjem i osobnom garancijom predsjednika Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-zapad. U telefonskom razgovoru sa gospodinom Baturićem, koji je usprkos svom godišnjem odmoru, uljuđeno saslušao pritužbu na nepostupanje po dogovoru, obeĆavši da će vlasnik pečenjarnice „Botinec“ snositi posljedice ....držimo ga za riječ!

Oštro protestiramo zbog takvog odnosa prema braniteljima Botinca, a samim time i prema svim braniteljima širom Lijepe naše.

Posebno protestiramo zbog nepoštivanja dogovora zainteresiranih strana i na odnos rukovoditelja SNL Tržnice Zagreb, Josipa Brčića kojega smo kontaktirali telefonom, očekujući njegovu intervenciju i rješavanje problema...međutim , njegov odgovor je glasio: „što me gnjavite i opterećujete sa tim, juha mi se hladi na stolu, ja ne moram sa vama uopće razgovarati“???

Dosta nam je da nas se može „POTJERATI U TOR ZA OVCE“, a ne snositi baš nikakve posljedice, dapače, obraćati nam se osornim tonom i neprimjerenim rječnikom, u pristojnom pozivu za pomoć!!

ZAHTJEVAMO minimum poštovanja prema nama braniteljima.

Ovaj dopis ćemo zbog razvoja situacije poslati na sve adrese gdje smatramo da možemo dobiti pomOP i podršku ili samo informirati, o izmještanju ljetne terase pečenjarnice „Botinec“.

ZAHTJEVAMO da se sporna ljetna terasa, u što je kraće mogućem vremenskom roku, izmjesti sa platoa ispod Spomen obilježja i da se više nikada, nikome ne izda slična dozvola, prvenstveno zbog pijeteta prema onima koji su dali najviše, svoj život!

Očekujemo Vaše očitovanje o neugodnom događaju i porućujemo da odustati nećemo od zahtjeva da se plato oslobodi od stvari i roba, te konačno dobije svrhu za koju je i napravljen.

Također nećemo odustati od zahtjevanja da se prema nama postupa kao prema punopravnim, zaslužnim članovima društva, sa poštovanjem, jer smo najviše zaslužni za ovo što danas imamo.....a imamo jako puno.

IMAMO HRVATSKU!!

___________________________________________________

Poštovani, u prilogu vam šaljemo fotografije, dokumente i tekst koji šaljemo svima za koje smatramo da treba.
Nadamo se da su fotografije i prilozi dovoljni da biste shvatili situaciju u kojoj se nalaze branitelji Botinca i Klub.
Vijest je danas objavljena i u Večernjem .listu kao i na braniteljskim portalima. Također smo pozvali policiju koja je učinila zapisnik o nađenom stanju stvari i događanja.
Očekujemo podršku od srodnih Klubova i Udruga kao i pojedinaca,
.

Srdačan pozdrav,

predsjednik KDVDR Botinec

Vladimi Rihtar

____________________________________________________________

SLUŽBA NETRŽNICKE LOKACIJE

Zagreb, 21.07.2009.
Ur.br. 8791-1/2009 -hm

UDRUGA DRAGOVOLJACA I
VETERANA DOMOVINSKOG RATA RH
PODRUŽNICA GRADA ZAGREBA

FABKOVICEVA 1/II
10000 ZAGREB

PREDMET: Odgovor na Zamolbu

Obavještavamo Vas da je Vaša zamolba od 18.07.2009. godine vezano za
dozvolu korištenja platoa ispred zgrade Tržnice Botinec, a povodom obilježavanja Dana
pobjede i Dana domovinske zahvalnosti, dana 05.08.2009. godine u trajanju od 15,00 -24,00
sata, pozitivno riješena.

Vlasnik pecenjarnice „ Botinec „ obaviješten je o uklanjanju ljetne terase na dan 05.08.2009.

S poštovanjem,

Rukovoditelj SNL

Josip Brcić

Šubiceva 40/V, 10 000 Zagreb
tel: ++385 1 456 18 00, fax: ++385 1 465 04 62
Podružnica

TRŽNICE ZAGREB

pp 827; www.trznice-zg.hr mail: info@trznice-zg.hr
Žiro racun: 2340009-1410231852 Maticni broj: 3677702-011
_____________________________________________________________

IZJAVA GODINE

2009-07-23T17:53:00.003+02:00

Nakon deset godina Tuđmana smo imali državu, pobjedili rat i imali smo 8 miljardi dolara vanjskog duga.

Nakon dest godina Mesića- Račana-Linića-Ninića-Čačića-Pusićke-Tomičića-Sanadera-Kosorice nemamo više državu, popušili rat i 55 miljardi EURO duga!

autor:DiMajo
(Preuzeto s: http://www.javno.com/hr-hrvatska/krizni-porez-3-pdv-23_271692

Also dakle

2009-07-21T23:09:00.002+02:00

Nakon što su se čelnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata glatko odrekli do 10 posto mirovina, jasno i svojih jer (vele oni) jebeš čovjeka koji živi od mirovine, a lako im je to reći jer oni, večinom, žive od naknada za sjedenje u raznoraznim upravnim i nadzornim odborima (od Fonda hrvatskih branitelja do Telekoma) i zato beru mjesečne naknade od nekoliko desetaka tisuća kuna, dakle nakon toga slijedi ono čega smo se mi na koordinaciji brodskih i brodsko-posavskih udruga zapravo pribojavali - novi udar na branitelje - porez na neto mirovine od 5%! Istina taj porez Kosorica je pdrezala i svim ostalim građanima RH koji imaju plaču ili mirovinu veću od 3000 kuna. Samo - mi branitelji imamo privilegiju kod naše bivše ministrice pa se prema nama provodi negativna diskriminacija. Naime, kao što rekoh, Kosorica podmazuje a čelnici naših udruga od Dečaka do Milasa, od Đakića do skoro svih ostalih guraju i guraju (istu priču): TKo hebe članstvo naših udruga, oni i ne moraju postojati - bitno je da mi postojimo i da ih zastupamo bez obzira što se oni s tim ne slažu.

Doista treba nešto pametno poduzeti pa makar to nešto koštalo novih izbora!

Koordinacija udruga Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije (2)

2009-07-20T22:44:00.002+02:00

Priopćenje za javnost

Koordinacija udruga proisteklih
iz Domovinskog rata
grada Slavonskog Broda
i Brodsko – posavske županije

Hrvatskim braniteljima, članovima obitelji,
hrvatskoj javnosti,
sredstvima javnog priopćavanja

Priopćenje za javnost

Na današnjoj, 3. po redu u posljednjih desetak dana, sjednici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Broda i onih koje djeluju samo na županijskoj razini, razmatrana je situacija u koju su se najmanje svojom krivnjom našli i hrvatski branitelji, stradalnici Domovinskoga rata i članovi njihovih obitelji. Jasno nam je, ako je Država i društvo u cjelini u vrlo teškoj financijskoj, gospodarskoj i socijalnoj situaciji, ne možemo ignorirati situaciju ali ni jednostavno se, kao specifična društvena skupina, iz nje izmaknuti. Kriza na ovaj ili onaj način dotiče sve građane pa tako i nas. Dakle – jako dobro razumijemo stanje.

Znamo da nam je moguć prigovor i savjet da uzroke i rješenja ostavimo makroekonomistima a pravdanja i obećanja političarima. Bio bi to za nas bijeg od odgovornosti. Nismo takvi i tako se nećemo ponašati. Svjetsku gospodarsku i financijsku krizu smatramo samo djelomičnim uzrokom situacije u kojoj jesmo. Relativizacija općih ljudskih i kršćanskih vrijednosti, nestručnost, nepotizam i politička podobnost, populizam, kultura nerada, korupcija – dio je još iz socijalizma uvriježenog i naslijeđenog ponašanja. Divlja kapitalizacija, pljačka društvenih dobara, dehumanizacija i krajnje neodgovorno ponašanje establishmenta i u proizvodno-trgovačkom i u upravnom sektoru te pasivnost civilnog sektora stvarni su i najvažniji uzroci krize.

Upućujemo na rješenja:

1. Temeljita rekonstrukcija i bitno smanjivanje državnog i paradržavnog upravnog aparata. Pri tome mislimo na smanjivanje broja zastupnika u Hrvatskom saboru na način da se ubuduće iz svake izborne jedinice biraju dva do tri zastupnika manje u odnosu na sadašnji saziv Sabora, na smanjivanje broja općina za trideset posto.

2. Nacionalizaciju besprimjerno otuđene i budzašto rasprodane društvene imovine te zaustavljanje procesa privatizacije dok se ne utvrde strateški interesi hrvatskog gospodarstva i ne donese novi zakon o privatizaciji koji će uvažavati te interese.

3. Fiskalno jačanje mjera odvraćanja i represivnih mjera za kaznena djela iz područja korupcije, šverca i gospodarskog kriminala do zapljene cjelokupne imovine i dugogodišnjih zatvorskih kazni za počinitelje istih.

4. Razvijanje i poticanje proizvodno orijentiranog gospodarstva u sektoru poljodjelstva i industrije kao i uslužnih djelatnosti u sektoru turizma.
Ovo bi trebali biti potezi koji bi imali dugoročnu refleksiju na financijsko, gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj.

„Protupožarne mjere“ bi bile:

1. Uvođenje i striktno provođenje mjera štednje na svim razinama državnog i paradržavnog aparata.

2. Odgađanje izgradnje infrastrukturnih objekata i rekonstrukcija postojećih koje nisu neodgodive.

3. Svođenje potpore civilnom sektoru, uključujući i udruge proistekle iz Domovinskog rata, na pomoć u financiranju samo takozvanog „hladnog pogona“.

4. Bitno reduciranje i kontrola svih do sada isplaćenih financijskih potpora u gospodarstvu, osobito u poljoprivredi i potpora „ruralnom razvoju“ uz povrat sredstava koja nisu namjenski utrošena .

5. Smanjenje dužnosničkih plaća i mirovina.

Zahtijevamo žurno:

1. Rješavanja problema šverca, korupcije i svih ostalih oblika gospodarskog kriminala te posebno utaja poreza.

2. Ukidanje i povrat svih financijskih i materijalnih koristi koje su ostvarili i ostvaruju oni kojima ne bi smjela pripadati. Ovo nije poziv na vraćanje stanja s početka dvije tisućitih i nečuvenu hajku na sve hrvatske branitelje i stradalnike, već na jednostavnu i provedivu akciju usporedbi triju baza podataka tj. MORHove, HZMOove i MOBSove nakon koje bi slijedilo „čišćenje“ svih onih koji tijekom Domovinskog rata nisu niti jednu plaću odnosno naknadu plaće od MORHa posredstvom poslovnih banaka dobili a uživaju braniteljske mirovine i iskoristili su ostala Zakonom o braniteljima prava zajamčena hrvatskim braniteljima.

3. Rezanje profesionalnih vojnih mirovina koje su ostvarili državni službenici i namještenici koji ni dana nisu bili u Hrvatskoj vojsci, ali su im pričuvni činovi bivše tkzv. JNA prevedeni u činove HV te su potom umirovljeni po posebnom zakonu.

Ne pristajemo na

1. dovođenje nas i naših obitelji u vrlo tešku situaciju jer time što nas se, nasuprot sedmogodišnjem uvjeravanju i nas i javnosti, kako nemamo privilegije, već zakonom stečena prava, najavljenim potezima Vlade RH ipak tretira kao privilegirane članove ovoga društva, ne bismo trebali ostati samo bez dijela svojih zasluženih mirovina, već bi nas ostali potezi usmjereni protiv nas dodatno i financijski i socijalno doveli u gotovo bezizlazne situacije. Iznenadno ukidanje besplatnih udžbenika, besplatnog prijevoza za kako se najavljuje socijalno manje osjetljive kategorije stanovništva, a isključivo se misli na hrvatske branitelje i stradalnike, vodi prema ruskom modelu uravnilovke. Naime, mi smo stjecajem nepovoljnih okolnosti manje-više u mirovinama a mnogi od nas su u situaciji da imaju djecu o kojoj skrbe, koja se školuju što podrazumijeva da bi nam trebalo iz džepa „izbiti“ ne par stotina do tisuću i nešto kuna već nekoliko tisuća kuna već u rujnu!

2. legitimitet predsjednika naših udruga u dijelu ako svoju poziciju ne bi koristili u interesu svojega članstva tj. ako bi u ovom izuzetno teškom trenutku ponašali se kao odani članovi svojih stranaka i oni kojima je vlastiti interes iznad interesa članstva koje u razgovorima s predstavnicima Vlade predstavljaju. Konačno, to bi bilo najgrublje kršenje Statuta svake od udruga.

3. Ni u kojem slučaju ne pristajemo na smanjenje mirovina prije nego se sve prethodno navedene i druge mjere ne poduzmu.

4. Jednako ne pristajemo na selektivno smanjenje mirovina jer bi takvim pristupom, isto kao i u listopadu 2001. g., najviše i gotovo jedino bili oštećeni samo ratni stradalnici i članovi njihovih obitelji.

5. I kao apsolutno neprihvatljivo ističemo bilo kakvo zadiranje u zakonski stečena prava hrvatskih branitelja a da se prije toga zakonom ne utvrdi vremenski ili makroekonomski okvir do kada bi pojedina prava imala biti smanjena te način povrata umanjenih prava.

Potpora ovim stavovima i zaključcima osigurana je u toj mjeri da smo za njihovu realizaciju spremni organizirati ili s ostalim udrugama širom Hrvatske sudjelovati u masovnim prosvjedima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.

U Slavonskom Brodu, 20. srpnja 2009.

Za Koordinaciju

Borislav Stipić, predsjednik

Koordinacija udruga Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije (1)

2009-07-20T22:35:00.002+02:00

Polazne teze za sjednicu Koordinacije udruga:

1. Udruge proistekle iz Domovinskog rata, osobito dragovoljačke i stradalničke, okupljaju članstvo koje predstavlja najveći dio onih koji su u prijelomnim trenucima za stvaranje i obranu neovisne, suverene i demokratske Republike Hrvatske bili spremni žrtvovati sve te su osobnu sudbinu i sudbinu svojih najmilijih podredili tom uzvišenom povijenom činu. Kao takve predstavljaju moralnu uspravnicu ovoga društva.

2. Republika Hrvatska, zbog niza uzroka, već duže vrijeme a osobito sada proživljava socijalno ekonomske promjene koje po svim pokazateljima imaju odlike duboke krize čiji uzroci su dijelom izazvani globalnim novčanim i gospodarskim kretanjima ali, kao bitnom sastavnicom tih uzroka smatramo korupciju na svim razinama i u svim porama društva, već niz godina neuspješnu ukupnu politiku koja od svršetka devedesetih, dakle ratnog i izravnog poslijeratnog razdoblja nije uspjela Hrvatsku značajnije pozicionirati kao zemlju koja obećava i nudi izglednu prosperitetnu budućnost svojim građanima.

3. Dragovoljci Domovinskog rata, hrvatski branitelji i, posebno stradalnici, pri čemu se s dužnim pijetetom prisjećamo svih onih koji su svoj život ugradili u slobodu ove zemlje, kao što su bili u najodsudnijim trenucima stvaranja Hrvatske države, tako su i danas spremni sudjelovati u zaustavljanju negativnih trendova i razvitku hrvatskog društva u društvo jednakih i dobrih šansi za sve njene građane.

4. Na nama se lomila sudbina Hrvatske devedesetih, početkom dvije tisućitih nizom poteza i javnih istupa stigmatizirani smo kao problem ovoga društva a i ovih dana se sve glasnije javno priča da su tobožnje privilegije hrvatskih branitelja, odnosno njihovo smanjivanje, jedan od bitnih ključeva rješavanja problema deficita hrvatskog državnog proračuna i opće nelikvidnosti pa se u tom kontekstu navode i mirovine hrvatskih branitelja.

Činjenice su sljedeće:

- Mirovine hrvatskih branitelja nisu privilegija, već pravo ostvareno zakonom o pravima hrvatskih branitelja, mirovinskog zakona i zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba.

- Dok je ostalim umirovljenicima temeljem Odluke Ustavnog suda dvije tisućitih priznato pravo na povrat dijela uskraćenih mirovina u isto vrijeme hrvatskim braniteljima, svakome pojedinačno, temeljem Zakona o izvršenju državnog proračuna uskraćen je značajan iznos od svake mirovine. Šutjeli smo. Jednako kao i za vrijeme Domovinskog rata kada su pripadnicima profesionalnih postrojbi od tri i pol ugovorom zajamčene prosječne neto plaće na razini države do 1995. g. dakle do kraja rata bile isplaćivane samo dvije prosječne plaće odnosno mjesečno uskraćivana po jedna i pol!

- Zbog navedenog koruptivnog ponašanja danas među nama braniteljima ima određeni postotak onih koji u vrijeme Domovinskog rata nikada nisu ni odoru obukli, a pogotovo nisu bili na ratištima pa ipak primaju ratne vojne mirovine. Njihove mirovine najčešće nisu iznad iznosa koji se ovih dana navodi kao onaj do kojeg se neće smanjivati što pak znači da bi opet bili kažnjeni istinski hrvatski branitelji i stradalnici i još jednom nagrađeni profiteri i kalikulanti.

5. Kao koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata čvrsto stojimo na poziciji da:

- se po hitnom postupku donese i počne primjenjivati zakon o nezastarijevanju takvih nedjela te da se počinitelji istih označe kao neprijatelji ove države i hrvatskog naroda

- da se pitanje korupcije i svakog drugog ponašanja na štetu hrvatskog gospodarstva zakonski označi kao drakonski kažnjiv čin usmjeren protiv temelja i opstojnosti hrvatske države,

- teret krize u ovom društvu trebaju podnijeti svi jednako, da se braniteljska prava ostvarena po zakonu ne smiju dirati, da se mirovine eventualno mogu smanjivati samo linearno tj. u istom postotku svim korisnicima mirovina i plaća u državnom i paradržavnom sektoru.

6. U smislu i okviru navedenog dajemo bezrezervnu potporu dosadašnjoj ministrici branitelja tj. Predsjednici hrvatske vlade i njenom timu i nadamo se da će ona tj. gospođa Kosor koja je sedam godina govorila kako su braniteljska prava prava a ne privilegije, na isti način razmišljati i djelovati i u uvjetima sada kada je na najodgovornijoj izvršnoj dužnosti u državi.

2009-04-23T10:52:00.000+02:00

2009-04-11T09:58:00.000+02:00

L A T I N I C A – „Pravovjerno“ pismo

2009-01-28T21:09:00.002+01:00

Autorska emisija kroz petnaestak godina od svojeg prvog emitiranja gotovo svakog ponedjeljka već više od 450 puta u najgledanijem terminu na prvom programu nacionalne televizije, već po navedenom, poseban je fenomen. Njen autor, novinar, ratni izvjestitelj, urednik i voditelj Denis Latin, dosjetkom sa svojim prezimenom, ovaj talk-show nije samo imenovao, već je neupućene usmjerio i prema pismu koje je, nasuprot ćirilici, etablirano kao oznaka hrvatske civilizacijske i kulturološke pripadnosti zapadnom svijetu. No, to je samo kozmetika koja može biti i iskaz inače neupitnog Latinova sebeljublja a, zapravo, najbolje funkcionira kao komercijalna dosjetka koja je, u međuvremenu, prerasla u prepoznatljivi brand doduše koliko god kontraverzan, jednako i nezaobilazan u hrvatskom medijskom prostoru – na samo elektroničkom.

Ne zanemarujući antologijske primjere hrabrog i beskompromisnog novinarstva (kad je, na primjer, prije par godina sustavno i oštro javno secirao tijek privatizacije „svemoćne“ Zagrebačke banke) do loših uradaka koji su nepopravljivo narušili ugled prve hrvatske televizijske zvijezde u biti svih četiristotinjak do sada emitiranih emisija mogu se, zbog prepoznatljivih „lajtmotiva“ koje ovaj radoholičar, inače teško bolestan još od studentskih dana, provlači kroz najveći broj svojih emisija, mogu se svesti na uvjetni podnaslov koji bi (otprilike) mogao glasiti „moj obračun s njima“ pri čemu se, zbog još niza razloga, gubi slojevitost problematiziranih tema i životnih priča te se stvara dojam „crno – bijelog svijeta“. Istini za volju, u slučaju Latinice primjereniji izraz bi bio „crveno – crnog svijeta.“

Tematski emisije se u grubo mogu svrstati u one iz hrvatske prošlosti i to gotovo isključivo na one koje općenito imaju ili im sam Latin kroz svoju emisiju daje negativan prizvuk pri čemu su varijacije na temu NDH i ustaških zločina, Domovinskog rata i svega negativnog što se događalo u njemu a za što odgovornost snosi „hrvatska strana“, žrtava "humanog preseljenja" i projekata stvaranja etnički čistih prostora - ljudi otrgnutih od svog zavičaja i prisiljenih ostatak života provesti okruženi siromaštvom i psihološkim traumama, pretvorbe i privatizacije s kvalifikacijom „neviđene pljačke“ za što je, po njemu, isključivo odgovoran prvi hrvatski predsjednik dr Franjo Tuđman, ratni ministar obrane Gojko Šušak te njima u to vrijeme najbliži suradnici. Druga dominantna tematika je vezana na demokratizaciju društva, medijskog prostora te jačanje takozvanog „civilnog društva“ pri čemu se autor emisije također drži spomenutog shematiziranog rakursa.

Koncept emisije nikada u bitnome nije mijenjan: Nakon uvoda u temu i postavljanja referendumskog pitanja gledateljima slijedi upoznavanje s gostima koji su u pravilu oni što imaju svojim iskazima i argumentacijom potvrditi i kod gledatelja pojačati dojam kroz uvod u emisiju plasiranih Latinovih teza. Izuzeci su i ovdje potvrđivali pravilo a kao takve doista valja izdvojiti one u kojima ekonomist Branimir Lokin i novinar Igor Mirković daju koliku toliku uravnoteženost jer bez njih dvojice ista bi bila čista sublimacija najpatetičnijeg „jugonostagičarstva“ te onu s tematikom o dvojnom državljanstvu u kojoj filolog dr Nino Raspudić jasnom i nepobitnom argumentacijom govori o neprincipijelnom pristupu ovoj temi od strane i urednika – voditelja, suradnika kao i od ostalih gostiju u studiju. Nakon uvodnih izjašnjavanja i vješto manipulirane rasprave redovito slijede dva priloga nekoga od stalnih i najbližih Latinovih suradnika novinara Jagode Bastalić, Suzane Gotthardi-Pavolvsky, Vesne Kolmanić, Nataše Ban Leskovar ili Saše Kosanović. U pravilu emisije nemaju izravno verbalno izrečeni zaključak što je i razumljivo jer ovakvim konceptom autor od početka do kraja emisije i nizom iz emisije u emisiju promovira vlastite stavove koji su upravo zbog toga jasni te ih i nije potrebno zaključno ponavljati i dodatno pojašnjavati.

Budućnost Latinice gotovo pa je izvjesna – gasi se i ostaje kao fenomen specifičnog autorskog koncepta u okviru povijesti hrvatskog novinarstva. Iako je razloga za gašenje ove emisije više i ne treba ih posebno elaborirati, važno je naglasiti da je Latin na određeni način ipak makar djelomično u pravu kada govori o javnim i tajnim pritiscima na medijske slobode u suvremenoj Hrvatskoj te kao najvažniji razlog za gašenje ove emisije detektirati u činjenici što Latin javno optužuje vladajuću stranku i Premijera za kontrolu medijskog prostora na jednoj, i u sukobu je s najutjecajnijim članovima iz najveće oporbene stranke koji su u stručnim ili upravnim strukturama nacionalne TV kuće, na drugoj strani. Time se doveo u situaciju da mu glavni ravnatelj HRTa Vanja Sutlić izrekne mjeru smanjenja plaće i opomenu pred raskid ugovora a što je ovaj obrazložio navodnom Latinovom poslovnom nekorektnošću.

Nije isključeno kako bi eventualno nasilno ukidanje Latinice izazvalo skandal koji si politički establishment ne može i ne želi dozvoliti pa je Denis Latin ovih dana imenovan za savjetnika za kulturu, medije i informiranje hrvatskog veleposlanika u Španjolskoj. Iako se Latinov odlazak u diplomaciju ne može u potpunosti sagledati bez prethodnog konteksta, nema razloga za ne vjerovati i samom Latinu koji veli da je „odlazak u diplomaciju logičan razvoj karijere jednog novinara.“ Dodajem – ne baš svakog novinara.

(Ivana, zahvaljujem Ti na ovom eseju. Lijepi pozdrav - Borislav))

Benjamin Tolić: APOKRIF O NAZIFU

2009-01-27T22:23:00.004+01:00

Bio je to lud san. Lud da ne može biti luđi. Ne bih ga pripovijedao da nije neobična tvarnoga ostatka.

- Ej, narodni zastupniče! - zaskočio me stari znanac Cindro na vratima „Zlatnoga kokota“ kao bura iza rta. - Kud će - veli - suza nego na oko! Idemo na kavu? - Idemo. - Što si noćas sanjao? - Ništa. - Ništa? - naceri se on svisoka. – I doda: Meni to kažeš? A ne znaš gdje ja radim?! - Gdje? - U SOA-i. Odjel za nadzor snova. Snova i telepatije. - Ma, daj! Tebe još drži parapsihologija. Vrijeme je, prijatelju, da pustiš te bedastoće. Odrasti već jednom! – E, moj narodni zastupniče, nisu to bedastoće. To je vrlo važan posao. Sa sigurnosnog motrišta neusporedivo važniji od nadzora pisama, elektroničke pošte, telefonskih razgovora, radija, televizije, internetskih portala, novina, knjiga. Građani obično misle: Tamo, u toj Agenciji, čehaju informacije i dezinformacije koje prikupljaju agenti - špijuni i doušnici, uhode i hotkari. Tako to i jest. Ali ne u momu odjelu. Naš je posao tako reći vrhunaravan. Temelji se na znanstvenim spoznajama koje su dostupne samo najužemu krugu ljudi u središtu globalne moći. Mi taj posao obavljamo metodama i tehnikama koje neupućeni ne mogu ni zamisliti. To nam omogućuje svašta: temeljit nadzor snova, njihovo krivotvorenje, preoblikovanje, podmetanje, telepatski prijenos … - Bla-bla… - Ne vjeruješ? - Nisam s kruške pao. - Dobro, nisi. Niti si, veliš, noćas išta sanjao? - Što je tebi? - rekoh. - Valjda ja to znam bolje nego itko drugi?!

On se čudno smiješio. Očito se nije dao pokolebati. Malo je prižmirio, a prijekorni je njegov pogled govorio: Zaboravio si, prijatelju, zaboravio.

- Dobro - reče napokon - ne bih ti to smio dati. Donedavno su se prijepisi tajnih razgovora i uopće dokumenti označeni kao državna tajna veselo dijelili prijateljima i neprijateljima. No ta su vremena, čini se, prošla. Mogao bih nahrdati, ostati bez posla ili čak završiti u buhari. Ali ne mogu odoljeti. Neka dakle bude što biti mora! - Otvorio je aktovku, izvukao iz nje spis, položio ga preda me, te, srknuvši zadnji gutljaj kave, doviknuo konobaru: - Dva amara! Molim, bez leda.

Hineći nezainteresiranost, bacio sam tobože nemaran pogled na spis. Prva stranica bila je - nevjerojatno! - na memorandumu SOA-e, Odjel za nadzor snova. Na njoj se, protivno duhu našega doba, kočio latinski naslov: „Opis i prijepis sna“ - OIB 846726097670-37, 24.l.2009., 04h.

- Gle vraga! - rekoh. - Moj osobni identifikacijski broj! - I, trgnuvši gutljaj amara, sunovratih se u tekst:

DESCRIPTIO & TRANSCRIPTIO SOMNII

PREDSJEDNIK SABORA [oblizuje usne]: Riječ ima uvaženi zastupnik Nazif Memedi.

MEMEDI [vrti se, izgubljeno]: An?

ZASTUPNICI OKO MEMEDIJA [smiju se; potežu ga za rukav]: Hajde, izlazi! Što čekaš?!

MEMEDI [došavši za govornicu, zbunjeno kruži pogledom po dvorani]: Mmm…

PREDSJEDNIK [kao pun Mjesec kroz oblak]: No, uvaženi zastupniče, hoćete li? [Opći grohot.]

MEMEDI [čvrsto i razgovijetno]: Gospodine predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici! Nemojte se, molim Vas, smijati. To nije lijepo. O momu držanju i mojoj govorničkoj vještini treba suditi pravedno. U ovomu Visokom Domu ja sam ubogi Rom. Ovdje je, ne tako davno, naš kolega - slavni pjesnik, filozof i govornik - citirao Louisa Antoinea Leona Florellea de Saint-Justea! [Ooo, o nebesa!] I pozvao naciju [tajac], da, pozvao naciju na ubojstvo kralja!

PREDSJEDNIK [nervozno]: Gospodine zastupniče, držite se točke Dnevnoga reda. Raspravljamo o smanjivanju zastupničkih plaća.

MEMEDI [predsjedniku]: Bez brige, gospodine predsjedniče! Mislim ja na Dnevni red. Nemojte me, molim Vas, više prekidati. [Zastupnicima]: Što sam ono rekao? Ah, da! On i ja! Vidite li vi, drage kolegice i kolege, taj nerazmjer? Rečeni pjesnik, filozof i govornik bio je svjetski čovjek. Duhovno se družio sa Saint-Justom i Robespierreom. Govorništvo je učio od Kvintilijana. A ja? Što je sa mnom? Ja sam, kao što rekoh, Rom. Rođen Bogu za leđima, u Pršovcima, u Makedoniji. Družio sam se, kao i ostala seoska djeca, sa svojim vršnjacima i domaćim životinjama: kokošima, guskama, patkama, psima, mačkama, ovcama, kozama. U Tetovu, u tom provincijskomu gnijezdu, stekao sam izobrazbu poljoprivrednoga tehničara. Tamo, u toj srednjoj školi, govorništvo nismo učili. Ali Kismet ravna našim životima. I on je, kao što vidite, htio da baš ja u Hrvatskomu saboru zastupam austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, tursku, ukrajinsku, vlašku i židovsku „nacionalnu manjinu“…

NEKI ZASTUPNIK [ogorčeno]: Ne muljaj! Kakav Kismet?! Tebe je u ovaj Sabor i u njegova tri odbora uveo 351 romski glas. A Ružu Tomašić njezinih je 9.000 hrvatskih glasova, iako ih je bilo dvadeset i pet puta više, ostavilo izvan Sabora.

MEMEDI [klima glavom]: Hvala Alahu, napokon čujem istinu. Dakle: 351 glas, a ne 350, kako piše komentator Slobodne Dalmacije, ni tristotinjak, kako piše kolumnist portala „javno.hr“. I o tomu ću nešto reći.

PREDSJEDNIK [kuca prstom po mikrofonu]: Dnevni red…Dnevni red!

MEMEDI [predsjedniku, odlučno]: Ne prekidajte me! Nisam se udaljio od Dnevnoga reda, samo se to još ne vidi! [Zastupnicima]: Vi, drage gospođe i gospodo, moje ime znate. A znate li Vi što ono znači? Što znači Nazif? E, to Vam moram reći! Znači: Čist. Ne, kako se obično misli, okupan, umiven, opran. To ne. Znači: čist pred Bogom i pred ljudima. A o meni pišu svašta. Pišu da sam prljavac, da godinama udobno parazitiram na državnomu proračunu zahvaljujući koordinaciji romskih udruga koju smo osnovali moja supruga i ja, da bez dana staža u imovinskoj kartici imamo nekoliko kuća i skupih automobila. Ima tu zrnce istine. Nismo, hvala Alahu, sirotinja. Grješni smo ljudi. Ali, prljavci nismo …

PREDSJEDNIK [suspreže se]: Gospodine Memedi, Dnevni red! Dokle ćete zlorabiti moju strpljivost?

PRVI ZASTUPNICI [viču]: I našu! Dosta lupetanja! Oduzmite mu riječ! Nismo u Tetovu na pazaru!

DRUGI ZASTUPNICI [nadvikuju prve]: Ma, dajte! Pustite čovjeka, neka kaže što mu je na srcu!

MEMEDI [uznemireno]: Samo malo! Molim Vas, samo još malo! Ovo je vrlo važno. Riječ je, kako da kažem, o obraćenju! O obraćenju, gospođe i gospodo, dubljemu od obraćenja Zdravka Tomca. Morate me saslušati!

PREDSJEDNIK [zvoni]: Mir! Molim mir! Gospodine Memedi, nastavite.

MEMEDI [ozareno]: Hvala Vam, gospodine predsjedniče! Od svega Vam srca hvala! Ja sam, gospođe i gospodo, kao što rekoh, grješan čovjek. Imam mnogo sitnih grijeha. Svi oni izviru iz općih ljudskih slabosti. Ali imam na duši i tri velika, prevelika grijeha: sudjelovao sam u odricanju od ZERP-a i u onomu hitnom postupku kada smo donijeli Zakon o poljoprivrednomu zemljištu i Zakon o golfu. U prvomu slučaju bio sam presudan čimbenik, utjelovljena većina! U drugomu većinu smo osigurali Denes Šoja i ja. Ne ulazim u razloge kolege Šoje. Jer, svoje grijehe nosim sam. A duboko se kajem. I molim Hrvate da mi oproste. Dva su izvora mojih grijeha: moje čisto srce i konstitucionalni nedostatak moga naroda. Čist čovjek u meni vjerovao je koalicijskomu partneru, a pripadnik naroda koji nema svoga teritorija nije osjećao vrijednost zemlje. Mene dakle nisu zanimale ni oranice, ni šume, ni livade, a još manje golf. Niti sam mogao shvatiti što će Hrvatima, povrh njihova mora, još i međunarodne vode…

NESTRPLJIV ZASTUPNIK [maše rukom i dovikuje]: Plaće, Nazife, plaće!

MEMEDI [odmahuje]: Bit će i to, prijatelju! [Zastupnicima]: Čitali ste i slušali što se misli o našim postupcima. No sve je to luk i voda. To će riješiti Ustavni sud. Ali treba stati pred Alaha! Mene je jutros pozvao. - Nazife, Nazife - veli - Što to radiš? - Spremam se za raspravu o smanjivanju zastupničkih plaća. - Pusti tu budalaštinu, nego jesu li tebi vrane mozak popile ili si nečastivim načinom sam onečistio srce svoje? - Ne razumijem. - Dobro - veli Alah - kakvi ste vi to zastupnici nacionalnih manjina? Kakve su to nacije, ti tvoji Romi, Rusini i Vlasi? To su, Nazife, narodi, jer nemaju zasebna teritorija. A ono malo Austrijanaca, Bugara, Nijemaca, Poljaka, Rumunja, Rusa, Turaka, Ukrajinaca i Židova u Hrvatskoj? Žive li ti ljudi sa svojim nacijama u njihovim državama? Pa, svi vi dijelite zlo i dobro s hrvatskom nacijom u njezinoj državi. Kada se Hrvati smrzavaju, i vi se smrzavate; kada Hrvate sunce grije, i vas grije. Zato, Nazife, pamet u glavu! Tebi pripadaju samo jednaka prava. Budi politički Hrvat. Ne daj da ti Šejtan šapće na uho kako si ti u Hrvatskoj, zato što si Rom, 42 puta vrjedniji od Hrvata. To nije moja pravda. To je pravda onoga Šejtana koji gura Hrvatsku u NATO i Europsku uniju. A on je moćan zavodnik. Pred njim su pokleknuli mnogo umniji od tebe. Eto, neka ti zastrašujući primjer bude Slaven Letica. Taj je doktor znanosti još u ljeto 2007., dok je muzao Savez za Europu, znao za studiju Ekonomskoga instituta iz Zagreba Pristupanje Europskoj uniji: očekivani ekonomski učinci. No on se tek u Vijencu od 15. siječnja 2009., kada mu je to vime presušilo, upitao „Isplati li se Hrvatima u Europu?“

PREDSJEDNIK [izvan sebe]: E, sad je dosta!

MEMEDI: Da, gospodine predsjedniče! Sad je doista dosta. Primite, dakle, moju neopozivu ostavku na članstvo u Savezu za Europu. Alah ne dopušta da moja romska malenkost, koju su Hrvati primili u svoja njedra, sada sudjeluje u pretvaranju Hrvata u Rome Europske unije.
U tom času tresnuše vrata „Zlatnoga kokota“. Prenuh se. Bî mi žao što se san raspršio i što je nestao Cindro. Ali se prenerazih kada vidjeh da u rukama držim njegov apokrif o Nazifu.

(U suglasju s Autorom preneseno s Javno.Info )

Hrvatski branitelji i europske pravne stečevine

2009-01-21T23:43:00.004+01:00

Ministar zdravstva Darko Milinović sastao se danas s predstavnicima 15 udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Upoznao ih je s detaljima zdravstvene reforme i pojasnio im da neće biti smanjivanja prava branitelja i članova njihovih obitelji, naprotiv: - Prava su proširena i na branitelje oboljele od PTSP-a i njihove obitelji, tako da će oni od sada biti oslobođeni plaćanja participacija na svim razinama - kazao je ministar.

Predstavnici udruga pružili su punu potporu ministru i naglasili da su se borili za pravnu državu. Također su pozvali liječnike primarne zdravstvene zaštite da poštuju zakone i provode reformu zdravstva.
(Večernji list, 21. siječnja 2009.)

Retoričko pitanje: Ako reforma zdravstva ništa bitnoga ne mijenja u odnosu hrvatski branitelj – HZZO, koji bi to „detalji zdravstvene reforme“ mogli biti toliko zanimljivi čelnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata da im sam ministar zdravstva koji, tada, zacijelo ima štogod zanimljivijeg i važnijeg porazgovarati s neposlušnim liječnicima, objašnjava reformu koja se nas branitelja, po Milinoviću, gotovo niti ne tiče?
Ono što Milinović nije pojasnio, a dvojbeno svakako jest - jesu li svi HRVI Domovinskog rata oslobođeni participacije odnosno obveze dopunskog zdravstvenog osiguranja ili su iz sheme ispali HRVI s manje od 30% tjelesnog oštećenja.

Drugo pitanje su branitelji oboljeli od PTSPa. Kao, prava se proširuju i na njih. Smiješno! Po definiciji branitelj obolio od PTSPa je onaj kome je gubitak radne sposobnosti prouzročen bolešću, odnosno – zbog PTSPa je u mirovini. Nije mi poznat slučaj da je itko umirovljen zbog PTSPa a da prije toga nema utvrđenu tjelesnu oštećenost (HRVI) zbog istog razloga. Jednostavnije: Oboljeli od PTSPa nisu posebna kategorija već su već u grupi HRVI. Većina s postotkom manjim od 30% i jaaako puno s privremenim rješenjima.

Bila bi zanimljiva statistika koja bi zacijelo pokazala da su im (većini) i članovi obitelji oslobođeni participacije po drugom temelju (nezaposlene supruge, prihod po članu domaćinstva ispod socijalnog minimuma…).

Statistika bi imala što reći i za branitelje koji nisu HRVI a imaju tjelesno oštećenje veće od 30%!

Vele da su razlozi zdravstvenoj reformi pa tako i zahvaćanju prava hrvatskih branitelja usklađivanje s europskim pravnim stečevinama. Odlično, velim ja, tada će se, nakon više od desetljeća mizerne invalidnine, konačno, povećati za koju lipu. Naime, nevjerojatno je da u Europi koja nije toliko socijalno osjetljiva kao što Ustav kaže za RH, invalidnina za 50% tjelesno oštećenje iznosi kojih pedesetak eura mjesečno.

I na kraju, ne želim vjerovati da je Milinovićev susret s predstavnicima braniteljskih udruga koji, usput, svoje članstvo apsolutno ništa o reformi i potpori ministru u njegovom sukobu s liječnicima nisu pitali, upriličen samo i isključivo zbog instrumentiranja udruga proisteklih izu Domovinskog rata u tom sukobu. Ako jest – svaka čast, Ministre – i to je dio politike. No, ako tako jest, sramite se svi redom predsjednici udruga koji ste se dali uključiti u ono za što ni u kom slučaju nemate mandat svojega članstva.

Krivokletnici i sveci

2009-01-11T23:02:00.000+01:00

2009-01-01T14:32:00.000+01:00

Dragoj učiteljici

2008-12-25T00:53:00.004+01:00

Posebno blagoslovljen Božić želim jednoj dragoj učiteljici i svima njoj najdražima. Za rođendan pusa!

Ponizno molim kontakt za elektroničku poštu jer mi ju je virus popapao.

2008-12-23T00:33:00.001+01:00

Administriranje

2008-12-13T13:42:00.002+01:00

Sve po zakonu...

Zakon o općem upravnom postupku (Sl.l.SFRJ br.4/77) Zakon o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 53/91) te njegove izmjene (NN br. 9/92 i 77/92) (ZUP) jasno propisuju rokove za donošenje pojedinih upravnih akata odnosno zaključaka, odluka, rješenja i sl.
Ne samo temeljem osobnog iskustva, nego i kontaktirajući s mnoštvom dragovoljaca, branitelja i stradalnika Domovinskog rata, i pomažući im sasjeći makar koju od, čini mi se, nebrojenih glava administracijske aždaje, apsolutno sam se uvjerio da najveći kršitelj vlastitih zakona i propisa jest mila i draga nam Domovina odnosno njen administrativni aparat.

Uvodno navedeni zakoni, kad je riječ (recimo) o donošenjima rješenja na zahtjev propisuju rok od mjesec dana od datuma pokretanja postupka kada u donošenju istoga (rješenja) sudjeluje jedno tijelo te dva mjeseca ako u postupku donošenja rješenja sudjeluju dva ili više tijela. Ako drugo tijelo ili tijela koja sudjeluju u donošenju rješenja u roku 30 dana ne donesu svoje mišljenje ili drugi akt (suglasnost, ocjenu…) tada tijelo koje je na zahtjev stranke pokrenulo upravni postupak može (i trebalo bi!) donijeti rješenje kao u slučaju da isključivo samo vodi postupak.
Teško je naći primjer kada i gdje se postupilo na način kako je opisano u prethodnoj gotovo citiranoj izreci zakonskih odredbi. A nemoguće je nabrojati sve moguće različite primjere kršenja istih. Stoga ću navesti dva eklatantna slučaja kada državna upravna tijela krše zakon a u svezi ostvarivanja prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (ZPHBDR).

Postupak rješavanja zahtjeva za ocjenu tjelesne oštećenosti (RVI) jedan je od njih. Zahtjev za ocjenu podnosi se nadležnim uredima državne uprave odnosno njihovim Odjelima za hrvatske branitelje pri županijama (Odjeli). Odjeli, nakon dobivanja mišljenja i ocjene ovlaštenog liječničkog povjerenstva donose rješenje koje je po ZPHBDR obvezno podložno reviziji i potvrdi (moguće i izmjeni ili ukidanju ili poništavanju) odnosno da bi bilo konačno, pravomoćno i izvršno u redovitom upravnom postupku mora se donijeti drugostupanjsko rješenje. Po zdravoj logici od datuma podnošenja zahtjeva pa do ovoga posljednjeg ne bi smjelo proći više od četiri do pet mjeseci. Je li ijedno rješenje o statusu HRVI na ovaj način doneseno? I tko su ti sretnici ili povlašteni, ako ih ima, koji su do svojega statusa tako jednostavno došli?

Postupak za ocjenu radne sposobnosti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne predviđa rješavanja na dvije upravne razine osim ako podnositelj zahtjeva na rješenje nadležne područne službe uloži žalbu. Međutim, u istom postupku, jer je predviđena obvezna revizija Državnog povjerenstva za ocjenu invalidnosti koje djeluje pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. I tu je zakonski rok, jer se radi o dva tijela koja sudjeluju u postupku donošenja rješenja, 60 dana.

U praksi je to sasvim drugačije. Zahtjevi za ocjenu radne sposobnosti šeću od službe do službe, od službenika do službenika i nerijetko se pojedini dokumenti iz spisa zagube, izgube… a događa se da cijeli spis netragom nestane. Pa kada ovlašteni vještak Mirovinskog zavoda i donese svoju ocjenu i mišljenje i kada spis ode Državnom povjerenstvu na reviziju prođe ne trideset ZUPom maksimalno mogućih, već neusporedivo veći broj dana (i mjeseci) do donošenja rješenja koje, u pravilu, ocjenom državnog povjerenstva ne odgovara ocjeni ovlaštenog vještaka Mirovinskog zavoda. Vrijeme i rokovi jesu velik problem hrvatskim braniteljima. No, postoji još niz problema koji većini branitelja čak nisu ni poznati, bar ne u punoj mjeri a suštinske su prirode. Naime, gotovo da i ne postoji, a spreman sam se i kladiti, slučaj da je Državno povjerenstvo izmijenilo ocjenu ovlaštenog vještaka (pazi – vještaka koji ima stručnost, iskustvo, ovlaštenje, odgovornost….) dakle izmijenilo ocjenu u smislu da je u pozitivnom smislu mijenjalo njegovu ocjenu. Besmisleno je navoditi primjere, jer radi se o pravilu - Državno povjerenstvo uvijek "ruši" ocjenu i mišljenje ovlaštenog vještaka.

Što to govori?

Također ne postoji slučaj da je Mirovinski zavod, uporištem u ZUP, po isteku trideset dana od kada je Državnom povjerenstvu na reviziju uputio nečiju ocjenu i mišljenje, a da u međuvremenu Državno povjerenstvo nije odradilo svoj dio posla, samostalno donio rješenje o radnoj sposobnosti.

Već zbog ovoga postupci traju godinama. No, „to nije sve!“ – budući su rješenja najčešće manjkava, a još češće nepovoljna po podnositelja, obnavljanje postupaka, nove ocjene, poništavanja, ukidanja, izmjene rješenja… slijede žalbe, pa novi postupak, pa rješenja, pa upravni sudovi… pa opet sve iz početka.

A na upit Ministrici hrvatskih branitelja i Predsjedniku Vlade o sustavu vrednovanja rada državnih službenika i namještenika a posebno da li isti (službenici) bivaju nagrađeni i promaknuti u službi ovisno o tome koliko dugo razvlače postupke, a u međuvremenu neki podnositelji zahtjeva (hrvatski branitelji) umru, ubiju se, djeca im odrastu pa izgube prava na njih…. navodeći im primjere, naravno - nikada nisam dobio odgovor.

UMJESTO KOMENTARA

2008-11-25T21:22:00.003+01:00

Što reći na posljednji Mesićev "biser"? I je li njegova izjava o "štednji" na pokojnim braniteljima samo jedan od nepreglednog niza njegovih gafova?
Ova animacija moj je autorski rad i ima i ovdje posvjedočiti što mislim o majmunima i njihovoj mogućoj evoluciji.

O Mesiću ne mislim ništa. Nije on toga vrijedan.

Sjećanja

2008-11-16T16:34:00.006+01:00

VUKOVAR
Izroni li iz blijede slike sjećanja samo u vrijeme predizborno i u vrijeme obljetnica najvećeg barbarstva na koncu već ionako krvavog stoljeća? Je li to jedina upitnost, danas, vezana uz ovaj grad?
U utorak, 18. studenoga, na samu obljetnicu, kao i svih prethodnih godina, Nezavisni dragovoljci hrvatski, sa svima ostalim dragovoljcima, braniteljima i pukom te (neizbježnim) političarima u Vukovaru će se prisjećati, moliti i ponovo prisegnuti - Prijatelji, vaša žrtva nije i neće biti uzaludna. Vječna vam slava i hvala a hrvatska gruda neka vam je laka!

Volim Hrvatsku

2008-10-28T22:32:00.002+01:00

Martina

2008-10-18T13:55:00.003+02:00

Martini Pirić (16) tijelo ubrzano stvara tumore. U četiri mjeseca dvaput su je operirali. Školski prijatelji pokrenuli su humanitarnu akciju.

Liječnici zagrebačke bolnice Rebro izvadili su Martini Pirić (16) iz Čepina kraj Osijeka čak dva tumora teška više od kilograma. Martini, učenici drugog razreda Srednje trgovačke škole “Davor Milas”, zloćudni tumor u prsištu dijagnosticiran je početkom godine. Odmah su je poslali u Zagreb, gdje joj je prije četiri mjeseca tumor uklonjen, a potom su je uputili na kemoterapiju.
„Nakon kemoterapija pregledima je utvrđen još jedan tumor koji je težio čak kilogram i narastao u samo četiri mjeseca. Prije tri dana opet je operirana. Njeno tijelo ubrzano stvara tumore.

Strahujemo za njen život, no Martina je iznimno optimistična - rekli su roditelji Marija i Marko koji žive od svega 1.500 kn pomoći, pa bolesnoj kćeri ne mogu osigurati liječenje kakvo bi joj trebalo, u inozemstvu.

U pomoć obitelji priskočili su Martinini prijatelji iz škole koji su pokrenuli humanitarnu akciju “Srcem za Martinu” u kojoj prodaju proizvode koje sami naprave, a za pomoć mole sve koji mogu donirati novac za njeno liječenje. Novac se može uplatiti na žiroračun u PBZ-u 2340009-3102724123 s naznakom “za Martinu”.

Pomozimo Martini molitvom i koliko možemo konkretnom pomoći...

Mir i dobro!

Fra Petar Filić

Nezavisna

2008-10-08T21:30:00.002+02:00

Nakon akta državnog terorizma tadašnje SFRJ nad Republikom Hrvatskom (raketiranje Banskih dvora s ciljem likvidacije dr Franje Tuđmana) demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda na izvanrednoj plenarnoj sjednici u najvišem, zakonodavnom tijelu - Hrvatskom državnom saboru - jednoglasno su donijeli povijesnu Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ. Blagdan je to kojim se obilježava formalno uskrsnuće moderne nezavisne hrvatske države. U stvarnosti ova odluka ima važnost provedbe Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti koja je, po isteku tromjesečnog moratorija, 8. listopada 1991. g. ovom povijesnom odlukom zaživjela. Tada je, a i zbog opće geopolitićke situacije ali i zbog "događanja naroda" i u Hrvatskoj što je, opet, prethodilo "balvan revoluciji" svima bilo jasno da će se za za svako slovo, za svaki zarez ove odluke morati krvavo boriti. Slijedila je otvorena agresija na RH, slijedio je dug i bespoštedan rat za slobodu koja je temeljni preduvjet suverenosti. "Imamo Hrvatsku!" - usklik je Oca moderne hrvatske Domovine dr Franje Tuđmana koji su popratilla zvona sa svih zvonika u Domovini. Njegov poljubac hrvatskom stijegu što se tek nakon olujnog ljeta 1995. g.zavijorio nad tvrđavom hrvatskih kraljeva u tada netom oslobođenom Kninu označio je zaokruženje povijesnog sna hrvatskog naroda. Sna koji je je surovom javom kroz dugu povijest višekratno prekidan i na dulja razdoblja zapretan samo tinjao.
Nitko nije otok - reče pametan čovjek. Ni država, pa ni ova Hrvatska ne može biti izoliran i sam sebi dovoljan otok. Živimo u razdoblju snažnih integracijskih silnica poticanih kapitalom multinacionalnih kompanija i upravljanih od birokrata iz svjetskih i europskih centara moći ali, kako na početku napisah suverenosti nema bez slobode, a slobodu smo poprilično rasprodali "za Judine škude" pa se, slijedom toga, razložno bojim i za hrvatsku samostalnost i suverenost. Ovom prigodom neću elaborirati te ne samo moje osobne strahove i ne zato što bi ih netko galantno i s visoka mogao proglasiti paranojama, euroskepticizmom,bezrazložnim strahom od povratka u "bratski zagrljaj" susjednih nam balkanskih država, već zatošto ne želim radost ovog svečanog dana mutiti ičim pa ni tim.

Dr Juraj Njavro 2.7.1938. - 15.9.2008.

2008-09-15T15:41:00.002+02:00

Kirurg Vukovarske ratne bolnice i Načelnik ratnog saniteta u vrijeme epopejske obrane Grada Heroja dr Juraj Njavro pridružio se svojim nama znanim i neznanim suborcima . Umro je u 71. godini svojega karizmatičnog i sadržajnog života. Nakon pada Vukovara odveden je u srpsko zatočeništvo te je nakon kalvarije njihovih logora i kazamata preuzeo odgovornost djelatnog političkog i javnog života. Bio je ministar hrvatskih branitelja, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik udruge liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-91. Za svoj rad i nesebičnu žrtvu višestruko je odlikovan najvišim ratnim i državnim odličjima a priznanja je dobio i od strukovnih liječničkih udruga.
Neka mu je laka hrvatska gruda.

M. P. Thompson - Prijatelji

2008-08-31T21:56:00.001+02:00

Prijatelji često mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure što su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji kako ste mi danas

Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli
Prijatelji kako ste mi danas

Kažite mi
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je'l nas vrijeme pregazilo

Kažite mi
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kako nekada
Prijatelji, često mislim na vas

Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k´o na prvoj crti
Zapjevamo protiv smrti
Prijatelji kako ste mi danas

Kraljica Hrvata

2008-08-15T13:01:00.003+02:00

Širom Hrvatske i ma gdje se našla i najmanja skupina Hrvata danas odjekuje pjesma "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata..."

Svetkovina Uznesenja BDM na Nebo, u većini hrvatskih krajeva uobičajeno zvana "Velika Gospa" (u Podravini /Molve i okolica/ npr. kažu Velika Meša državni je blagdan u gotovo svim većinom katolicima nastanjenim državama u svijetu. Jasno, i u Republici Hrvatskoj.

Posebno štovanje Bogomajka, Marija, Majka našega Spasitelja, od Hrvata zaslužila je svojim zagovorom u najtežim trenucima za opstojnost naroda i kršćanske vjere. Tako je bilo u davnoj ali i u najnovijoj prošlosti. Krunice oko vrata i na naramenicama hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu nisu bile ni pomodni ukrasi ni fetišističke amajlije. Bile su jasan znak i podsjetnik na taj povijesni savez Hrvata i njihove Nebeske majke - Kraljice Hrvata. Bile su simbol jedinstvene međusobne povezanosti hrvatskih dragovoljaca i branitelja i njihove povezanosti u molitvi i pravednoj borbi s njihovim obiteljima i cijelim hrvatskim narodom.

U znak zahvalnosti svojoj Kraljici hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji svake godine u jesen hodočaste u neko od poznatih hrvatskih marijanskih svetišta.

Gospina krunica - simbol hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.

Oluja nad olujama

2008-08-03T14:02:00.007+02:00

DAN POBJEDE!

Ususret 5. kolovozu i obljetnici vjerojatno najveličanstvenije no zacijelo najznačajnije pobjede hrvatskog naroda u cijeloj njegovoj novijoj povijesti neizbježno je pitanje kako taj dan obilježiti trajno i kako ga se svake, pa i ove godine, prisjećati. Službena proslava s državnim protokolom ne samo da je neizbježna, već je poželjna i ona se događa svake godine u kraljevskom Kninu. S Predsjednikom, Premijerom, cijelom svitom...

Pitanje je što je s najzaslužnijima za pobjedu - našim generalima koji su nas u ratu vodili i do pobjede doveli, što je s onima koji su svojh život ugradili u temelje Oltara Domovine, što je s dragovoljcima i braniteljima... Slavi li se i u njihovo ime i gdje su oni u toj veličanstvenoj priči.

Nikome u Hrvatskoj ne treba poseban odgovor - zna se gdje su. Od Haaga do nedraga. Od tisuća humaka razočaranih i iznevjerenih na našim grobljima do birtija u kojima se udvojenim maliganima ispire gorčina sa srca i ponosnih Thompsonovih i naših Ćavoglava.

Mir pokojnima i laka im hrvatska gruda. Slava njihovim imenima i čast obiteljima iz kojih su iznjedreni.

Čestitka vitezu Anti Gotovini jer, bez obzira na sudove i sudišta, bez obzira na Jude i njihove škude, general Gotovina, kao simbol svih časnih sinova Domovine, osobito onih koje je Mesićevo političko poltronstvo, Sanaderova pragmatičnost i samo ljudima svojstven jal maknuo s njihovih uzvišenih dužnosti ratnih zapovjednika i mirnodopskih najviših vojnih dužnosnika, dakle čestitaka vitezu Anti Gotovini, nasilno umirovljenim generalima i drugim visokim časnicima HVa, svim dragovoljcima i hrvatskim braniteljima te, posebna čestitka i zahvalnost obiteljima koje su u ovom ratu izgubile svoje najmilije.

P.S. Nakon dulje pauze i sam se na ovom (vidi vidi - svojem) blogu javljam. Usput zahvaljujem Graceni što ga u međuvremenu održavala aktualnim te ponovo postavljam anketno pitanje i molim odgovor na nj. Hvala.

"UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU!"

2008-08-03T08:41:00.018+02:00

Dobrodošlica Thompsonu i Bušiću

Ideološke dobrodošlice Thompsonu i Bušiću ujedinile su demokratsku većinu . Klasici marksizma tranzicijske Hrvatske nikad ne spavaju. Imaju vremena u globalnom i lokalnom selu u kojemu stanovništvo pada u očaj pod teretom cijena hrane, energije i osnovnih životnih potreba, pisati i raditi (teorija i praksa) čak i scenarije dobrodošlice. Zašto "klasici marksizma"?

Zato jer su oni davno ustvrdili da Hrvati nisu bitni za svjetsku revoluciju, pa budući da spadaju u kontrarevolucionarne narode, imaju nestati u povijesnim vihorima ili biti disciplinirani u jugoslavijama. Od toga se ljevica u Hrvatskoj i Europi nikad nije ogradila, osim dr. Franje Tuđmana zbog čega je dobio dvije zatvorske dobrodošlice.

Totalitarna umaška dobrodošlica Thompsonu u režiji drugova Kajina i Mesića pokazala je, prvo, kako uspješan hrvatski branitelj u mirnodopsko vrijeme, k tome katolik (ideološki rečeno: klerofašist, dakle, ustaša) ne smije uživati punu slobodu u podaničkoj Hrvatskoj po mjeri klasika. Drugo, kao nadomjestak blokiranom branitelju u mirnodopsko vrijeme umjesto JNA treba instalirati jugoslavenske surogate, primjerice, Fahretu Jahić. U njezinom društvu Kajin se osjeća domaćinskije a Mesić pokroviteljskije negoli u društvu hrvatskog branitelja. Od prije je poznato da se Pokrovitelj odlično osjeća i u društvu Hanke Paldum, sama je priznala kako joj je "Stipe", još u prvom mandatu, pomogao da dobije "radnu dozvolu" za urlanje po hrvatskoj obali Istre tijekom turističke sezone. Zašto "umaška dobrodošlica", a ne "umaška zabrana"?

Zato jer i Kajin i Mesić tvrde da u Umagu nije bilo zabrane prilikom zabranjivanja Thompsonova rada. On je samo "uklonjen", poput spomen ploče književniku Budaku u Lici. A kako oni ne lažu, riječ je zapravo o dobrodošlici Thompsonu koju mi, kontrarevolucionari, ne razumijemo kao takvu u svim dijalektičkim joj inačicama.

Već su izvršena i globalna istraživanja o tome u kojem gradu Hrvatske po mjeri klasika marksizma Thompson smije uživati ljudsko pravo na rad, a u kojem je nepoželjan. Evo zgodnog primjera za primjenu Zakona o sprječavanju diskriminacije, a moguće i segregacije. Isto istraživanje nije napravljeno i za predstavnike jugoslavenskih surogata. Oni su, dakle, jer su pripadnici revolucionarnog naroda i države, privilegirano dobrodošli u svaki kutak kontrarevolucionarne Hrvatske, dok njome vladaju klasici marksizma u tranziciji. Ne zato da bi je revolucionarno prosvijetlili, nego da je "kamen po kamen" (Ilija Garašanin) pretvore u "parče" revolucionarne, napredne, Srbije. Da, dobro ste zaključili, klasici marksizma i velikosrpski projekt idu rukom pod ruku, zagrljeni, uz dugmetaru s palcima pod pazuhom poskakujući završavaju u deliriju brlje i poznatih stihova: "bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".

Na tragu Thompsonove su i dobrodošlice Zvonku Bušiću. One su se pisale unaprijed s ciljem da kontrarevolucionarni Hrvat nauči kako (ne)treba dočekati borca za slobodnu Hrvatsku, za čije se izbavljenje iz američkog zatvora zalagao i najveći kontrarevolucionar iz velikosrpske Jugoslavije, dr. Tuđman. Primjerice, Tvrtko Jakovina u Globusu naširoko razvlači globalne jugoslavenske teze o Bušiću, iste one koje je zastupao Budimir Lončar na čelu jugodiplomacije.

Osnovna mu je poruka - Hrvati prezrite "teroristu".

E, nećemo! Prezreli smo i na referendumu odbacili jugoslavenski terorizam protiv kojega je ustao i Bušić. Tvrda Jakovinina priprema terena za diskriminaciju Bušića nije se pokazala učinkovitom. Kao i Thompsonu pjevanje, sekta klasika Bušiću bi najradije zabranila kretanje u Istri i južno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Sljedbenicima klasika marksizma u nas draži je velikosrpski terorist, negoli preživjeli a nepokoreni Hrvat.

Nepokorene treba proglasiti ustašama i teroristima. Dakako, zabrane pjevanja i kretanja ne odnose se na velikosrpske teroriste, jer oni su prije, tijekom i poslije uločina protiv mira, agresije i genocida, prirodni saveznici klasika marksizma u tranziciji Hrvatske, kao "dijela prostora bivše Jugoslavije", koja je neprestano u dijalektičkom gibanju prema novoj. A kako Srbi dobro čitaju poruke hrvatskih trojanskih konja svih boja, moguće je očekivati i pisani nastavak velikosrpskog Memoranduma prilagođenog Srbiji "na evropskom putu". Jakovina bi mu mogao napisati predgovor. Kajin organizirati predstavljanja. Pokrovitelj je, zna se, pokrovitelj.
A na "žurki raju će da zabavlja" Brena i Hanka. Sitnije, cile, sitnije!

U hrvatskom narodu uvijek će se kao reakcija na politike rečenih klasika i pokoravatelja pojaviti novi Thompsoni i Bušići. Tako, naime, opstaju geni kameni.

Njima, a ne klasicima Jakovine, Kajina i Mesića, zahvaljujemo o Danu pobjede i domovinske zahvalnosti.

Urednički komentar, Hrvatsko slovo, 01.08.2008
__________________________________________

Komentar kazuje i upućuje dovoljno jasnu poruku svima koji su voljni razumjeti i prihvatiti da je zaista krajnje vrijeme da počmu zrelije promišljati o svim aktualnim zbivanjima i zlokobnim previranjima na političkoj sceni u RH. Ne samo u domeni politike , nego i na područjima sveukupnih društvenih zbivanja u RH.

Što i koji put nadalje slijediti?

Slijepi pored zdravih očiju, za početak skinite povez s očiju.
Nemojte pasivno promatrati sve što se zbiva oko vas , promišljajući netko drugi će se pobrinuti za dobrobit moje sudbe.

Svi mi ponaosob suodgovorni smo u kreativnom činu vlastitih
sudbina , a samim tim i za sudbinu Lijepe Naše.

Naročito smo odgovorni prihvaćajući indolentno stav u promišljanju spram duhovne ostavštine našim budućim naraštajima.

Tko će ih podučiti kako da cijene napose izvorište duhovnih vrijednosti ,
te uputiti da odgovorno pristupaju očuvanju svog velebnog
kulturološkog blaga stoljećima stvaranog , čarobnih i veličanstvenstvenih prirodnih resursa,
kao i sva ostala materijalna dobra Lijepe Naše, ako ne mi ???

DOMOLJUB ILI TERORIST ???

2008-07-26T10:50:00.006+02:00

Bušić stigao, dočekali ga Thompson, Budiša...

Zagreb, - Hrvatski emigrant Zvonko Bušić koji je početkom srpnja pomilovan nakon 32 godine provedene u američkim zatvorima, stigao je u četvrtak navečer u Hrvatsku.

U zračnoj luci Zagreb dočekala ga je supruga Julienne i još 500-tinjak osoba, među kojima i neke dobro poznate javne osobe, poput Marka Perkovića Thompsona, bivšeg predsjednika HSLS-a Dražena Budiše, bio je tu i Anto Kovačević...

Bušić je od dolaska umirivao okupljenu masu, stalno ponavljavši da galama nije dobra. Tražio je od okupljenih da šute ukoliko žele da on nešto kaže. Kada su ga poslušali, okupljenima se zahvalio na dočeku i rekao kako mu je ovo najsretniji dan u životu.

24.07.2008., Dnevnik. hr
_________________________________________
Mesić o Bušiću: Ako ginu nevini to je terorizam

Komentirajući slučaj Zvonka Bušića, Mesić je rekao da su njegovi motivi mogli biti domoljubni, ali da je primijenio pogrešnu metodu.

- Ako u borbi za samostalnost i slobodu svog naroda gine netko tko s tim nema nikakve veze, onda je to terorizam, ustvrdio je Mesić.
Na kraju se pokazalo, dodao je, da je to samo štetilo Hrvatskoj. Kad smo mi nakon 1971. odlazili u zatvore, nama su takve akcije štetile jer smo svi proglašavani teroristima, ustvrdio je.

Zagreb, 25.07.2008., Hina

______________________________________________

Priče o Taiku

Američke će vlasti Zvonka Bušića 20. srpnja 2008. pustiti na uvjetnu slobodu i deportirati u Hrvatsku, izjavio je prije desetak dana glasnogovornik saveznoga Povjerenstva za pomilovanja Thomas Hutchinson. Nešto slično najavljivao je god. 2006. američki veleposlanik u Zagrebu. Bušić je tada bio premješten iz zatvora u deportacijski pritvor Ministarstva domovinske sigurnosti, ali nije deportiran u Hrvatsku. Naprotiv, vraćen je u stroži zatvor. Njegovu suprugu, rodbinu i prijatelje bolno je pogodio taj obrat. Oni zbog toga danas susprežu svoju radost. I nerado govore. Priče o Bušiću pričaju drugi ljudi.

Ne bih ni ja o njemu. Samo bih se osvrnuo na rečene priče. Ali pri tomu, uz najbolju volju, ne mogu mimo činjenica.

Zvonko Bušić rođen je god. 1946. u hercegovačkom selu Gorici. U ranom djetinjstvu dobio je nadimak Taik jer je tako izgovarao riječ "čovik". Osnovnu školu završio je u Gorici, gimnaziju u Imotskomu. Studirao je slavistiku u Zagrebu. Potkraj 60-ih godina našao se kao politički emigrant u Beču. Tamo je upoznao američku studenticu Julienne Eden Schultz. God. 1976. s njom i trojicom prijatelja - Petrom Matanićem, Slobodanom Vlašićem i Franom Pešutom - oteo je, bez oružja, putnički zrakoplov na liniji New York - Chicago. Nakon otmice zatražio je da američki tisak objavi njegov proglas koji prikazuje stanje hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na uspostavu samostalne hrvatske države. Zahtjev je podupro upozorenjem na bombu ostavljenu (s uputama o deaktiviranju) u pretincu željezničke postaje Grand Central u New Yorku. Zatim je zrakoplov okrenuo prema Europi. Kanio je iz njega baciti rečeni proglas nad Londonom, Parizom, Zagrebom i Splitom. Američki je tisak pod pritiskom vlasti objavio proglas. No dogodila se nesreća. Pri demontiranju bombe poginuo je policajac. Otmičari su se u pariškoj zračnoj luci Charles de Gaulle nakon pregovora predali policiji. U Americi su god. 1977. osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne. Taik i Julie osuđeni su na doživotni zatvor, s pravom na pomilovanje, a Matanić, Vlašić i Pešut na 30 godina zatvora. Svi osim Taika odavno su na slobodi.
To je građa koja u sebi nosi golem mitopoetski potencijal. Smisao te građe književno je iz prisne blizine organizirala Julienne Eden Bušić u romanu "Ljubavnici i luđaci". Drugi su pripovjedači nesustavni, ostaju u prostoru usmene predaje, na razini publicističke bilješke ili političke ocjene u medijima. Pri tomu, govoreći o Taiku, govore o sebi. Oni, reklo bi se, osobnim primjerom potvrđuju Marxovu postavku da čovjekovo društveno biće određuje njegovo mišljenje. Tako apolitična mladež vidi u Taiku i Julie osebujnu realizaciju glasovite američke filmske paradigme. Posve krivo. Film Arthura Penna "Bonnie i Clyde" (1967.) slavi razbojnike koji pljačkaju banke i ubijaju ljude. Taik i Julie (1976.) slijede visoke ideale slobode i pravde. Sudac koji ih je zbog urote, otmice zrakoplova i posredne odgovornosti za smrt policajca osudio na doživotnu zatvorsku kaznu priznao im je plemenite motive. Oni, po njegovu mišljenju, nisu namjeravali nikomu škoditi, zauzimali su se za neovisnost Hrvatske, ali su pri tomu posegnuli za krivim sredstvima. Zato im je dosudio pravo na pomilovanje, Taiku nakon 10, a Julie nakon 8 godina.

Što su danas Hrvatima Taik i Julie? Teroristi ili borci za slobodu? Teško je reći. Otkad je FBI popisao više od milijun "terorista", pojam je terorizma postao prilično neodređen. A Hrvati su od god. 2000. opet "razdrta nacija", raspolućeni na suvereniste i integracioniste.

Nema dakle uvjeta za jedinstven odgovor.

Suverenisti se sjećaju integracionističkoga terorizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. do 1990. Brošura Hansa Petera Rullmana "Mordauftrag aus Belgrad" (Nalog za ubojstvo iz Beograda), koja dokumentira politička ubojstva nekoliko desetaka Hrvata u inozemstvu, pokazuje da je taj terorizam 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća bio vrlo živahan i u tzv. slobodnom svijetu. Na to nas ovih dana podsjeća njemačko pravosuđe. Ono je napokon izreklo prvu presudu u tim stvarima. Osudilo je Krunoslava Pratesa zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Zbog toga hrvatski suverenisti, kao ni američki sudac, ne smatraju Taika i Julie teroristima. Oni u njima vide borce za hrvatsku slobodu.

Zato duboko štuju njihovu hrabrost i žrtvu.

Integracionistima, naravno, malo znače suverenističke vrjednote. Samostalnost, neovisnost, suverenost, sloboda i pravda njima su prazne riječi. Nakon smrti Franje Tuđmana oni su se okrenuli Bruxellesu. Kako su slavili Jugoslaviju, tako slave Europsku uniju. Uspostavu samostalne i suverene hrvatske države smatraju povijesnom stranputicom. Ne treba, vele, "bježati iz regije", a za članstvo u Europskoj uniji "u okviru regije" spremni su "platiti svaku cijenu". Terorizam komunističke partije i njezine političke policije oni očito vide kao zakonitu obranu države. Ne bi inače, po uzoru na Vijeće Europe, u Saboru osudili komunističke zločine, a zločince - od Josipa Broza Tita do Ozninih, Knojevih, Udbinih, SDB-ovih egzekutora - i dalje držali u visokim častima. Tomu svijetu Taik i Julie ne mogu biti ništa drugo nego "ustaški teroristi".
Ali tako to formuliraju samo iščašeni diskutanti na internetskim forumima. Vlastodršci i njihovi dizajneri javnoga mnijenja mnogo su lukaviji. Oni se, premda misle isto, oportuno prenemažu. U ozračju nekakva općeg i nepristranog "ljudskopravizma" oni pomno grade lažni dojam da su se načelno pretrgli "lobirajući" za Taikovo pomilovanje. Tko se tu sve nije ogledao?! Od diplomatskih divova Mate Granića, Tonina Picule i Miomira Žužula do moralnih giganata hrvatskoga javnog života Žarka Puhovskoga, Zorana Pusića i Mirjane Krizman.

No, koliko god se oni prenemagali, nešto ih uvijek raskrinka. Tako Puhovski, Pusić i Krizman posve ozbiljno misle da bi Taikov javni angažman nakon njegova izlaska iz zatvora škodio Hrvatskoj. Oni bi dakle američkoga uznika po povratku u Hrvatsku - zbog državnoga razloga - zatočili u kućnom pritvoru! A Mate Granić zamjerio je Tuđmanu što je u Daytonu nakon završetka mirovnih sporazuma, kada mu je za mirotvorno držanje ponuđena nagrada, od Clintona tražio slobodu za Taika. Današnji predsjednik Društva hrvatskih lobista očito je iz toga zaključio da Tuđman nije imao državničkog formata.

Te su stvari, premda ih integracionisti ne mogu razumjeti, veličanstveno bjelodane. Taiku se ni u zatvoru, a kamoli izvan zatvora, ne može oduzeti bitna sloboda. A daytonska se zgoda prejasno ogleda u anegdoti o Diogenu i Aleksandru Velikomu. Diogen, utjelovljeno siromaštvo, veli anegdota, sunčao se pred bačvom u kojoj je stanovao. Naišao Aleksandar, osvajač svijeta. Ganula ga Diogenova bijeda, pa mu obećao učiniti što god zatraži.

Na to Diogen Aleksandru: "Skloni mi se sa sunca!" Tako i Tuđman Clintonu.

I što sada? Hrvatska, ona koja hoće biti svoja, moli Boga da se obistini najava Thomasa Hutchinsona. U toj Hrvatskoj Taika čeka njegova Penelopa. A nema dvojbe da će Čovik, bez obzira na priče svjetske služinčadi, sam odlučivati što će kada, gdje i kako činiti.

Benjamin Tolić, benjamin.tolić.javno.info

____________________________________________

Mnogi će i nakon povratka gosp. Zvonka Bušića u domovinu, i nadalje dvojiti oko karakterizacije ocjene akcije koju su izvršili gosp. Bušić i suradnici.

Je li u pitanju čin domoljublja ili svjesna odluka da se primjenom metoda terorizma postigne politički cilj, bez obzira na moguće posljedice .

Osobno mislim, da bez obzira na splet nepredviđenih okolnosti u vrijeme izvršenja akcije , gosp. Bušić je dobrovoljno i nadasve svjesno podnio ogromnu žrtvu u ime i za većinu Hrvata.

Dobrodošli , gosp. Bušiću u Domovinu, i neka Vam dragi Bog pruži utjehu i mir u duši!

Mislim da će Vam itekako biti potrebna. Jer od kada ste napustili domovinu, stanje se nije bitno
promijenilo na bolje , na žalost Vašu i osobno moju.

"Kuhari " se i nadalje svojski trude očuvati naslijeđeno u status quo stanju.

'Nemojmo dopustiti zabranu pjesme!'

2008-07-19T12:43:00.009+02:00

Zagreb, -Skupina od osamdeset akademika, biskupa, sveučilišnih profesora, književnika, odvjetnika, umirovljenih generala, novinara, skladatelja, redatelja i glumaca uputilo je pismo hrvatskoj javnosti u povodu zabrane koncerta Marka Perkovića Thompsona.

'U Hrvatskoj je počelo zabranjivanje koncerata Marka Perkovića Thompsona. Prihvaćanje zabrane tih nastupa značilo bi dopustiti Hrvatsku u kojoj se ne smije pjevati', stoji na početku pisma, koje su dostavili prof. dr. Slobodan Lang i akademik Josip Pečarić s abecednim popisom potpisnika.

Podsjeća se kako hrvatski narod stoljećima iskazuje svoju radost, bol, vjeru i nadu pjesmom, a hrvatska glazba daje ljepotu našem životu i dostojanstvo našem narodu.

'Žele zabraniti naše snove i naše pjesme! Prošli smo bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi. Hrvatsko sjećanje je puno ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja. Nemojmo dopustiti zabranu pjesme!', navodi se u pismu i dodaje kako su već upozorili hrvatsku javnost da 'nastupi Marka Perkovića Thompsona pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi'.

Na kraju pisma navode kako s prijezirom gledaju na zabrane njegovih koncerata te pozivaju i cijelu Hrvatsku da ne prihvati i ne dopusti zabranu hrvatske pjesme - zabranom koncerata Marka Perkovića Thompsona.

1. Akademik Ivan Aralica
2. Dipl. Ing. Nenad N. Bach, skladatelj
3. Akademik Slaven Barišić
4. Prof. dr. sc. Borna Bebek
5. Prof. dr. sc. Ivan Biondić
6. Mons. dr. Mile Bogović, biskup
7. Josip Botteri Dini, akademski slikar, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Splitu
8. General Miljenko Crnjac
9. Joško Čelan, novinar i publicist
10. Mirko Čondić, pukovnik HV u m.
11. Prof. dr. sc. don Josip Čorić
12. Branko Čulo - dragovoljac i hodočasnik
13. General Ljubo Ćesić Rojs
14. Prof. dr. sc. fra Šimun Šito Ćorić, nacionalni koordinator Hrvatskih kat. misija u Švicarsloj
15. Akademik Žarko Dadić
16. Zlata Derossi, prof.
17. Julije Derossi, književnik
18. Admiral Davor Domazet Lošo
19. Prof. dr. sc. Andrej Dujella
20. Marko Dumančić, odvjetnik
21. Marko Duvnjak, profesor
22. Dr. Ivo Dužević, psihijatar-psihoterapeut
23. Zoran Galić, odvjetnik
24. Tomislav Grahovac, odvjetnik
25. Prof. dr. sc. Vinko Grubišić
26. Hrvoje Hitrec, književnik i predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća
27. Mons. Ante Ivas, biskup
28. Ilija Ivezić, glumac
29. Dr.sc. Borka Jadrijević, docentica
30. Akademik Dubravko Jelčić
31. Josip Jović, kolumnist i publicist
32. Ante Jurić, predsjednik Australian Croatian Association Melbourne
33. Prof. dr. sc. Ivan Karlić
34. Akademik Andrija Kaštelan
35. Prof. dr. sc. Vladimir Katović
36. Mate Knezović, odvjetnik
37. Prof. dr. sc. Ivan Kordić
38. Fra Ljubo Krasić, ravnatelj Hrvatskog Instituta, Chicago
39. General Marinko Krešić, predsjednik udruge Hrvatski generalski zbor
40. Vjekoslav Krsnik, novinar
41. Prof. dr. sc. Slobodan Lang
42. Prof. dr. sc. Branimir Lukšić
43. Prof. dr. sc. Mate Ljubičić
44. Ante Madunić, odvjetnik
45. Dr. sc. Ljubo Marangunić, sveučilišni profesor u m.
46. Ivica Marijačić, novinar, glavni urednik «Hrvatskog lista»
47. Prof. dr. sc. Matko Marušić
48. Prof. dr. Marko Matić
49. Mate Matić, odvjetnik
50. Akademik Slavko Matić
51. Mr. sc. Dražen Matijević, odvjetnik
52. Miroslav Međimorec, redatelj, publicist i umirovljeni diplomat
53. Miroslav Mikuljan, filmski redatelj
54. Tvrtko-Andrija Mursalo, diplomat u m.
55. Prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar
56. Željko Olujić, odvjetnik
57. Ivan Pandža - Hvidra Zagreb
58. prof. dr. sc. Mladen Parlov
59. Josip Pavičić, književnik i nakladnik
60. Prof. dr. sc. Davor Pavuna
61. Marija Peakić-Mikuljan, književnica
62. Akademik Josip Pečarić
63. Prof. dr. sc. Nedjeljko Perić
64. Mr. sc. Damir Pešorda, kolumnist i profesor
65. Nenad Piskač, književnik
66. Mr. sc. don Bernardo Pleše
67. Akademik Stanko Popović
68. Mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački
69. Ivica Relković, publicist
70. Domagoj Rešetar, odvjetnik
71. Fra Nikola Mate Roščić
72. Božidar Ručević, dipl. inž.
73. Jakov Sedlar, redatelj
74. Draško Semren, odvjetnik
75. Prof. em. dr. sc. Ivo Soljačić
76. Petar Šale, odvjetnik
77. Branko Šerić, odvjetnik
78. Benjamin Tolić, filozof i publicist
79. Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
80. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
81. Prof. Vera Valčić Belić
82. Boris Vinčić, odvjetnik
83. Zlatko Vitez, glumac
84. Prof. dr. sc. Darko Žubrinić

18.07.2008., Hina

______________________________________________

E , moj narode !!!

Dokle će te biti slijepi pored zdravih očiju?

Hrvatski narod ima jedino uporište i jedinu snagu u moralnim načelima. Sve drugo je protiv nas.

(Ante Bruno Bušić)

LIJEPA NAŠA DOMOVINO !

2008-07-18T20:55:00.004+02:00

Jedinstveni spomenik himni, postavljen je 24.11.1935.g. Okružen ruševinama Cesargrada i kapelom Majke Božje Risvičke, na ulasku u Općinu Kumrovec, na cesti Klanjec-Kumrovec, nalazi se spomenik hrvatskoj himni "Lijepa naša" u zaštićenom, značajnom krajoliku Zelenjaku, okruženom šumovitim padinama klanca rijeke Sutle. Spomenik su podigli povodom 100. obljetnice himne Braća Hrvatskog zmaja i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću.
Kameni obelisk visok je 13,2 metra izrađen prema nacrtu kipara Rudolfa Ivankovića.
U njega je uzidana spomen-ploča s prvim stihovima himne i reljefni lik samog Mihanovića .

Himna (grč. pjesma, hvalospjev ) je pjesma koja izražava odanost, lojalnost, kao i privrženost i štovanje. Riječ je obično o domoljubnoj pjesmi koja veliča povijest, tradicije i napore dotičnoga naroda. Može biti službeno priznata kao državna himna ili općeprihvaćena u narodu kao svečana pjesma. Pjeva se ili svira u svečanim ili zvaničnim prilikama.

Antun Mihanović (Zagreb, 10. lipnja 1796. - Novi dvori kraj Klanjca, 14. studenog 1861.) hrvatski književnik , neprolaznu slavu stekao je pjesmom "Horvatska domovina" koja je krajem 19. stoljeća postala hrvatska himna. Pjesma je prvi put objavljena 1835. u desetom broju Gajeve "Danice". "Horvatsku domovinu" ili prema prvom stihu "Lijepu našu" uglazbio je Vinkovčanin Josip Runjanin, a prvi put javno je izvedena 1861. Prvi put je pjevana kao hrvatska himna pod naslovom "Lijepa naša" prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. godine. "Lijepu našu " pjevao je hrvatski Sabor 29. listopada 1918. kada je Hrvatska stekla (kratkotrajnu) neovisnost. Bila je i himna Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Republike Hrvatske. Pjevala se i za vrijeme 2. svjetskog rata. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne.

Izvorni tekst pjesme "Horvatska domovina" glasi :

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; -
To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; -
Evo t' naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; -
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?
Ni l' to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il' slobodni, il' su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, -
Puca zora, tmina běži, -
Tuga mine, radost dojde, -
Zdravo slobost, - dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit' ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog' doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

Za himnu su uzeta prva i druga, te posljednja i pretposljednja kitica. Postoji i prijevod na ruski, koji je napravio Maksim Gorki. Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (a a1 b a1). Običaj je da se pjevaju samo četiri kitice: prva i druga, te pretposljednja i posljednja od orginala.

Današnji tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev original . Današnji tekst glasi:

Lijepa naša domovino

"Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"

Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29. veljače 1972. godine. U točki je pisalo da je "Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) Lijepa naša domovino", što je uneseno u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da "Lijepa naša domovino" ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obavezni.

_______________________________________

Prenosim prilog od gosp. Mile Prpa objavljen 28.05.2007. god. na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, u kojem nam je opisao svu draž i čarobnu ljepotu Lijepe naše Domovine.

_______________________________________

Ljepota HRVATSKE
SNAGA I LJEPOTA PJESME LIJEPA NAŠA DOMOVINO
____

U čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne - pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?!
Da bismo to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:

***

Lijepa naša domovino!
- Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna. Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja. Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete - jer naša si draga domovina!

Oj junačka zemljo mila!
- Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika...! Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije četiri pogubljena brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!

Stare slave djedovino!
- Tisuću godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle, i brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova.

Da bi vazda sretna bila!
- Da bi vazda, što znači zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek' te prati duga sreća, duga sreća - mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.

Mila kano si nam slavna!
- Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.

Mila si nam ti jedina!
- Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako te izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša - "lijepa, draga i slatka sloboda," dali bismo - "sva srebra, sva zlata, sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata tvoje čiste ljepote." (I.G.)

Mila kuda si nam ravna,
- Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.

Mila kuda si planina.
- Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!

Teci Savo, Dravo teci,
- Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.

Nit' ti Dunav silu gubi!
- Dunave, rijeko, zadrži silu svojih vôda i nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete - zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika! Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snažne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!

Sinje more svijetu reci
- Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete kontinente i narode, kažite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!

Da svoj narod Hrvat ljubi.
- Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta međunarodno priznata naša domovina, i država Hrvata. Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … - od stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?

Dok mu njive sunce grije,
- Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.

Dok mu hrašće bura vije.
- Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli - za vječnost! Doista!

Dok mu mrtve grobak krije,
- Voljeti ćemo svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.

Dok mu živo srce bije.
- Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama - živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život! Priznajemo život i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor - i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje duše - dok u nama živo srce bije! A biti će u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!

***

Da li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu - naše drage domovine Hrvatske?! Doista!

Zagreb, 31. prosinca 2005.
Autor Mile Prpa

DA SE NE ZABORAVI !

2008-07-05T08:50:00.007+02:00

IN MEMORIAM -1965 . - 2007.

pukovnik Marko Babić

ŽIVIO , RATOVAO I UMRO ZA HRVATSKU !

"Dovedite mi te ustaše i crnokošuljaše da vidim tko su ti ljudi koji su držali Vukovar mjesecima i sprečavali naše prodore, gdje je njihovo naoružanje i kakvo je? " bjesnio je sredinom studenog 1991. g. jedan pukovnik iz sastava Novosadskog korpusa koji je među prvima okupirao Vukovar. Kad je vidio branitelje Vukovara s Trpinjske ceste i Mitnice više obučene više u civilnu nego vojnu odjeću , s puškama M-48 , tzv. tandžarama , okrenuo se svojim vojnicima i među ostalim im rekao : " I vi ste mi neka vojska. vi ste p...., pogledajte ove jadnike kako izgledaju, ali sam siguran da imam takve vojnike kao što su oni, do Zagreba bih došao za tri dana. "

Priča je posve istinita , ali dosad nepoznata u hrvatskoj javnosti . Nakon pogibije general-bojnika Blage Zadre, Marko Babić preuzeo je zapovijedanje obrane Borova naselja. Marko Babić je poznat i po tome što je u toku obrane na Trpinjskoj cesti uništio najviše neprijateljskih tenkova - 14. Babić je inače rođen u Vukovaru 1965. godine. Nakon nekoliko godina provedenih na privremenom radu u Švicarskoj u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar i priključuje vukovarskim braniteljima.

Njegovi suradnici tvrde da je Marko bio neustrašivi ratnik i jedan od najvećih ratnika i domoljuba u stoljetnoj hrvatskoj povijesti te da hrabrijeg i ponosnijeg čovjeka nisu vidjeli.

Pukovnik Marko Babić odbio je predsjedničku mirovinu jer je želio živjeti i raditi kao i svi ostali. Uvijek je isticao da je ponosan što je njegova generacija i on sudjelovala u ostvarenju vječitog sna, stvaranju demokratske Hrvatske države. Posljednje vrijeme radio je kao producent na snimanju dokumentarne serije Heroji Vukovara koja sada ostaje kao spomenik njemu i ljudima koji su s njime ratovali te Hrvatima kao izvor o istine o herojstvu i veličini vukovarske bitke.

Pukovnik Babić aktivno je skrbio za hrvatske branitelje i njihove obitelji kao član Savjeta za branitelje iz Domovinskog rata osnovanog pri Ministarstvu.

___________________________________

Počivaj u miru Božjem!

Rika topova i zvijeri , umuknula je NEPOVRATNO.

VJEČNA TI HVALA I SLAVA !

Crno proročanstvo Bruna Bušića

2008-07-01T01:51:00.007+02:00

Klikni na sliku zbog uvećanja.

DAN DRŽAVNOSTI

2008-06-30T12:15:00.007+02:00

"Klikni" na sliku radi uvećanja

Povijest hrvatskoga naroda vrlo je bogata i zanimljiva. U njenom bogatstvu i zanimljivosti nazočne su svojom djelatnom opstojnošću i mnoge ustanove, među kojima je Hrvatski državni sabor jedna od najstarijih i najznačajnijih.U dugoj povijesti Hrvatskoga državnoga sabora najdulje je bilo razdoblje njegova staleškog ustroja. To je razdoblje trajalo od druge polovice 13. stoljeća do 1847. Do zaključno s tom godinom (1847.) svi su saborski zapisnici rađeni na latinskom jeziku. 23. listopada 1847. Hrvatski državni sabor donio je povijesne odluke o ponovnom uvođenju hrvatskog jezika umjesto latinskog u politički i javni život Hrvatske i, praktično od tada (iako neki od značajnijih povjesničara i politologa smatraju sljedeću, 1848. Godinu prekretnom) Hrvatski državni sabor postao je predstavničko tijelo, moderni hrvatski parlament, s hrvatskim kao službenim jezikom.
Sabor prestaje postojati nakon 1. prosinca 1918, stvaranjem unitaristički uređene Prva Jugoslavije. Hrvatski predstavnici u Narodnoj Skupštini tadašnje Jugoslavije okupljali su se kao Hrvatsko narodno zastupstvo.
Nakon Sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, bilo je predviđeno da se raspišu izbori i ponovo konstituira Sabor, ali zbog izvanrednih okolnosti i političkih natezanja 1939-1941. to nije provedeno do travanjskog rata.
Za neke je dvojbeno čak i postojanje, a za neke samo djelovanje Sabora u razdoblju II. Svjetskog rata. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zabranjene su sve stranke, nisu postojali izbori ni birano zakonodavno tijelo. Sve zakonske odredbe donosio je i vladu postavljao poglavnik Ante Pavelić. Godine 1942. sazvano je reprezentativno savjetodavno tijelo nazvano Hrvatski državni sabor.
Nasuprot postojanju NDH, pod okriljem Komunističke partije tkzv. „Narodnooslobodilački pokret“ 1943. godine osniva ZAVNOH, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. Teza da ZAVNOH obnavlja državnost Hrvatske prihvatljiva je samo onima koji ne odvajaju režim od države te, zbog protimbe Pavelićevom ustaškom režimu, Nezavisnoj državi Hrvatskoj negiraju i elemente državnosti i državnost u cjelini. Bilo bi to jednako kao da mnogi, među njima i ja, negiram postojanje Hrvatske u vrijeme koalicijske Račanove vlasti. Što se ZAVNOHa tiče, nedvojbeno je da ovo partizansko tijelo nije proglasilo samostalnu, već da je „Hrvatska federalna država u sastavu Demokratske federativne Jugoslavije.“

Početkom 1990, nakon odluke Kongresa Saveza komunista Hrvatske, donesene su promjene zakona o izborima i zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, te još neke zakonske promjene i uredbe, kojima su omogućeni slobodni izbori. Na izborima, održanim 22. travnja i 6. svibnja 1990, većinu mandata osvaja HDZ. Novi sabor konstituira se 1990. U prosincu 1990. donosi novi Ustav, mijenja ime države odbacivanjem pridjeva "socijalistička", te 25. lipnja 1991. donosi odluku o osamostaljenju, koja nakon međunarodnih pritisaka biva "zamrznuta" i konačno stupa na snagu 8. listopada. Tako postoji pravni i politički kontinuitet Sabora, pa i hrvatske države (koja nije "stvorena" 1991, nego se te godine osamostalila). Preambula Ustava RH iz 1990. (koja je, zbog još uvijek snažnog utjecaja komunističko – židovsko – masonskih krugova i danas na snazi), definira da se državnost Republike Hrvatske izvodi iz ZAVNOH-a.
Premda je, kako se vidi, Sabor u različitim vremenima imao raznolike nazive (do 1847. na latinskom, a od 1848. na hrvatskom jeziku), on je uvijek bio izraz, reprezentant i čuvar hrvatske državnosti.
U novijoj, demokratskoj povijesti, Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor, a 2000. (upravo zbog utjecaja navedenih krugova) Hrvatski sabor. Izbacivanjem atributa Državni, pravdali su tada, čine jasnu distinkciju od NDH i čvršće vežu nastanak moderne Hrvatske uz ZAVNOH. Politička je to odluka koja nema uporišta u povijesti. Ali je i odluka koja ovu instituciju pokušava svesti na razinu npr. „Čakavskog sabora“ ili „Sabora kajkavske popevke“. Iako je Škrabalo i bratija izmijenio kalendar državnih blagdana (nekako u isto vrijeme, a svakako u svezi izbacivanja atributa Državni iz Ustava RH) nama kojima je hrvatska državnost, za čiji legitimitet i slobodu smo se borili i ginuli, kao najveći državni blagdan ostaje 30. Svibnja – nekadašnji i uvijek Dan Državnosti!

P R O M O C I J A

2008-06-27T20:40:00.009+02:00

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod 2. srpnja (srijeda) 2008. g. u 13,00 sati u Hrvatskom državnom arhivu (Velika čitaonica) Marulićev trg 21, Zagreb priređuju promociju izdavačke djelatnosti Centra.

Konkretno, predviđena je promocija izdanja Hrvalskog mcmorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata 2007./2008.:
- Ante Nazor, Oluja pobjede
- Davor Marijan, Oluja
- Željko Gašparović, Svjetlost slobode
- Damir Fabijanić, Plodovi zla
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.- memoarsko gradivo (knjiga 2)
- Novinari - svjedoci vremena (Zapisi Trajka Grkovskog: Karlovac - Plitvice 1991.-1995.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. - dokumenti (knjiga 3):
- Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija Oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (siječanj-lipanj 1992.)
- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.- dokumenti (knjiga 4)
- Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (sijčaanj-lipanj 1992.)

Knjige i rad Centra predstavit će recenzenti i suizdavači

- dr. sc. Stjcpan Ćosić - ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva
- Mate Rupić - pročelnik Odjela za arhivsko gradivo HMDCDR-a
- prof. dr. sc. Miroslav Akmadža - Hrvatski institut za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- prof. dr. sc. Ozren Žunec - Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
- dr. sc. Mato Artuković - ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest - Podružnica za Slavoniju, Baranju i Srijem iz Slavonskog Broda
- Đuro Biki - autor knjige Mikluševci u Domovinskom ratu 1991. (Savez Rusina i Ukrajinaca RH)
- dr. sc. Ante Nazor - ravnatclj Hrvatskog memorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata

"klikni" na sliku radi uvećanja!

O ZLOČINU I ZLOČINCIMA - dokumentarno

2008-06-23T13:15:00.003+02:00

Jazovka - Ovčara...

2008-06-21T14:09:00.005+02:00

O masovnim smaknućima zarobljenih hrvatskih vojnika i civila poslije Drugoga svjetskog rata potresno govori dokumentarni film Miroslava Mikuljana i Obrada Kosovca "Jazovka" koji je snimljen je prikazan na Hrvatskoj televiziji 1990. godine.
U filmu kao svjedoci, uz preživjele žrtve svjedoče i neki pripadnici partizanskih odreda za egzekucije kao Branko Mulić, koji je ranjenike iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, u kamionu vozio u Sošice, gdje su nakon likvidacije bacani u jamu Jazovku.
Na tribini održanoj u povodu tadašnjeg emitiranja toga filma, među ostalima govorili su speleolog Pavle Vranjican, povjesničar Josip Jurčević i autor filma Miroslav Mikuljan.
Vranjican je podsjetio kako na području Republike Hrvatske postoji oko 200 jama sličnih Jazovki, od kojih su samo neke djelomično istražene.
Bilo je to "otkrivanje i predstavljanje javnosti prvog od 1300 masovnih grobišta u kojima leže žrtve komunističkoga represivnog aparata", rekao je Jurčević ocijenivši kako Jazovka i masovna stratišta Hrvata tijekom Domovinskoga rata danas imaju negativan status u hrvatskom društvu.
Što se promijenilo od tada? Gotovo pa i ništa. Ili, u najmanju ruku – nedovoljno. Negativan status, o kojem je govorio dr Jurčević, samo je djelomično popravljen jer su, ipak, neka od masovnih grobišta, u prvom redu zahvaljujući naporima pojedinaca, a ne sustavnom provođenju Rezolucije Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina, otkrivena su, istražena, dostojanstveno obilježena…
Nije se promijenila, odnosno, nije postala opća svijest da se ono što se dogodilo ranjenicima vukovarske bolnice na Ovčari oko godinu dana nakon otkrića Jazovke, u bitnome identično Jazovci tj. da je Jazovka anticipacija Ovčare, da su isti zločinački umovi i ideologija uzrok i Jazovci i Ovčari, Bleiburgu i Srebrnici.

Stina Kralja Zvonimira

2008-06-19T21:07:00.005+02:00

Navijajmo i s pjesmom:
Klapa Intrade
- Stina kralja Zvonimira!
(link)

In memoriam: Zlatko Tomičić (1930-2008.)

2008-06-17T17:56:00.003+02:00

U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti umro pjesnik i esejist Zlatko Tomičić (1930.-2008.), priopćeno je iz Društva hrvatskih književnika. Tomičić je gimnaziju pohađao u Vinkovcima, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Neko je vrijeme radio kao profesionalni novinar, a od 1954. profesionalni je književnik. Sa Dragutinom Tadijanovićem priredio je Antologiju hrvatskih pjesama u prozi (1958.). Uređivao je časopis "Međutim" a od 1968. do 1969. uređivao je "Hrvatski književni list" u Zagrebu.

Nakon višegodišnje zabrane, ponovo ga pokreće 1990-ih. Surađivao i s časopisom za kulturu "Hrvatsko slovo". Pisao je prozu, putopise, drame, eseje i likovne prikaze, na hrvatski jezik prevodi i pjesme s makedonskog jezika. Za svoj rad je dobivao i nagrade (Nagrada "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu...).

Tomičić je u svojim pjesmama želio posvjedočiti širokim motivskim repertoarom ekstenzivnost doživljaja i širinu teme pa zato pjesme sadržajno puni od starozavjetnoga bibliojskoga do suvremenog i tehnicističkog, od prirodnog i dionizijskog do moralnoga i etičkoga, od slavonskog do južnohrvatskog krajolika, od hladnog pejsaža do onog ladanjskog. U svojoj zrelijoj fazi Tomičić tematizira dualitet duše i tijela, mehanizam društvenoga funkcioniranja, naročito temom Hrvatske kao krajolika, kao tradicijske i povijesne, kao osmišljenja i kao simbola. On je pisac putopisa s povijesnim reminiscencijama te novela s jakom digresijom.

Djela su mu "Susret osmorice" (1950.), "Četvrtog ne razumijem" (1955.), "Nestrpljivi život" (1956.), "Balada uspavanog čovjeka" (1964.), "Put k Meštroviću" (1965.), "Hrvatsko more" (1969.), "Vražje oko" (1986.), "Gluha nedjelja" (1988.), "Krilati magarac" (1990.), "Djela" (1990.), "Ples ždralova" (1997.), "Zemlja obećana" (1998.) i brojna druga.

Pjesma Zlatka Tomičića "Hrvatska, ljubavi moja" - jedna od najpopularnijih hrvatskih rodoljubnih pjesma svih vremena - nastala je 1966. u mjestu Ohridu na obali Ohridskog jezera. Od 1966. pa na dalje, osobito prva dva desetljeća nakon nastanka pjesme, ta je pjesma postala kultna pjesma Hrvata po cijelom svijetu - stalno se je recitirala u europskim zemljama, Americi, Australiji i Africi, na svim priredbama i pretiskavala se ne samo u novinama, knjigama i časopisima nego i na poleđini raznih klupskih iskaznica, majicama, rezervnim kotačima automobila. Recitirala se i na hrvatskom i na engleskom. Od iseljenih Hrvata nazvana je drugom hrvatskom himnom.

Prevedena je na veći broj europskih jezika, ali i na vaneuropske jezike, među ostalim i na turski, azerbejdžanski i hindi jezik. Prevedena je i na sve hrvatske govore kao i na hrvatske mikro-jezike, tako i na vejski s otoka Krka i bednjounski iz Hrvatskog Zagorja. I jedan i drugi taj jezik su ustvari naši pragovori, stari tisuće ljeta, otud njihov čudni arhajski lik.

Hrvatska, ljubavi moja

Hrvatska, ljubavi moja,

i ovdje sam tvoj sin,

i ovdje sam tvoje ime

i tvoj sjaj.

Hrvatska, djevojko moja,

svuda mislim na tebe,

u svakoj zemlji te sanjam,

u svaki te nosim kraj,

Hrvatska, gujo pod kamenom

s golim trokutima i ilirskim mjesecom

- tko na te s mržnjom stane

past će mrtav od otrova tvoga.

Hrvatska, zvijezdo na nebu,

tvojom pomoću stekoh sile svijeta,

svjetlost jesi što pada na ruke

iz tijela i krvi raspetoga Boga.

Prenešeno sa http://www.seebiz.eu/.

Neka mu je laka hrvatska gruda

koju je toliko volio...

(Borislav Stipić)

Croatio, iz duše te ljubim

2008-06-16T07:52:00.002+02:00

Ljepota i vrijednost klapske pjesme, kako je to poetično i filozofski na spektakularnom koncertu dalmatinskih klapa održanom na splitkom Poljudu 2006. rekao Ljubo Stipišić (navodim po sjećanju) "ono je posebno u općem, ono posebno što nas usvijetu čini jedinstvenim, ono što kao vrhunsko blago treba čuvati i sačuvati čisto od zvukova tuđih svadbi, tuđih tuga i tuđih radosti jer jednomu narodu ne može se dogoditi gore nego da mu prostorom njegova duha ovlada drugi i drugačiji"
Poslušajte dio onoga što ovih dana slušam. Posebno preporučam naslovnu pjesmu. Njome slavimo i pobjede hrvatske reprezentacije.

Razumljivo - molim, vodite računa o autorskim pravima te nemojte pohranjivati ove pjesme na medijima ili na tvrdom disku svojeg računala duže od 24 sata.

KLAPA INTRADE - Da Mi Se Vratit.mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Croatio iz duše te ljubim.mp3
KLAPA INTRADE - Dida moj (live).mp3
KLAPA INTRADE & OLIVER - Konoba (live).mp3
KLAPA TROGIR - Da bi udrile sve fortune.mp3
KLAPA TROGIR - Bila golubice.mp3
KLAPA TROGIR - Oj, Ivane, rode moj.mp3
KLAPA TROGIR - Dalmacijo, od kamena mati.mp3
KLAPA FILIP DEVIĆ - Jubav.mp3
KLAPA ADRION - Zemljo moja kruhu blagoslovljen.mp3

2008-06-11T16:01:00.005+02:00

Sve sto ste zeljeli znati o Sloveniji

2008-06-11T15:03:00.002+02:00

a niste znali ni da postoji...

MORE
Prema nekim novijim istrazivanjima, Slovenija navodno ima more. Ocevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedocanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova duzih od 5 metara, jer zalaze u medjunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je takodjer i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, cime ce povrsina slovenskog teritorijalnog mora biti povecana za 42%. Slanost mu je nesto manje od 38 promila, cime slovensko more spada u neslanije sale ovog dijela Sredozemlja.

NAVODNO OSLOBODILACKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najduzih i najiscprljujucih ratova u povijesti covjecanstva. Od rata - u kojemu je ovu drzavu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kracim prekidima, trajao punih 7 dana - razrusena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivsi se u vodecu gospodarsku i vojnu silu Piranskog zaljeva.PRIRODNE OSOBINERepublika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnozju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana podrucja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Madjarske i Hrvatske, ali se ne moze vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se moze vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najvisi planinski vrh je Triglav, visok 2863m,dok je najtuplji vrh drzavni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska. Takva klima pogoduje uzgoju voca u Makedoniji.

STRUKTURA STANOVNISTVA
U Sloveniji zivi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebacki hipodrom), od cega ih je 16% skrtih i sebicnih, 14% uobrazenih i umisljenih, 13% alternativnih, 6% debelih, 51% zenskih i 0.002% nevinih. Iako sluzbeni slovenski izvori tvrde da van maticne zemlje zivi oko 150 tisuca Slovenaca koji su otisli u emigraciju za vrijeme komunistickog rezima, pravi je razlog taj sto u ovu zapadnobalkansku drzavicu nisu svi mogli stati.

DRZAVNO UREDJENJE
Slovenska drzava uredjena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilicno skucen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerknisko polje i neobicno namjestena Postojnska jama. Kroz sredinu drzave vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najveceg slovenskog naselja Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko simpaticnih jezercica u podnozju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brezuljci i decentno uredjene poljoprivredne povrsine. Drzava ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i prozor s kojega za lijepa vremena puca ceznutljiv pogled na more.

PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu govori i nedavno istrazivanje provedeno medju stedisama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako sto je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon cega je jedan dio Hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalistickog samoupravljanja prema zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalisticku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovnistvo koje je, kako kaze predaja, bilo toliko skrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".

SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, medjutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru, nego na snijegu. Posto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na cinjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu krecu na narocitim drvenim letvama. Kako je, medjutim, na timletvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spustaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove jos i smucanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkaci na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.

(po slovenskom primjeru preoteto od: http://modailjepota.com/forum/index.php?action=profile;u=62;sa=showPosts )

Vrhunsko pjevanje

2008-06-11T12:08:00.008+02:00

S nakanom omogućiti poredbu ugođaja slušanja onoga što nam već duže nametljivo probija bubnjiće, a atak kreće od bezobzirnih ljubitelja cajki i turbofolka koji lagano se vozeći u svojim "makinama" decibalima pokušavaju skrenuti pozornost na sebe te od susjednih ili kafića pored kojih prolazimo, i ugođaj slušanja vrhunske glazbe utemeljene na etno tradiciji hrvatskih krajeva i naroda, upućujem posjetitelje bloga na poveznice preko kojih mogu skinuti dio našega glazbenoga blaga te ga poslušati. Zbog zaštite autorskih prava molim da pjesme ne umnožavate na nosačima zvuka te da ih u tijeku 24 sata od skidanja trajno uklonite s tvrdog diska svojega računala. Hvala.

Krunoslav Kićo Slabinac 1
Krunoslav Kićo Slabinac 2
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 2 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado-Iz Kajkavskih Krajeva vol 1 (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Polke I Drmesi (2007) (zaporka: forum.yump3.org)
Lado - Božić u svijetu (zaporka: forum.yump3.org)
Vera Svoboda

2008-06-09T21:38:00.001+02:00

Vatreni

2008-06-08T20:32:00.007+02:00

Danas smo navijali i strepili.
Za Švabe smo se spremili.
Austrijancima nije pomog` o
na njihovoj strani sudac
- Švabama neće
ni najveći mudrac.

Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski.

Poljaci tek će doći
ni oni nam ništa neće moći.
Do samog vrha idemo
stijeg hrvatski vijemo.

Idemo, Vatreni, idemo
za Dom, za Dom, za Dom!
Idemo, Vatreni, idemo
za Rod, za Rod, za Rod.
Za Dom i Rod svoj hrvatski

HRVATSKE NAVIJAČKE PJESME
01 - Hrvatska Himna - Lijepa Naša...
02 - STOKA Ft. Zapresic Boyss - Za lijepu nasu
03 - CHANTE - Hrvatice dizu glas
04 - CONNECT & Zapresic Boys - Euro 2008 Navijacka Himna
05 - Jole - ja te volim Hrvatska
06 - Sedmi val - Ajmo Hrvatska
07 - Rawbau - Vatreno ludilo
08 - Gala prijatelji - Igraj igra Hrvatska
09 - Baruni - Neka pati koga smeta
10 - Morski Vukovi - Ja Te Volim Hrvatska
11 - Slaven BiliĆ i Rawbau - Vatreno ludilo
12 - Samuraj - Ajmo Hrvatska
13 - U Boj, u Boj za Narod svoj
14 - Daleka Obala - Mojoj lijepoj Zemlji Hrvatskoj
15 - Nered ft. Zapresic Boys - Srce Vatreno
16 - Derbi Zvijezde - Ajde Ajde Igraj igraj
17 - Boris Novković - Malo nas je al nas ima
18- Klapa Sv. Juraj - Kome bi šumilo, more moje sinje
19 - Croatia Band Aid Live - Moja domovina
20 - FUNKY BIZNISS - Tako je najbolje

Poveznica za skidanje pjesama

2008-06-05T14:22:00.001+02:00

2008-06-02T19:42:00.006+02:00

HVIDRA ogorčena i nezadovoljna presudom generalu Norcu

Zagreb, 02.06.2008., 16:26 Hina/Dnevnik hr.

Udruga Hrvatskih ranih vojnih invalida Domovinskog rata izrazila je "svoje ogorčenje i nezadovoljstvo presudom Županijskog suda u Zagrebu kojom je hrvatski general Mirko Norac osuđen na jedinstvenu kaznu od sedam godina zbog zločina na civilima i ratnim zarobljenicima u akciji Medački džep i to na temelju zapovjedne odgovornosti".

HVIDRA se "nada da će Vrhovni sud u žalbenom postupku odbaciti takvu nepravednu sudsku odluku". Iako se radi o nepravomoćnoj presudi, teško je biti nepristran kada se donosi presuda protiv hrvatskog generala, koji je svoju mladost poklonio obrani hrvatske domovine, a sada, na žalost, provodi najbolje godine svoga života, služeći kaznu po hrvatskim zatvorima, stoji u priopćenju.

Nakon takvih sudskih odluka, kao i ostalih progona hrvatskih branitelja, došlo je do nečuvenih izjava Milorada Pupovca predsjednika Srpskog narodnog vijeća da "tužba Hrvatske protiv Srbije za genocide opterećuje odnose dviju država". Također i izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića da je Hrvatska tijekom akcije Oluja" etnički očistila više od 250 tisuća hrvatskih Srba" i premijera entiteta Republike srpske Milorada Dodika da je Hrvatska "nastala na najvećem etničkom čišćenju počinjenom nakon drugog svjetskog rata", navodi se u priopćenju.
U potpunosti smo zgroženi i najoštrije osuđujemo takve izjave kojima se usred glavnog grada Republike Hvatske nekažnjeno vrijeđaju hrvatska država i svi njezini građani, a posebice obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i hrvatski ratni vojni invalidi, bez ikakvih osuda od strane raznih udruga i tzv. zaštitnika ljudskih prava koji istovremeno osuđuju i žele umanjiti dostojanstvenu proslavu Dana branitelja Grada Zagreba koja je završila koncertom Marka Perkovića Thompsona, ističe HVIDRA.

Nakon takvih postupaka očekujemo primjerenu reakciju Vlade RH na izjavu koalicijskog partnera, predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, suspenziju diplomatskih odnosa sa Republikom Srbijom, te potpuni prekid odnosa sa entitetom Republike Srpske, stoji u priopćenju HVIDRA-e.
_________________________________________________

Uz ovaj prilog citiram dio iz priloga kojim se autor odvjetnik Vinko Burazer obraća javno ,

Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, objavljenog na stranicama HIC, dana 25.04.2005. god.

"- vlast već nekoliko godina priprema Županijske sudove i suce već započetog suđenja Hrvatima za ratne i međunarodne zločine počinjene na tlu Hrvatske! Pomno se odabiru suci s nužnom dozom mržnje prema Hrvatima i njihovoj državi. Oni suci koji nisu osudili nekog Hrvata bivaju izloženi medijskom i političkom linču! Svaki optuženi hrvatski branitelj mora biti osuđen bez obzira za šta se optužuje.

Sada je već takova situacija da se procesuiraju svi branitelji gospodarstvenici ako su im tvrtke propale! Teško će biti osuđeni ali oni trpe pravosudno šikaniranje skoro desetak godina i kao građani protiv kojih se vodi kazneni postupak ne mogu nigdje napredovati niti osigurati egzistenciju svoje obitelji. Tolika je mržnja u hrvatskom pravosuđu na sve one koji se deklariraju kao hrvatski branitelj, da uporno obnavljaju kazneni postupak sve dok oslobođeni branitelj ipak ne bude osuđen po nekom novom sucu! Toliko su se u mržnji osilili da ne dozvoljavaju da se na branitelja primjeni Zakon o oprostu, kao da je taj zakon donesen samo za četnike i naše okupatore! Da bi proveli svoj naum, vlast postavlja te suce iz redova Državnog odvjetništva!!! Sramota za sve nas i osobito Vas! Jer, pravo je kao znanost i važna državna poluga i u vašoj ingerenciji! Po svemu sudeći, slijedi neustavna i nezakonita suđenja, suđenja van zdrave pameti, bar oko 500 tisuća građana koji su na bilo koji način aktivno pomagali u stvaranju i obrani Hrvatske države! Da li će se opet ponoviti sudbina onih Hrvata koji su šezdesetih godina kriomice bježali iz Zagreba i drugih naših mjesta i zbog straha od osude što su živjeli u NDH, ostavljali priko noći stanove i kuće te odlazili u bijeli Svijet! Dok oni danas mole vlast da im vrati imovinu, u njihovim kućama i stanovima šepure se nama poznati građani i njihovi djeca. Upravo oni, iz njihovih redova, većinom su regrutirani odvjetnici-branitelji naših generala Domovinskog rata!"

_________________________________________________

Osobno sam zgrožena pročitavši licemjerne izjave pojedinih obnašatelja funkcija političkih i vojnih , u kojima se veliča značaj branitelja u doprinosu pri oslobađajućim vojnim akcijama u nametnutom obrambenom ratu od strane agresora i istovremeno izražava suglasje s optužbom, i izrečenim presudama o krivnji hrvatskih generala po zapovjednoj odgovornosti za počinjene ratne zločine nad nedužnim civilnim žrtvama od strane njihovih suučesnika u obrambenim vojnim akcijama.

30. svibanj Dan Branitelja Grada Zagreba

2008-05-25T10:17:00.004+02:00

Zbor braniteljskih udruga iz Domovinskog rata grada Zagreba najavio je veliku manifestaciju koja će trajati od 24. do 31. svibnja. Predstavnici Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata grada Zagreba, koji čini 29 udruga, najavili su proslavu Dana branitelja grada Zagreba 30. svibnja, te su pozvali građane da se pridruže brojnim društvenim, sportskim i kulturnim manifestacijama u Zagrebu.

Vjekoslav Magaš, voditelj press centra Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata grada Zagreba, i predsjednik Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata grada Zagreba Ratko Dragović na današnjoj su konferenciji za novinare istaknuli da sve manifestacije organizira Zbor, a pokrovitelj im je Grad Zagreb.

Bogat program obilježavanja Dana branitelja Tako su predviđeni tribina i okrugli stol o Domovinskom ratu 17 godina kasnije te o problemima branitelja s PTSP-om, natjecanja za invalide Domovinskog rata u sjedećoj odbojci i streljaštvu, cjelodnevno druženje branitelja i slično. Predviđena je i svečana akademija ''Zajedno istinom protiv zaborava'' 29. svibnja, a na sam Dan branitelja Grada Zagreba predviđeno je primanje kod zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića svih zapovjednika zagrebačkih ratnih postrojba i predstavnika braniteljskih udruga.

Od 24. do 31. svibnja najavljen je bogat program obilježavanje te su pozvana javna glasila da izvješćuju o tim događajima. Za 30. svibnja najavljen je veliki koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, dok će se prije njegova koncerta služiti misa zadušnica za sve poginule branitelje.

Predsjednik Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata grada Zagreba Ratko Dragović pozvao je Zagrepčane da dođu na taj koncert sa zastavama iz Domovinskog rata kako bi se što bolje i dostojanstvenije obilježilo taj dan.
Objavio: http://www.javno.com/

PROTOKOL - DAN BRANITELJA ZG
Više o Danu ...

31.05.2008. - Međunarodni turnir u sjedećoj odbojci "Zagreb Open 2008"

24. 5. 2008. - Športsko natjecanje branitelja Grada Zagreba

24. 5. 2008. - Finale "Kupa Domovinskog rata"

26. 5.2008. - Predavanje - Uloga branitelja iz Grada Zagreba u Domovinskom ratu

27. 5. 2008. - Okrugli stol na temu "Problemi branitelja oboljelih od PTSP-a"

28. 5. 2008. - Izložba fotografija "Gadovi bi mogli reći da se nije dogodilo"

28. 5. 2008. - Predstava "Jura"

29. 5. 2008. - Cjelodnevno druženje branitelja iz Grada Zagreba

29. 5. 2008. - Svečana akademija "Zajedno istinom protiv zaborava"

30. 5. 2008. - Cjelodnevno druženje branitelja iz Grada Zagreba

30. 5. 2008. - Odavanje počasti poginulim braniteljima

30. 5. 2008. - Prijem zapovje. zagre. ratnih postrojbi i predstavnika udruga kod gradonačelnika

30. 5. 2008. - Sveta Misa zadušnica

30. 5. 2008. - Braniteljski moto-defile do Trga bana Josipa Jelačića

30. 5. 2008. - Koncert Marko Perković - Thompson

31. 5. 2008. - Kup u streljaštvu

31. 5. 2008. - Svečana procesija Majci Božjoj od Kamenitih vrata

_____________________________________________________________________

HVALA BRANITELJI

Hvala Vam za sve

Hvala Vam za ovaj

Dan pobjede

Hvala vam za slobodu

Hrvatskom narodu !

Komadići razbijenog sna

2008-05-18T12:24:00.004+02:00

2008-05-18T02:02:00.005+02:00

Dragovoljci Domovinskog rata svake godine odaju počast dragovoljcima, domobranima i svim drugim nevinim stradalnicima partizanskih zločina na Bleiburgu, Križnome putu... Jazovci...

Nažalost, autor ovih redaka ove godine nije mogao fizički biti na komemoraciji u Bleiburgu. Bio je srcem i mislima...

2008-05-15T16:59:00.006+02:00

Bleiburška tragedija

I. Povlačenje Hrvatske vojske i civila prema Austriji
Prvih dana svibnja 1945. započinje masovno povlačenje hrvatske vojske zajedno sa mnoštvom civila i istaknutim osobama iz političkog, kulturnog i vjerskog života.Povlačenje se odvijalo u tri pravca:
1. Zagreb - Novi Dvori - Rogaška Slatina - Celje pod zapovjedništvom generala Josipa Metzgera
2. Zagreb - Samobor - Zidani Most - Celje pod zapovjedništvom generala Ive Herenčića
3. Varaždin - Ivanec - Krapina - Rogaška Slatina - Celje pod zapovjedništvom generala Ante Moskova
Od Celja kretalo se u dva smjera prema Austriji:
1. Celje - Dravograd - Klagenfurt
2. Celje - Maribor - Dravograd - Klagenfurt

S jedne strane neizvjesnost (zarobljenici)

- s druge nestrpljenje partizanskihkrvoloka

II. Pregovori i predaja pred Bleiburgom
Jedinice engleske i hrvatske vojske susreću se 14. svibnja pred koruškim gradićem Bleiburg.U devet sati te večeri hrvatski časnik za veze židovskog podrijetla Deutsch-Macelski stigao je na britansku liniju sa ponudom o predaji oko 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila.
General Herenčić saznaje da ce cijela kolona biti primljena od Engleza. Sutradan dolazi iz Klagenfurta general Patrick D. Scott koji prima hrvatske predstavnike generala Ivu Herenčića, pukovnika Danijela Crljena i generala Vjekoslava Servatzkya. Oni pokazuju stanje hrvatske vojske i civila, nude predaju i traže zaštitu civila. Nažalost general Scott to odbija po nalogu feldmaršala Aleksandra, zapovjednika savezničkih snaga na Sredozemlju.
Nakon što general Herenčić ne uspijeva uvjeriti generala Scotta da bi izručenje izjednačeno bilo sa smrti, riječ dobiva pukovnik Crljen koji medu ostalim upozorava:"...Vrlo mi je neugodno, što moram izraziti protivno mišljenje. Bijeg stotina tisuća civila iz Hrvatske posljedica je komunističkih zločina, počinjenih nad hrvatskim narodom. Od velikih seoba naroda, pred 15 stoljeća, pa do naših dana nije bilo slučaja, u kojem bi jedan narod, u takvom razmjeru, napustio vlastitu zemlju, kao što to čini danas hrvatski narod pred srpsko-komunističkom najezdom...Ovaj ispaćeni hrvatski narod obraća se danas Engleskoj, koja je u stanju odlučiti njegovom sudbinom, i ona će snositi moralnu odgovornost, ako se ovaj goloruki svijet preda komunistima na pokolj..."
No, sve to ne pomaže, Scott, pridošli Srbin Milan Basta i jedan Slovenac traže bezuvjetnu predaju u roku jednog sata. Engleski general upozorava hrvatske predstavnike, da su zaokruženi engleskim tenkovima koji stoje partizanima na raspolaganju. S time Engleska grubo krši Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima.Hrvatski predstavnici vraćaju se nazad, samo jedan mali dio Hrvata uspijeva pobjeći u susjedne šume, neki čine čak samoubojstvo, većinu svrstaju Englezi i partizani u redove u povorku koja je duga 60 km.

III. Marševi smrti

Desetci tisuća na Križnom putu

Jedan dio biva odmah masakriran na Bleiburškom polju, no, većina ubijena je u Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj i na tkzv. marševima smrti od Austrije do Rumunjske i do Makedonije.
Jedan od najstrašnijih oblika mučenja i kolektivnog ubijanja bili su upravo ti marševi smrti u kojima se je ubijalo individualno i kolektivno desetci tisuća Hrvata.

Dio jednog svjedočanstva (Bleiburška tragedija hrvatskog naroda):"..Od početka svaki nas korak bio je obilježen krvlju zarobljenika. Stražari su pucali na grupe prema svojoj volji. Odvajali su jednog po jednog , mučili ih i, konačno, klali na očigled sviju. Kad smo izišli iz Dravograda, sve su nam uzeli, satove, odijela, cipele, a one koji nisu imali ništa, ubijali su kuglom u zatiljak...Nije se pravila nikakva razlika između staraca i djece, između muškaraca i žena...Leševi hrvatskih vojnika ispunjavali su jarke...Najveći dio puta morali smo trčati, dok su partizani jahali na konjima, ili išli na biciklima, ubijajući svakoga, koji je pao..."

Četverored smrti

IV. Pravna situacija hrvatskih zarobljenika
27. srpnja 1929. u švicarskom gradu Ženevi proglašena je konvencija za poboljšanje sudbine ranjenika i bolesnika na bojnom polju te konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima. Objema konvencijama Hrvatska je pristupila 20. siječnja 1943. Ovim je konvencijama Velika Britanija pristupila 23. lipnja 1931.
U članku 2. Ženevske konvencije o postupanju prema ratnim zarobljenicima stoji: "..Ratni se zarobljenici nalaze u vlasti neprijateljske sile (države) a nipošto osoba ili trupa koje ih zarobe. Kroz cijelo vrijeme mora se s njima postupati humano, te ih osobito zaštititi protiv nasilnih čina..." Prateći situaciju možemo ustanoviti: Između Hrvatske i Velike Britanije postojalo je ratno stanje za vrijeme predaje velikog dijela Hrvatske vojske i civila. Oni su došli u status ratnih zarobljenika. Hrvatski zarobljenici dospjeli su pod vlast Velike Britanije a ne pojedinih trupa ili zapovjednika. Prema tome Velika Britanija bila je obvezna za humani postupak i zaštitu protiv nasilnih čina. Propisi Ženevske konvencije bili su obvezni za Veliku Britaniju pošto je i Hrvatska pristupila Ženevskoj konvenciji, o čemu je Velika Britanija svojevremeno bila obaviještena.Prema ovome Velika Britanija je izručivši Jugoslaviji hrvatske zarobljenike postupila protivno obvezama Ženevske konvencije o postupanju prema ratnim zarobljenicima.Ovim činom omogućeno je jugoslavenskim partizanima masovno divljačko ubijanje nezaštićenih osoba. Time je izvršen jedan od najvećih zločina u povijesti...
(obrađeno prema: http://www.ivko007.20m.com/catalog.html )
...za koji nitko do danas nije odgovarao. Nitko se čak nije niti ispričao. Štoviše – uz sudjelovanje

Dio tenkovskog opkopa oko Maribora -

kilometrima duga masovna grobnica

popunjena ubijenim civilima i zarobljenicima

najvišeg državnog vrha, veličaju se zločinci koji su lukavstvom uspjeli skriti se pod krinkom antifašizma te (isti) uz pomoć svjetskih cionističkih krugova zdušno rade na zatiranju hrvatske tragične i slavne prošlosti te, jednako, kroz montirane političke optužnice, pred Haaškim Tribunalom, rade na novom poniženju hrvatskog naroda. NDH je bila iskonski san hrvatskog naroda, na suvremeni način oživotvoren u Domovinskom ratu. Ustaški režim u NDH ne može se i ne smije ocjenjivati jednostrano jer, nastao na revolucionarnom ustaškom pokretu iako u onim geopolitičkim prilikama i okolnostima svjetskoga rata bio dobrim dijelom ovisan o silama Osovine, taj režim je hrvatskom izdavaštvu u kulturi udario temelje (nedovršeni Rječnik hrvatskog jezika, Hrvatska enciklopedija koju je kasnije preuzeo JLZ na čelu s M. Krležom, mnoštvo izdanja Matice hrvatske… ) nije bio antisemitski u mjeri kako to „fumićevci“ desetljećima tvrde jer je i u vojnom vrhu bilo i Židova i Srba, jer su na zagrebačkom sveučilištu predavali i profesori Židovi (Barac npr.) u Hrvatskom narodnom kazalištu naslovne uloge su glumili i Židovi i Srbi (Leon Mirković i Leposava Kangrga npr.). U tim i takvim okolnostima, naravno, događali su se i zločini i oni pojedinačni i oni od režima organizirani počevši od pojedinačnih ubojstava do likvidacija u logorima no niti su bili hrvatski specifikum (ni ubojstva ni logori) niti im je brojnost i težina takva kakvom ju je umjetno stvorio srbokomunistički i cionistički Agitprop. Taj (ustaški) režim, na čelu s Antom Pavelićem, na koncu se pokazao i izdajničkim jer sav idealizam iz razdoblja Oktroiranog ustava izdali su i pogazili već u trenutku kada, zbog vlastitog dupeta, Pavelić uhićuje Vokića i Lorkovića, a još više kada, razmišljajući samo kako izvući sebe, svoju familiju i „svoje“ bogatstvo, hrvatskom puku i hrvatskoj vojsci upućuju pogrešan naputak i usmjeravaju ih u zločinačko britansko imperijalno ždrijelo. Četnici, prerušeni u partizane, samo su izvršitelji, a britanski „časnici“ i Josip Broz Tito su nalogodavci tog najvećeg zločina na svršetku II. svjetskog rata i vjerojatno najveće tragedije hrvatskog naroda u njegovoj dva milenija dugoj povijesti.

"MEMORIJAL DVANAEST REDARSTVENIKA"

2008-05-02T11:45:00.002+02:00

MIMOHODOM Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata koji je počeo u deset sati u Borovu se obilježava 17. obljetnica "Memorijala dvanaest redarstvenika". Memorijal se održava u spomen na dvanaestoricu ubijenih hrvatskih specijalaca koje su 1991. pobili srpski pobunjenici.
Članovi Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata i građani mimohodili su od ulaza u Borovo do Spomen obilježja poginulih redarstvenika u tome mjestu.

Oko 11 sati obitelji poginulih redarstvenika, izaslanstva hrvatskog predsjednika, vlade i sabora, Ravnateljstva policije, predstavnici lokalnih vlasti te predsjednici Koordinacije udruga Proizašlih iz Domovinskog rata i Udruge specijalne policije položili su vijence i zapalili svijeće kod Spomen obilježja. Poslijepodne će u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima biti održana sveta misa za poginule policajce, a u 13.30 na stadionu HNK Cibalia u Vinkovcima bit će otvoren "Memorijala dvanaest redarstvenika", a njima u spomen također će biti održana utrka "Dvanaest redarstvenika".
I.K., vijesti.net. 02.05.2008.

_____________________________________________________________________

U sukobu sa pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi, koje su ih dočekale u zasjedi, ubijena su dvanaestorica, a ranjena još dvadeset i dva policajca. Ubijeni su Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.

VJEČNA IM HVALA I SLAVA, NEKA IM JE LAKA HRVATSKA GRUDA!

Sjećajmo se i pamtimo svoju povijest, jer tko zaboravlja svoju prošlost, osuđen ju je ponoviti.

KORACIMA NADE U ISTINU

2008-05-01T04:45:00.003+02:00

Udruga „Žene u Domovinskom ratu - Zadar“ organizira 3. svibnja 2008. g. hodnju od Škabrnje do Pakoštana pod nazivom „Koracima nade u istinu“.

Hodnja je u čast i za duhovnu potporu hrvatskim generalima Anti Gotovini, Čermaku i Markaču koji svojim životima brane istinu i dostojanstvo o napadnutoj nam Domovini.

- onim ženama kojima još čekaju svoje muževe da se vrate s bojišnice
- majkama koje još nisu dostojno pokopale svoje najmilije i ne znaju gdje su im posmrtni ostacisvim onim ženama koje su izgubile svoje sinove, muževe, braću, rođake, prijatelje u obrambenom Domovinskom ratu

- Hodnja počinje blagoslovom škabrnjskog župnika don Borisa Pedića ispred škabrnjske crkve u 7 sati u jutro, a završava sv. misom u u 19 sati u Pakoštanima koju će predvoditi fra Ivan Čolak župnik pakoštanski .

Put:
Škabrnja - Prkos - Galovac - Gorica - Raštane G. - Tinj - Kakma - Stabanj - Vransko polje - Vrana - Pakoštane (oko 30 kilometara). Poželjno obilježje: krunice, hrvatske zastave

POZIVAMO SVE KOJI ŽELE SVOJIM KORACIMA PODRŽATI HODNJU DA NAM SE PRIDRUŽE Kontakt: 098 572 100 - Ivana Haberle, 098 958 2182 - Vesna Matešić

predsjednik udruge
Ivana Haberle

_____________________________________________________________________
VEĆIM OD ŽIVOTA

Dobiti život svatko može;
i lopov, i krvnik, i pjesnik,
i sirota ...
Al' dati ga za obranu zemlje,
mogu samo veći od života.
Enes Kiševic

HVALA VAM, NA DARU DA ŽIVIM U MIRU I SLOBODI, SVOJ NA SVOME !!!
____________________________________________________________________
Domovino !!!, radosti moja , nisi ti krivac, za njihovu patnju i našu zlu ćud.
Svaki domoljub , svaki branitelj , svaki čovjek koji u srcu nosi Lijepu Našu domovinu Hrvatsku ovih dana razočaran je i potresen apsolutno nepravednom i nadasve sramotnom ocjenom o karakteru obrambenih akcija hrvatskih vojnih snaga i optužbom nad časnim učešćem u obrani Domovine naših generala koji nedužni prebivaju u haaškoj tamnici .

Gdje još na kugli zemaljskoj herojima Domovine vlastiti narod polaže glavu na panj ?

Ovih dana pratim članke objavljene u medijima, i ne mogu k sebi doći od jada i tuge, izazvane svim događanjima vezanim za optužbe i suđenja našim generalima. Za sav osobni trud i žrtvu u zajedništvu skladnom sa svim hrvatskim domoljubima, umjesto da ih sve ovjenčamo zahvalom i priznanjima za časno učešće u obrambenom djelovanju za spas Domovine i svih nas, nagradili smo ih nepovjerenjem i izdašnim pljeskom upućenim prema onima koji ih u ime svih nas prozivaju zločincima.
Hrvati, Pilat je mirne savjesti oprao ruke. A mi? Mislite li zaista da ćemo sprati ljagu sa svojih dlanova izdavši svoje vitezove i predavši ih u ruke krvniku? Napušteni od svih nas, usamljeni u svojoj tuzi i boli u duši, pojedini potpomognuti silama zla, zbog kojih smo sve ovo i proživjeli , podliježu u očaju , i poduzimaju nečasne korake usmjerene protiv dojučerašnjeg suborca i pratitelja vjernog u obrambenim akcijama. Što nas sve pita naša savjest ? Kada smo im hladnokrvno okrenuli leđa, nakon svega što su učinili za naše spasenje, i bez trunka grižnje savjesti dopustili onima kojima ništa nije sveto, osim njihove debele kože, da likuju nad njihovom dodatnom patnjom .

Sjetite ih se svih bar molitvom u mislima !!!
Da nije bilo svih njih i njihove žrtve, danas ne bi bilo niti nas.

Vatreni

2008-04-27T22:25:00.004+02:00

NE NAPUŠTAJTE NAS, ČUVAJTE NAS I NADALJE!!!

2008-04-26T08:08:00.007+02:00

Dobro i radosno jutro, svim hrvatskim braniteljima !!!

Kada vas pate noćne more, nemojte dizati ruku na sebe i oko sebe. Iz svake poteškoće postoji izlaz. Nije sramno osjećati tegobe i patiti uslijed svega što ste prošli i proživjeli. Čim osjetite i malo zrnce , koje bi moglo prerasti u totalni nemir, zatražite na vrijeme pomoć.

Lijepo vas molim, nemojte promišljati da ste sami , da su vas svi zaboravili i napustili u ovoj našoj tugom i jadom napaćenoj zemlji. Je, nažalost ima ih mnogo kojima savršeno odgovara da što više vas digne ruku na sebe. Nemojte klonuti duhom i odustajati od vlastitog života, to nije jedino moguće rješenje. U ime svih onih koji cijene vašu patnju i žrtvu, ustanite još jednom hrabro u osobnim teškoćama u obranu vlastitih života .

Svi mi trudimo se suosjećati sa Vašom patnjom, volimo vas i želimo da ste danas i u sve buduće dane s nama i oko nas. Tko nam je darovao radost slobode, ako ne svi vi. Ako nas napustite svi, naša radost će se ugasiti. Još, jednom, lijepo vas molim, ne odričite se ni pod koju cijenu cijenu vlastitog života , na vrijeme zatražite pomoć. Kad god osjetite slabost, stručna riječ, lijek, i Božja riječ će vam pružiti potrebni oslonac.

Neka vas sve, dragi Bog blagoslovi i čuva od svakog zla , ma gdje bili !!!

Kuda vode braniteljski putovi

2008-04-25T18:15:00.003+02:00

Pozdrav svim posjetiteljima bloga no, prije svih, pozdrav i hvala Graceni koja je u mojoj odsutnosti blog održavala aktualnim i dinamičnim.

U međuvremenu se događalo svašta – od, nadam se da je doista tako, obrata u početnom dijelu suđenja haaškim uznicima vitezu Anti Gotovini, generalima Markaču i Čermaku. Je li tomu uzrok lažna i loše pripremljena optužnica, briljantnost obrane ili čista politika (drugačiji vjetrovi pušu od kada je USA Hrvatsku ponovo prihvatila kao strateškog regionalnog partnera) – manje je važno. Najvažnija je istina i dostojanstvo Domovinskog rata koju, u ovom trenutku, pred svjetskom javnošću brane ova trojica optuženika.
U svezi s dostojanstvom Domovinskog rata i njegovih sudionika, ali oprečno prethodnome, događanja su vezana uz ružne spoznaje da je Ministarstvo branitelja neke od onih za koje bi trebalo skrbiti – ŽIVE POKOPALO! Mnogima, bez ikakva argumenta, čak i bez prethodne ili makar naknadne obavijesti, oduzelo manji ili veći dio udjela u Fondu hrvatskih branitelja, a suvlasnicima Fonda učinili dio onih koji ni po kojem temelju ne mogu to biti jer su bili, a uvjeren sam, i ostali neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda. Sada optuživati MORH i MUP za u nekim slučajevima krive podatke jest apsurdno jer su ova dva državna ministarstva radila po provedbenim aktima za koje im je naputke Vlada RH usmeno ili pismeno propisala. Na koncu konca, ponovo i ponovo, upravo zbog ovakvih problema postavlja se pitanje – zašto ne objaviti popis branitelja koji su u Registru!?
Sljedeće:
u praksi sam spoznao najmanje dvije nelogičnosti u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja , odnosno ono što taj zakon propisuje, ali drugi zakoni i propisi onemogućuju
– prvo to je prednost nezaposlenog hrvatskog branitelja kod zapošljavanja putem javnog natječaja pod istim uvjetima, a javni natječaji nisu obvezni u tijelima i ustanovama lokalne vlasti koja se ne financiraju iz Proračuna RH. Pitam zakonodavca u osobi ministrice Jadranke Kosor – gdje to hrvatski branitelj može ostvariti svoju zakonsku prednost. Istini za volju slični propisi se odnose i na pripadnike nacionalnih manjina no za njih, osobito u područjima gdje su brojniji nego drugdje (npr. Istarska županija) razrađeni su i propisani načini za ostvarivanje prednosti kod zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima, ustanovama i trgovačkim društvima kojima je utemeljitelj lokalna zajednica a koja se ne financiraju iz državnog proračuna.
- drugo, pravo na priznavanje sudjelovanja u obrani RH kroz organizirani sustav naoružane Narodne zaštite. Zakonodavac je propisao zakonski okvir, a onda je u provedbenim aktima i naputcima svojoj administraciji naredio da nikome, OSIM IZABRANIMA, ne prizna takav status.
Navodim primjer:
Hrvatski branitelj, HRVI 60% trajno, umirovljen i stambeno zbrinut unutar sustava stambenog zbrinjavanja ratnih vojnih invalida koji 1991. nije bio vojni obveznik, dokumentirano je od travnja 1991. godine, najmanje do 24. 12. iste godine bio pripadnik NZ (tadašnji zapovjednik njegove desetine danas je zapovjednik jedne brigade HVa). Kasnije je bio pripadnik 108 brigade ZNG. MORH mu odbija priznati status dragovoljca Domovinskog rata jer, apsurdnog li obrazloženja, u vrijeme kada nije bio u ZNG nije ostvario status hrvatskog branitelja. MORHu je nebitno što je i status branitelja i sva ostala prava ostvario kao pripadnik ZNGa, odnosno HVa u razdoblju kada jest bio pripadnik OSRH.
Što učiniti? Organizirati Konvenciju dragovoljaca Domovinskog rata i hrvatskih branitelja i snagom argumenata te brojem sudionika uputiti jasnu poruku „ Ne vode svi braniteljski putovi upaljaču i kanti benzina!“ odnosno, sami branitelji i dragovoljci, ne oslanjajući se na čelništva tobože svojih udruga koja su, u pravilu, otuđena od onih koje bi trebali zastupati, doći do prijedloga i zaključaka, do zahtjeva i načina kako te zahtjeve ostvariti.

JE LI BOG UMIJEŠAO SVOJ PRST ILI ......?

2008-04-19T12:40:00.011+02:00

Američki časnici brane Gotovinu?

Američko ministarstvo obrane dalo je zeleno svjetlo svojim časnicima da stupe na stranu obrane hrvatskih generala u Haagu . Taj zahtjev podnijela je obrana generala Ante Gotovine. Ne zna se sa sigurnošću jesu li odobrenje Pentagona potaknuli posjet američkog predsjednika Georgea W. Busha Hrvatskoj i pozivnica u NATO, javlja Hrvatska televizija. Svjedočenja Richarda Herricka i Johna Sadlera mogla bi značiti preokret u procesu hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Jedan od krunskih svjedoka u slučaju, zbog poznavanja prilika u Hrvatskoj, mogao bi biti Ivan Šarac, zamjenik vojnog izaslanika u Američkom veleposlanstvu u Zagrebu.

HRT/tportal.hr , objavljeno 17.04.2008.

Konačno da su se sjetili oglasiti. Jer , svima nam je dobro poznato da su predstavnici najveće političke i najjače vojne sile na svijetu bili upoznati sa akcijom "OLUJA "1995 god, te da tek nakon njihovog odobrenja i suglasnosti, vojne i redarstvene jedinice RH su stupile u akciju oslobođenja dijela hrvatskog teritorija zaposjednutog od strane lokalnih pobunjenika srpske etničke manjine , potpomognutih vojnim jedinicama iz sastava jedinica bivše JNA , te pripadnicima razno-raznih formacija "teritorijalne obrane" iz susjedne nam države Srbije.

Ne samo upoznati, nego su bili neposredno uključeni, jer su cijelo vrijeme dok je akcija trajala, sa strane nijemo "nadgledali" tok akcije , prateći budno krajnji ishod akcije. Svima nam je također poznato da su pripadnici etničke srpske manjine bili prije same akcije javno pozvani da se ograde od "pomoći sa strane" , te da ih nitko iz RH ne istjeruje i ne želi prisiliti da napuste vlastite domove . Čak što više , dana im je i vremenska mogućnost da odluče žele li prihvatiti RH kao svoju Domovinu i nastave graditi zajednički suživot sa hrvatskim narodom i svim ostalim pripadnicima etničkih manjina .

Stoga smatram da je moralna dužnost i obveza da se Američko ministarstvo obrane oglasi i svojim učešćem doprinese , kako bi se slučaj okrivljenih hrvatskih generala pred međunarodnim Sudom u Haagu što prije okončao i istina o ocjeni karaktera vojne akcije od strane vojnih jedinica RH konačno isplivala na vidjelo.

2008-04-17T21:19:00.004+02:00

MOJOJ LIJEPOJ ZEMLJI HRVATSKOJ !!

Ja sam je gledao u

svitanje dana

U tihim noćima od zvjezdanog

sna

Rumenim sutonima

ona me ljubi

Zelenim poljima i beskrajem dna.

Ja sam je gledao kroz

kapljice kiše

Ona je svjetlo što

me vodi kroz noć

Olujnim valovima

ona me njiše

Ona je ljubav koja

ne moze proć

Ja bih ugledao

sunce

Kad bih ugledao nju

Ja bih imao ljepotu

Da je pored mene tu

Ja sam znao da ću svoju

ljubav pokloniti njoj

Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj

Ja sam znao da ću svoju ljubav

pokloniti njoj

Mojoj lijepoj zemlji

Hrvatskoj

STOPOSTOTNI INVALIDI DOMOVINSKOG RATA KONAČNO ZBRINUTI

2008-04-13T14:28:00.013+02:00

Objavljeno 13.04.2008. Hina /Dnevnik.hr.

Dodijeljena posljednja kuća stopostotnom invalidu I. skupine

Varaždin, -Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor uručila je danas u Varaždinu Ugovor o darovanju kuće stopostotnome hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata I. skupine Vladimiru Ptičeku.

Dodjelom te kuće završen je Vladin projekt stambenog zbrinjavanja stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida, istaknula je potpredsjednica Kosor. Ukupno su stambeno zbrinuta 492 stopostotna invalida I. skupine, na što je potrošeno više od 471 milijun kuna, a od početka rata do danas više od 10 milijardi kuna. Kuća je vrijedna više od 1,300.000 kuna, a površina joj je 172 četvorna metra.

Govoreći o stambenom zbrinjavanju hrvatskih ratnih vojnih invalida, potpredsjednica Kosor je istaknula da se zahvalnost države očituje upravo u omogućavanju dostojnog života braniteljima koji su obranili Hrvatsku u pobjedničkome Domovinskom ratu. Diljem Hrvatske gradi se 207 stanova za ratne invalide i obitelji poginulih i zatočenih branitelja, 645 stanova je u fazi pripreme izgradnje, a 357 zemljišta je u pripremi za izgradnju, rekla je potpredsjednica Vlade.

Pozvala je jedinice lokalne samouprave da ispune svoju zakonsku obavezu i pronađu zemljište za gradnju stanova za hrvatske ratne vojne invalide, dodajući pritom da briga o braniteljima ne smije biti briga samo jednog ministarstva, nego cijelog društva.

Potpredsjednica Kosor na kraju je zahvalila predsjedniku Udruge stopostotnih invalida I. skupine Đuri Glogoškom na suradnji na tom velikom projektu kojim su zbrinuti svi stopostotni invalidi I. skupine.

__________________________________________________________

Osobno me je vrlo obradovala vijest da su konačno zbrinuti svi stopostotni invalidi domovinskog rata, ali me vrlo žalosti činjenica da ni nakon 17 godina još nisu zbrinuti svi hrvatski ratni invalidi.
Citiram dio govora gđe Kosor:
"Pozvala je jedinice lokalne samouprave da ispune svoju zakonsku obavezu i pronađu zemljište za gradnju stanova za hrvatske ratne vojne invalide, dodajući pritom da briga o braniteljima ne smije biti briga samo jednog ministarstva, nego cijelog društva. "

Pitam se , što kaže savjest odgovornima u lokalnim jedinicama RH kada ih se mora još uvijek podsjećati da ispune svoju zakonsku obvezu prema svim hrvatskim ratnim invalidima ?
Tko si to uzima za pravo da zanemari zakonsku odredbu o stambenom zbrinjavanju hrvatskih ratnih invalida i ispunjenje obveze prema svima njima postavi na listi prioriteta lokalnih jedinica na posljednje mjesto? Tko je u RH zaslužio da bude na listi prioriteta prvi, ako ne oni koji su našu Domovinu obranili ? Svi vi koji pravom glasa stečenog odlukom birača na izborima, donosite odluke u ime hrvatskog naroda sramite se, jer ste vrlo brzo zaboravili patnju hrvatskih domoljuba . Oni su nam svojom osobnom požrtvovnošću omogućili da konačno živimo u slobodi i miru na tlu lijepe naše Domovine , u suzajedništvu sa svim ljudima dobre volje koji ovu zemlju prihvaćaju kao svoju Domovinu i poštuju zakonske odredbe Ustava RH .

'Lanac istine o generalu Anti Gotovini i Domovinskom ratu'

2008-04-07T20:16:00.004+02:00

Objavljeno 07.04.2008 , Hina/Dnevnik. hr.

Vukovar, -Petnaestak hodočasnika pošlo je jutros s mjesta masovne grobnice na Ovčari kod Vukovara na hodočašće do Srđa iznad Dubrovnika, kamo bi trebali stići 1. svibnja i prijeći oko tisuću kilometara.

Cilj hodočašća, koje se održava pod nazivom "Lanac istine o generalu Anti Gotovini i Domovinskom ratu", jest poduprijeti hrvatske generale u Haagu, kojima bi danas trebalo početi suđenje pred Haaškim sudom.
Hodočašće je potaknuo i organizirao hrvatski branitelj i hodočasnik Branko Čulo iz Osijeka koji je do sada hodočasteći prešao više od 10.000 kilometara u čast hrvatskim braniteljima haaškim optuženicima.

Hodočasnike je na Ovčari blagoslovio gvardijan franjevačko samostana u Vukovaru fra Zlatko Špehar, a otpratio ih je predsjednik vukovarskoga ogranka Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić.
Nakon molitve na Ovčari i paljenja svijeća za ubijene hrvatske branitelje i civile na tome mjestu hodočasnici su posjetili Spomen-dom "Ovčaru". Prvi dan hodočasnici bi preko Bogdanovaca trebali stići do Vinkovaca i obližnjeg mjesta Ivankova, odakle će sutra nastaviti hodočašće prema Đakovu.

BITI IL' NE BITI - NE DVOJITE, JER ONI "BRINU O VAMA"

2008-04-03T22:45:00.009+02:00

Prenosim - Večernji list,21.1.2008
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
Autor Milan Ivkošić

Savez za euroteror

Nova vlada nije održala ni svoju prvu sjednicu, neki novi ministri još ne znaju gdje će sjediti, poskupljenja postaju sve nepodnošljivija, neki sindikati prijete velikim prosvjedima, ali je odmah, bez čekanja, bez predaha, nastavljeno ritualno zlostavljanje javnosti Europskom unijom.

Sanader kod nekih dužnosnika EU u Bruxellesu izražava nezadovoljstvo sporošću pregovora, Milanović ga iz Zagreba optužuje da je krivac za odgodu nekih poglavlja, Sanader mu uzvraća da bi zbog tih podmetanja mogao biti razvrgnut savez za Europu što ga je sklopio s Račanom, i tako dalje. Koliko ljudi u Hrvatskoj uopće zanimaju ta poglavlja, brzina ili sporost pregovora, kad nitko, baš nitko tko nije zadovoljan svojim materijalnim stanjem - a takvih je većina - ne vidi kako bi mu i koliko koristio ulazak u Europsku uniju?

Da se poslužimo vicom. Prolazi Huso kraj njive na kojoj Haso iskapa krumpire, te ga pita kakvi su krumpiri ove godine. Haso mu odgovori: - Ćuj, ovi veliki su veliki, a ovi mali su mali. Tako će biti i građanima Hrvatske poslije ulaska u EU. Političke i kapitalističke elite bit će jednako bogate i grabežljive. Strani vlasnici koji su pokupovali najunosnija hrvatska nacionalna bogatstva jednako će izvlačiti profit. Bit ćemo još zaduženiji u inozemstvu. Umirovljenici, slabo plaćeni radnici i sirotinja bit će u jednakoj neimaštini, jer nema na vidiku poboljšanja gospodarstva koje bi to stanje bitno promijenilo.

Podmićivanje će i dalje ostati nacionalni običaj. Lopovi će ostati lopovi. Kurve će se i dalje kurvati. Pederi će ostati pederi. Ali i Sanader i Mesić i svi drugi koji provode euroteror nikad o Europskoj uniji i težnji hrvatske vlasti da je se dokopa ne govore jezikom opipljivog interesa nego jezikom religijske zadanosti u kojem je EU svetinja, vjera u nju obvezna i samorazumljiva a ona kao okrilje za Hrvatsku presudna.

Običnom čovjeku toliko inzistiranje na Europi ne bi smetalo, ili možda prema njemu ne bi bio toliko ravnodušan kad bi ono bilo u nekoj prepoznatljivoj, vidljivoj pozitivnoj relaciji s njegovom materijalnom sudbinom. Ali ne samo da nije u takvoj relaciji, nego - naprotiv! Hrvatska je dosad Europi poslužila samo za goleme dobiti koje u njoj ostvaruje, a Europa je pak Hrvatskoj poslužila kao mit kojim njezine političke elite maskiraju stvarne nevolje ove zemlje i opravdavaju svoje vladajuće pozicije.

Posljedica je toga mentalno nasilje nad građanima Hrvatske koji bi trebali biti zahvalni onima koji ih iskorištavaju, koji bi trebali vjerovati da će nam dobro donijeti oni koji nam samo otimaju, da ćemo se razvijati uz pomoć onih koji sav novac iz banaka u Hrvatskoj usmjeravaju u gospodarstva zemalja iz kojih su vlasnici tih banaka, da je Europi stalo do pravne države u Hrvatskoj dok je politički sponzor Haaškog suda koji se, kako svjedoče i njegovi najviši bivši službenici, valja u blatu nepravde, pristranosti i političke samovolje velikih sila.
Kao poptuno nov visoki dužnosnik u hrvatskoj politici, predsjednik druge po jačini stranke u Hrvatskoj, Zoran Milanović imao je - i još ima - izvrsnu priliku da na drukčiji način definira hrvatske nacionalne interese u Europi i EU. Ali se on očito odlučio na sitničava podbadanja oko poglavlja i zaglavlja te nastavio svoj opsesivni boj sa Sanaderom u kojem je fiksirao sve zlo za Hrvatsku.
Premijer mu je izvor nepodnošljive patnje i zavisti prema takmačevu paradiranju Hrvatskom i Europom koje je već bio za sebe rezervirao. Tako će savez za Europu što ga je u prošlom mandatu Sanader uglavio s ljevicom biti još veći euroteror dvojice podanika Europske unije u njezinoj koloniji Hrvatskoj.

Pročitavši ovaj odličan komentar , pade mi na um naziv hrvatske domoljubne budnice "Još Hrvatska ni propala" koju je napisao Ljudevit Gaj davne 1833. godine . Nadalje se prisjetih stiha A.G.Matoša iz 1911 godine :
" Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda! " .
Razmišljala sam koje bi riječi bile prikladne uz ovaj prilog gore navedeni
i sjetih se riječi sa medaljona sv. Benedikta pa ih prilažem umjesto vlastitih riječi kao komentar :

" ODLAZI, SOTONO,
NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE,
ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ,
POPIJ SAM SVOJ OTROV. "

17 GODINA OD "KRVAVOG USKRSA"

2008-03-31T22:40:00.011+02:00

Josip Jović rođen je 21. studenog u Aržanu, od oca Filipa i majke Marije. Nije bio oženjen. Već 5. kolovoza 1990. javlja se dragovoljno među hrvatske redarstvenike i postaje djelatnik aktivnog sastava MUP-a RH.Život junački gubi u oružanom sukobu sa srpskim zlikovcima, 31. ožujka 1991. u Plitvicama, u 22. godini života.Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu 13. travnja 1991.

Prenosim iz IKA, dana 30.03.2008.

Aržano, – Misom zadušnicom koju je u subotu 29. ožujka u župnoj crkvi Svih svetih u Aržanu, rodnoj župi hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve pale u srpskoj agresiji na Hrvatsku na Uskrs 31. ožujka 1991. na Plitvicama, predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić, mnogobrojna rodbina, prijatelji, vjernici i predstavnici redarstvenih, vojnih i općinskih društveno-političkih vlasti, sjetili su se 17. obljetnice njegove pogibije. U misi su suslavili aržanski župnik don Ante Čipčić i desetak svećenika okolnih imotskih župa. Misno slavlje pjesmom je pratila klapa HRM "Sv. Juraj". Nakon mise školska su djeca pod vodstvom prof. Zdenke Ljubičić, izvela prigodni recital, koji je u čast prvom palom hrvatskom vitezu, napisao župnik don Ante. Prije misnog slavlja, vojno izaslanstvo i predstavnici vlasti položili su vijenac na grob paloga viteza.

HVALA BRANITELJI

Hvala Vam za sve

Hvala Vam za ovaj Dan pobjede

Hvala vam za slobodu

Hrvatskom narodu !

2008-03-27T19:27:00.007+01:00

Benjamin Tolić - REFERENDUM
Prenosim iz Hrvatsko slovo od 01.02.2008.

Narodna volja izvor je legitimnosti političkih odluka. Ona se propituje na referendumu (plebiscitu). O tomu je s osobitim žarom u XIX. stoljeću govorio Ernest Renan. U raspravici „Što je nacija?“ (1882.) Renan je tvrdio da naciju čini volja ljudi za zajednički život. Stoga je, ispričavajući se zbog metafore, zaključio da je “opstanak nacije svakodnevni plebiscit”.
U XX. stoljeću Renanovu je metaforu - plebiscit (referendum) – politika oslobodila „svakodnevnosti“. Otkad je potkraj Prvoga svjetskog rata, zaslugom američkoga predsjednika Woodrowa Wilsona, proglašeno načelo samoodređenja naroda, u demokratskom se društvu sudbonosne odluke donose na referendumu.

Referendum je izravna demokracija. Nju neposredno prakticira sam demos (narod). Ustanovljena je radi legitimiranja odluka posredne demokracije, koju prakticiraju predstavnici naroda. U nekim državama, kao u Švicarskoj, na referendumu se ne donose samo odluke o bitnim nacionalnim pitanjima. U njima izravna demokracija često odmjenjuje predstavničku demokraciju i u donošenju manje važnih odluka.

Kada se potkraj XX. stoljeća raspadala Jugoslavija, tadašnja je EZ priznanje novih država uvjetovala ishodom referenduma o državnoj samostalnosti. A kada su god. 2006. i Crnogorci željeli istupiti iz državne zajednice sa Srbijom, EU je za priznanje Crne Gore pooštrila uvjet. Zahtijevala je da se na referendumu, umjesto uobičajene natpolovične većine, za samostalnost očituje najmanje 55 posto birača.

Na referendume unutar EU u Bruxellesu gledaju drukčije. Günter Verheugen, bruxelleski povjerenik za pitanja proširenja, predložio je god. 2001. da se o proširenju EU na istok u Njemačkoj provede referendum. Prijedlog je sablaznio Bruxelles. Demokratska EU digla je strašnu buku. Novine su pisale da je to „potpuna besmislica“, „tempirana bomba“, „potres“, „bolesna ideja“. Europski demokrati upozoravali su da njemački ustav ne predviđa mogućnost održavanja referenduma na saveznoj razini. „Više demokracije“, argumentirali su oni, ugrozilo bi demokraciju. Tu mudrost podupirali su povijesnom opomenom. Tvrdili su da je desetak referenduma u desetak godina Weimarsku Republiku odvelo u Treći Reich. Zbog toga je jedan od njih Verheugena nazvao - „političkim palikućom“. Pritisnut sa svih strana, povjerenik je porekao što je rekao. Nijemci su odustali od referenduma, a sablazan se pamti kao legitimistička pljuska nacionalne države viziji europske naddržave.

Jednako je poučan najnoviji primjer. Kada je god. 2005. na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj propao pokušaj donošenja Ustava EU, u Bruxellesu su odlučili izbjeći referendume. Ustav su preimenovali u Ugovor. Za „Ugovor“ naime nije nuždan referendum. Dostatna je potvrda u parlamentu. „Ugovor“ je 13. prosinca 2007. u Lisabonu jednoglasno prihvaćen, a madžarski ga je parlament potvrdio već 17. prosinca 2007. Samo je Republika Irska ustrajala na referendumu.

A hrvatski referendumi? Hrvati su dosad imali samo jedan referendum. Nakon raspada Austro-Ugarske od svih tzv. Južnih Slavena jedino su koruški Slovenci mogli na plebiscitu god. 1920. odlučiti hoće li ostati u Austriji ili ući u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ostali su najvećim dijelom u Austriji. Hrvate tada nitko nije pitao što oni hoće. Njih su njihove elite odvele u Jugoslaviju. Ni nakon propasti NDH Hrvate nitko nije pitao hoće li opet u Jugoslaviju. Tamo su ih silom ugurali njezini obnovitelji. Kada se raspadala druga Jugoslavija, Bruxelles se nadao da će se na hrvatskomu referendumu o državnoj samostalnosti ponoviti „koruški ishod“. Prevario se. No, iz toga je izvukao pouku: Hrvati su nepredvidljivi. Dosta im je onaj jedan referendum. Na njemu se 19. svibnja 1991. pokazalo kako je pogibeljno Hrvatima dopustiti da izravno očituju svoju političku volju. Ne kao Nijemcima, ali ipak pogibeljno.
To, dakako, misli i bruxelleska služinčad u Hrvatskoj. Zato bježi od referenduma kao vrag od tamjana.

Prenosim sa tportal.hr. od 26.03.2008.
Referendum o NATO-u nije potreban

Referendum o ulasku u NATO nije potreban iz više razloga, prije svega zbog toga što je potpora hrvatskih građana veća od 60 posto i što je to državni interes Hrvatske, ocijenili su u petak u Zagrebu ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković i ministar obrane Branko Vukelić.

ZAGREB - Odgovarajući na novinarska pitanja nakon predstavljanja publikacije NATO Leksikon, ministar Jandroković ustvrdio je kako referendum o ulasku Hrvatske u NATO nije potrebno održati iz više razloga. "Prije svega, ne postoji ustavna obveza za održavanje referenduma, a i iskustva drugih zemalja pokazala su da referendum nije bio potreban", kazao je Jandroković.

Gosp.Jandroković dokle mislite obmanjivati javnost ? Prije svega , pitam vas na koga se odnosi članak 86. Ustava RH, u kojem stoji da je predsjedniku i Vladi otvorena mogućnost da raspišu referendum o pitanjima važnim za "neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Hrvatske", u slučaju da ga zatraži deset posto birača u RH ? Vi kao predstavnik Vlade uzimate si za pravo da zanemarujete volju i pravo na izbor odluke pojedinca namećući osobni stav , kao jedino ispravno rješenje za dobrobit hrvatskog naroda i Domovine . Što ako se ja osobno ne slažem s vašim pokušajem da pod svaku cijenu moram se složiti s vašim načinom promišljanja?

Koliko mi je poznato naše susjedne zemlje Slovenija i Mađarska su provele također referendum , pa ne vidim u čemu je problem ako bi deset posto hrvatskih birača ipak izrazilo želju da Vlada referendum raspiše ?

Odnosno zanima me hoće li u tom slučaju, ova Vlada , u čije ime istupate i namećete stav javnosti, postupiti po propisima iz članka 86. Ustava RH i izraženoj volji hrvatskih birača, ili ćete i dalje postupati samovoljno tj. u suprotnosti sa voljom i htijenjima većine hrvatskog naroda kao što nažalost je činila svaka aktualna vlast od osamostaljenja RH-a pa do dana današnjeg .
Osobno smatram da ni jedna vlast izabrana od strane naroda nema pravo uskratiti očitovanje o bilo čemu što je od bitne važnosti za osptojnost sveukupnih nacionalnih interesa . Nužno je uvesti institut referunduma , kao oblik odlučivanja, jer samo na taj način može se ograničiti eventualna zlouporaba povjerenja iskazanog od strane birača i spriječiti svaki pokušaj političke elite da kao manjina donosi odluke od krucijalnog značaja u ime većine.

2008-03-25T01:31:00.000+01:00

Maestro proširio repertoar!

2008-03-24T22:13:00.004+01:00

Prošlotjedno medijsko bavljenje

gospođom Slavicom Hruškar,predsjednicom udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski (NDH) očito izgleda kao orkestrirani napad u kojem je „maestro“ i te kako prepoznatljiv. Kulminacija svega je protekli petak s gotovo pola naslovnice najtiražnijeg i najutjecajnijeg dnevnog lista u Hrvatskoj s fotografijom gospođe Hruškar i velikim naslovom koji , u najmanju ruku, sugerira vjerojatnost kaznenog djela „mita za sređivanje lažnih mirovina.“
Toliki prostor na naslovnici u tjednu i danima koji vrve krupnim negativnim unutrašnjopolitičkim i gospodarskim zbivanjima ne može biti slučajan. Pa ni kada se radi o osobi koja je hrvatskoj javnosti opće poznata kao najžešći pobornik braniteljskih i dragovoljačkih prava, osobi koja, žrtvujući svoje vrijeme i energiju, na socijalnom planu za branitelje, dragovoljce i članove njihovih obitelji vjerojatno čini toliko dobra koliko ne čine predsjednici svih ostalih braniteljskih i dragovoljačkih udruga zajedno.
Ako su institucije pravne države „slučajeve“ koje mediji iznose, a koji su (tobože) vezani na predsjednicu NDH, odavno stavile ad acta i to na način da nisu našli ništa inkriminirajuće i da nisu izrekle osuđujući pravorijek, u državi „maestra“ i „dijagnoza“, „lenaca“ i „hypogroupa“, u državi koja najčasnije svoje sinove izručuje na milost i nemilost anglosaksonskim i europskim političkim sudištima, u državi koja, ne pitajući za cijenu i posljedice takve politike, želi ući u EU a ne poštuje temeljne stečevine liberalne demokracije tj. vlasništvo (ovo se odnosi na Fond hrvatskih branitelja a najmanje u dijelu koji se tiče formalne i stvarne mogućnosti da vlasnici udjela – branitelji kreiraju politiku fonda i da slobodno odlučuju što će sa svojom imovinom - udjelima ) pokušati diskreditirati takvu osobu kao što je gospođa Slavica Hruškar, u trenutku kada je najglasnija u zahtjevima da Ministrica branitelja objavi popis hrvatskih branitelja, nije ni malo čudno ali je, najblaže rečeno, odurno.

Udruga Nezavisni dragovoljci hrvatski Podružnica Slavonski Brod svojoj predsjednici izražava punu potporu u njenim stavovima i radu pa i pod cijenu da i predsjednik ove podružnice, u osobi moje malenkosti, bude optužen samo zato što je mnogima, ali ni približno tolikima kao gospođa Hruškar, pomogao i pomaže u ostvarivanju njihovih zakonom zajamčenih prava.

2008-03-22T20:05:00.005+01:00

Dani ponosa i slave

2008-03-14T22:10:00.001+01:00

"BRANITELJSKA DILEMA", PRODATI ILI ZADRŽATI UDJELE ?

2008-03-13T21:39:00.007+01:00

Prema izjavi neimenovanog člana Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja, objavljenoj u Jutarnjem listu od 07.03.2008, branitelji će moći tražiti isplatu samo jednog dijela udjela, a moći će i odustati iako su podnijeli zahtjev. Upravni odbor će u vrlo kratkom roku konačno donijeti odluku oko 127 milijuna kuna dividende.Konačnu odluku o modelu za isplatu udjela utvrdit će Upravni odbor braniteljskog fonda. Najvjerojatnije će biti utvrđen rok od 60 dana od podnošenja zahtjeva za isplatu udjela.

Na današnjoj zajedničkoj konferenciji za novinare s članovima Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja i predstavnikom Društva za upravljanje imovinom Fonda , potpredsjednica Vlade gđa. Jadranka Kosor prenosi Hina izjavila je da su završeni svi poslovi glede Registra hrvatskih branitelja.

"Utvrđeni broj udjela u Fondu hrvatskih branitelja je 5.800,212,13 broj članova s udjelima je 504.043, a vrijednost udjela je 615,08 kuna", te da nešto više od pola milijuna branitelja imaju udjele u Fondu hrvatskih branitelja ".Pravo na raspolaganje udjelima u Fondu hrvatski branitelji ostvarit će od 12. travnja, jer tada prestaje rok u kojem je udjelima umjesto branitelja raspolagao Fond, odnosno tada istječe trogodišnji rok zabrane prodaje udjela. Potvrde o broju udjela braniteljima će biti poslane 20. i 21. ožujka.

Josip Glavaš, predstavnik Društva za upravljanje imovinom, izjavio je za Hinu, da će cijena udjela u Fondu ovisiti o cijeni kretanja vrijednosnih papira u Fondu, a bit će svakodnevno objavljivane na internetskim stranicama Društva za upravljanje.

Nadalje je izjavio: "Iznos dividende po udjelu je 21,79 kuna.Dividenda će se isplaćivati preko FIN-e, a udjeli iz Fonda preko FIN-e i Erste&Steimaerkische Bank.

U cilju zaštite imovine hrvatskih branitelja i sprječavanja pojave tzv.torbara s većim brojem punomoći donešene su odluke o izmjenama na sjednici Upravnog odbora Fonda, tj. da su takve punomoći ništavne. "Jedina punomoć koja će vrijediti jest ona kad je branitelj teški invalid, a i takva mora biti usklađena s Centrom za socijalnu skrb" naglasio je član UO Fonda Petar Lovrić.

Očekuje se budući stalni porast vrijednosti imovine Fonda , stoga iz resornog ministarstva, i iz Sabora, kao i braniteljskih udruga apeliraju na branitelje da ne traže isplatu udjela, osim ako im novac nije prijeko potreban.

Osobno mislim da bi bilo bolje strpjeti se , zadržati i dalje udjele u Fondu, jer očekivani budući stalni porast vrijednosti Fonda doprinijet će veću ekonomsku korist kroz dulje vremensko razdoblje, od jednokratne isplate udjela nakon stjecanja prava o raspolaganju nad udjelima.

Ovo je moje osobno promišljanje na ovu temu. Svaki pojedinac , odnosno vlasnik udjela ima pravo na vlastiti izbor promišljanja i da u svoje osobno ime stvori odluku da proda ili zadži i nadalje udjele u Fondu hrvatskih branitelja.

Bože, bdij nad ovim čovjekom...

2008-03-04T20:15:00.003+01:00

Ankete (zaključene)

2008-03-02T15:50:00.002+01:00

Rezultati anketa

Tema: Ujedinjavanje udruga (trajanje ankete 20 dana)
Glasova: 75
Pitanje: Bi li za hrvatske branitelje, dragovoljce i stradalnike bilo bolje da djeluju kroz jedinstvenu udrugu?
Odgovori:
1. Da - kao jedinstvenu pravnu osobu. 4% (3 glasa)
2. Da - kao neki oblik saveza samostalnih udruga ili koordinaciju. 92% ( 69 glasova)
3. Ne. Ne trebaju se ujedinjavati 2% (2 glasa)
4. Svejedno mi je. 1% (1glas)

Tema: Lažni invalidi (trajanje ankete 12 dana)
Glasova: 49
Pitanje: Dijagnoza1 i Dijagnoza 2
Odgovori:
1. bitno će utjecati na opće smanjenje korupcije u Hrvatskoj 6% (3glasa)
2. "bacanje su prašine" u oči pod pritiscima EU 75% (37 glasova)
3. loše će se odraziti na percepciju branitelja u društvu 12% (6 glasova)
4. ništa od navedenoga 6% (3 glasa)

Nepostojeća dilema

2008-03-02T15:29:00.003+01:00

EU aut Zerp!?

Bjelodane su muke po Ivi jer, razapet između višekratno i vrlo čvrsto ponavljanih predizbornih obećanja kao i ponovljenih postizbornih stavova o ZERPu koji „ostaje“ , na jednoj i sve bezočnijih pritisaka Italije i Slovenije potpomognutih eurobirokratima na drugoj strani, Sanader je nažalost (ipak) izustio rečenicu iz koje vrišti isključni „ili“ (latinski = aut) te tako i svojem dragom pučanstvu pustio bubicu o dilemi ili EU ili ZERP.

Dileme zapravo nema. Ili je lažna.
Uniji, kao što nam je valjda svima poznato, ali si ne usudimo priznati, stalo je jedino do Lijepe naše i to razdrobljene u sitnije ili krupnije čestice gruntovno uknjižene na vlasnike s prebivalištima od Osla i Stockholma , Berlina i Kopenhagena do Pariza, Beča, Madrida, Rima….

No, ova konstatacija, sama po sebi, nije dovoljna kako bismo doista potvrdili ili odbacili postojanje „autistične“ dileme . Valja sagledati i koji su naši kratkoročni i dugoročni nacionalni ciljevi pa tek onda, činjenično, govoriti o postojanju dileme. Pri tom apsolutno, kao projicirani cilj, treba odbaciti težnju za ulaskom u EU jer ulazak u tu zajednicu ne smije biti cilj, već način za ostvarenje nacionalnih ciljeva među kojima jedni od najvažnijih su razvoj liberalne demokracije u okviru samostalne i suverene države koja permanentno čuva i osnažuje svoj srednjoeuropsko-sredozemni kulturni identitet a sve ovo kao temeljne pretpostavke za jačanje gospodarskog i svakog drugog blagostanja hrvatskog čovjeka i Hrvatske u cjelini. Pri „prenošenju dijela suvereniteta“ na EU (a upravo to se, kroz „prilagođavanje zakonodavstva“ čini tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u EU) valja imati na umu na prirodno neodrživo stanje izostanka pravednosti pa se, baš zato, pri ugovaranju pristupa EU ne smije odstupati od načela pravednosti i općeg narodnog osjećaja pravičnosti.

A zašto i samo zašto je u hrvatskoj politici dilema ili EU ili ZERP lažna? Jer „nema te cijene koju nisam spreman dati samo da Hrvatska uđe u EU“ – reče Sanader i pobijedi jednom, pobijedi drugi puta…

Buduće posljedice stava o tome kako ništa nije vrednije od ulaska u EU zorno se ogledaju u biblijskoj rečenici „Očevi jedoše kiselo grožđe – a sinovima zubi trnu!“

Oporuka pradjedova

2008-02-21T13:13:00.002+01:00

Žika, hvala Ti za ovu sličicu.

Aktualnija ne može biti....